U WUHANU SE ŽIVI KAO DA KORONE NIKAD NIJE NI BILO

Najizoliranije mjesto na svijetu, grad duhova, nulta tačka pandemije koronavirusa… U kineski grad Wuhan početkom godine bile su uperene oči cijeloga svijeta …

… nakon što se upravo odande, tačnije s jedne od tamošnjih tržnica, kako se pretpostavlja, nezaustavljivo krenuo širiti novi koronavirus.

Danas, samo nekoliko mjeseci kasnije, glavni grad pokrajine Hubei u srednjoj Kini u svjetskim se medijima više gotovo uopće ne spominje. Tek se tu i tamo objavi poneka vijest koja je, zapravo, sasvim drugačija od očekivanog.

Hiljade ljudi na festivalu u vodenom parku,
Party bez maski,
Wuhan i dalje bez novozaraženih,
Život je krenuo dalje, samo su neki od naslova koji se mogu pronaći, a koji svjedoče da je situacija u Wuhanu potpuno drugačija od one prije nekoliko mjeseci, prenosi Večernji.hr.
Nema lokalne transmisije

Štaviše, dok u novim žarištima poput Sjeverne i Južne Amerike, Europe i jugoistočne Azije traje bitka s virusom, Wuhan je dobio etiketu “najsigurnijeg mjesta u Kini” pa se postavlja pitanje kako je prošao put od najpogođenijeg kineskog grada u kojem se dogodila većina od gotovo 85.500 slučajeva i više od 4600 smrti, koliko Kina tvrdi da je zabilježila, do “pandemijskog čuda”. Podsjetimo, bio je 23. januara kada je ovaj grad s više od 11 miliona stanovnika stavljen u karantinu kakvu svijet do tada nije vidio nakon što je Kina potvrdila da se virus SARS-CoV-2 može prenositi s čovjeka na čovjeka.

Slike praznih ulica, bez ijednog čovjeka i vozila, obišle su svijet te doslovno niko nije smio ući ni izaći iz ovog grada koji je tada brojio više od 400 zaraženih te je imao 17 smrtnih slučajeva. Wuhan je u karanteni bio punih 76 dana, a prvo je popuštanje mjera proglašeno tek u martu kada je po jedna osoba iz svakog kućanstva dobila dozvolu da smije napustiti dom na svega dva sata. Potom su se počele otvarati trgovine i trgovački centri, ponovno je počeo voziti javni prijevoz i ljudi su se krenuli vraćati na radna mjesta da bi 8. aprila potpuni lockdown konačno bio službeno ukinut.

Dok je Europa bila na vrhuncu panike, bile su to utješne vijesti, no slike koje su stizale iz Wuhana pokazale su da ništa više neće biti kao prije. Svakodnevni život u Wuhanu bio je daleko od normalnog. Očito još u velikom strahu od virusa, vlasti su postavile barikade oko zgrada i na ulice, svi su nosili maske, temperatura se mjerila na svakom koraku…

Hoće li to biti novo normalno i hoće li ovako izgledati svijet nakon pandemije?, pitali su se svi, a da je strah bio opravdan, pokazalo se 12. maja kada je zabilježeno šest novih slučajeva.
Bilo je samo nekoliko dana nakon što su u Wuhanu ponovno otvorene škole te nakon što je službeno objavljeno da više nema zaraženih pacijenata u bolnicama. U tom je trenutku grad čvrsto odlučio da se neće ponoviti scenarij s početka godine te se prionulo realizaciji ambicioznog plana da se testira cjelokupna populacija Wuhana. Ljudi su u redu na kiši čekali da im se uzme bris grla, a cijeli je pothvat stajao milione eura.

No plan je očito upalio i virus je ponovno stavljen pod kontrolu. Štoviše, u Wuhanu od maja nije potvrđena nijedna lokalna transmisija, a bilo je tek nekoliko slučajeva koronavirusa. Građani su s vremenom shvatili da se ipak mogu opustiti te da možda život nakon pandemije ne mora biti u znaku stalne panike. Stoga je odgovor na pitanje zašto građani Wuhana priređuju ogromne muzičke festivale te zašto u klubovima ne nose maske jednostavno – zato što misle da su sigurni. Parovi koji su imali odgođene svadbene svečanosti, uplovili su u bračne luke u ljetnim mjesecima, tržnice, kafići i restorani su otvoreni, kao i muzeji, kina kazališta, pa čak i vodeni parkovi.

Tako su, primjerice, iz jednog vodenog parka koji su u Kini izrazito popularni, poručili da su tokom vikenda imali posjećenost od 15.000 ljudi, što je ipak oko upola manje nego lani. HOHA Water Electrical Musical Festival samo je jedan od primjera koji pokazuje da rane u Wuhanu zacjeljuju, no to ne znači da su se građani sasvim opustili. Ako se izuzmu zabave, i dalje se većinom nose maske te bi se moglo reći da je Wuhan pronašao balans između “starog” i “novog” normalnog. Ono što ta dva pojma i dalje razdvaja ipak su očiti ožiljci pandemije koje će građani Wuhana ipak još dugo osjećati.

Zatvoreni za strance

Također, strani novinari koji su uspjeli ući u Wuhan ističu kako je pandemija utjecala i na mentalitet ljudi. S jedne strane, sada se u Kini u još agresivnije propagira ideja da je država odlično odgovorila na izazove pa se Kina suočava s kritikama da još manje nego ranije dopuštaju kritike na račun sistema. Naoko normalan život u Wuhanu ide pod ruku s činjenicom da je grad više nego ikada zatvoren prema strancima, a govori i se kako je tamo kontrola bolesti jednako važna kao i kontrola diskursa. On bi se pak ukratko mogao definirati porukom da je Kina pobijedila virus koji je sada SAD bacio na koljena.

Također, dok se za Wuhan može reći da već živi postpandemijsku budućnost, što ostale zemlje svijeta tek čekaju, ne mogu se zanemariti ni upozorenja svjetskih stručnjaka koji, gledajući trenutnu situaciju u Wuhanu, poručuju da se nije dobro previše opustiti jer je povratak virusa u taj grad moguć u svakom trenutku.

hayat.ba