Ubio pogrešnog čovjeka-Priča o strpljivosti

Sjede dvojica rođaka, obojica lovci i kroz razgovor dođu i na temu djedovine kao ostavštine koja nije bila najbolje rasvjetljenja, šta je čije, da bi jedan rekao.2 I ja imam udjela u tvom ranču gdje ti boraviš.“ Aovaj onako ljutito bez razmišljanja reče: Ako samo blizu moje djedovine dođeš ovako ću te upucati.“ Uzeo je pušku i iznad glave mu ispucao jedan metak kao znak upozorenja i ozbiljnosti. Ovaj, ovako upozoren i ponižen je otišao kući i cijelu noć nije mogao zaspati. Samo mu je u mislima bilo ono:“ Ko je on da meni onako prijeti i ponižava.“ Mislio je i smislio, ono najgore. Samo mu se osvetiti, tj. ubiti. Tražio ga je ispred jedne škole gdje se prevoze učenici i nastavnici. Čekao ga je iza jednog drveta. Kad ga je u kolima ugledao tri metka mu je u glavu ispucao i sam se poslije policiji prijavio kazavši koga je ubio. Poslije uviđaja policije ustanovilo se da je on pogrešnog čovjeka ubio, jer se njemu tako pričinilo. Kad su mu došli u zatvor baš sa tim koga je želio ubiti, pa kad je saznao da ga nije ubio, a pogrešnog čovjeka ubio, odmah je u komu pao i nekoliko dana sebi nije došao. Poslije su ga osudili na smetnu kaznu kad se probudio. Eto kako je završio.Ostalo je zagonetno, ako da pogine čovjek koji nema veze sa tim problemom. Kad bi nama Allah otkrio iza zastora koja se mudrost krije u tome samo bi još više Allaha veličali i pokorni bili, a nadam se i bolje saburali, jer Allah je sa strpljivima. Ne treba nikada zaboraviti :“ Zaista, je Allah sa strpljivima.“ Pa, kada je Allah sa tobom onda ne brini i što nebi bio strpljiv! knjigaljubavi.com