U koju se vrstu muževa ubrajate?

Imami Buhari, Muslim i Nesai, rahimehumullah, zabilježili su hadis koji prenosi majka vjernika Aiša, radijallahu anha, u kojem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pripovijeda priču o jedanaest žena. Aiša kazuje: “Jednom prilikom sastalo se jedanaest žena koje se dogovoriše i obećaše da će svaka reći ponešto o svome mužu. Prva reče:..

‘Moj je muž poput najlošijeg devinog mesa, koje se nalazi na vrhu planine, a planina je nepristupačna da bih se penjala na nju, a ni meso na vrhu planine nije ukusno da bih se radi njega mučila.’”

Opisujući na ovaj način svoga muža, ova je žena htjela reći da njen muž nema nikakvu dobru osobinu, da život s njim nije nimalo lijep i da je uzaludno da se trudi da to popravi.

“Druga poče: ‘Ne želim ni pričati o svome mužu, bojim se da je nemoguće sve reći o njemu. Pa, ako bih počela pričati, mnogo bi se odužilo moje nabrajanje njegovih loših osobina.’”

Dakle, toliko je crn i loš u njenim očima! Ogorčenost na njega osjeti se u njenim riječima.

“Treća reče: ‘Moj je muž dugonja, glupak, ako išta o njemu kažem – razvest će me, a ako prešutim, pojest ću se, a on niti će me više gledati, niti će me razvesti.’”

Ovaj je muž od onih kojima šta god žena da uradi, pogriješila je. On je uvijek u pravu i samo se njemu čini nepravda.

“Četvrta kaže: ‘Moj je muž poput noći na obali mora, niti je kad isuviše sparna, niti je kad previše hladna. Pa, niti ga se bojim, niti mi je dosadno s njim.’”

Ovo je jedan od onih mirnih, dobrih muževa, koji ne prave probleme svojim ženama, niti su zbog svoje mirnoće nezanimljivi i dosadni. Tačno znaju mjeru i dobro plivaju u bračnim vodama!

“Peta žena reče: ‘Kada moj muž dođe kući, ima osobine divlje mačke, a kad izađe iz kuće, poprimi osobine lava. Nikad ne zapitkuje o onome što donese.’”

Učenjaci se razilaze u pogledu opisa pete žene. Jedni kažu da ona hvali svoga muža, dok drugi vele da ga kudi! Oni koji smatraju da ga kudi, kažu: ‘Kada se divlji mačak vrati u svoju jazbinu, samo želi da spava i da ga niko ne uznemirava, a kad lav izađe iz svoje jazbine, sva briga mu je u tome kako da napuni svoj stomak, ne brinući se ni o kome drugom.”

Oni koji smatraju da peta žena hvali svoga muža, kažu: “Kada divlji mačak dođe kući, miran je i spokojan, i nikog ne uznemirava. Dok lav, kada izađe iz jazbine, ugledan je i poštovan kod svih životinja i njihov prvak.”

“Šesta žena kaže: ‘Kada moj muž jede, sve pojede, kada pije, ništa iza njega ne ostane, a ako legne da spava, sav pokrivač pokupi i umota se u njega, niti ga ja interesujem, niti me šta pita.’”

Ova žena kudi svoga muža opisujući ga kao proždrljivca koji samo na sebe misli, a njoj nikakvu pažnju ne poklanja, niti je kad nježan i brižan.

“Sedma veli: ‘Moj je muž ahmak (ili je kazala: maloumnik) najgore vrste. Svaku nedaću i lošu osobinu u sebi je objedinio. Nekad me udari pa mi razbije glavu, a nekad sam modra po tijelu od njegovih batina, a nekad i jedno i drugo.’”

Muž sedme žene je sirovi grubijan koji terorizira svoju ženu i smatra je vrećom za udaranje i spravom za liječenje vlastitog kompleksa. Ovakvi su u društvu uglavnom kukavice, a kad ih vidiš, ne znaju se hljeba najesti!

“Osma žena kaže: ‘Dodir mog muža poput je nježnog dodira zeca, a njegov je miris poput mirisa karanfilčića.’”

Ovakav muž je ona nježna duša, blag i pažljiv. Međutim, da li žene vole ovakvog muškarca? Onome ko ima ovakve osobine prepuštamo da to otkrije.

“Deveta žena reče: ‘Moj je muž poput najstabilnijeg i najvećeg stuba kuće. Čvrst i jak! U njegovoj kući uvijek je puno vatrenog zgarišta u peći, a kuća mu je uvijek otvorena za putnike namjernike.’”

Jednom riječju, ovakav bi se čovjek mogao nazvati “ljudeskara”. Pravi domaćin oko kojeg se njegova porodica okuplja i osjeća sigurno. Zgarište u njegovoj peći ukazuje da se mnogo loži vatra, jer je plemenit i darežljiv. Daje i dijeli kome stigne. Vrata njegove kuće uvijek su otvorena svakome ko treba prenoćište i hranu.

“Deseta žena kaže: ‘Moj je muž vlasnik nečega. I to čega vlasnik! Vlasnik toliko toga da ni zamisliti ne možete. Njegovih deva ima mnogo više u blizini kuće negoli onih na ispaši (kod ljudi je to uglavnom suprotno, op. prev.), kada čuju glasnika (koji najavljuje dolazak punika i karavana), ubijeđene su u svoju smrt (bit će zaklane).’”

Ova žena hvali bogatstvo i plemenitost svoga muža. Zbog tolike darežljivosti više deva drži u blizini kuće nego na ispaši, kako mu slučajno ne bi zatrebalo još mesa, ako bude trebao ugostiti gosta! Njegove su deve toliko naviknute na stalno žrtvovanje gostima da, kad čuju glasnika, znaju da se bliži kraj nekoj od njih.

“Jedanaesta žena poče svoju priču: ‘Moj je muž Ebu Zer‘. Itekakav Ebu Zer‘! Svaki njegov pokret znači novi nakit u mojim ušima. Tako me hrani da mi se rebra od mesa više i ne vide. Trudi se da me učini sretnom sve dok me ne usreći, pa samu sebe smatram posebnom. A, našao me je u mojoj porodici kao pastiricu i u teškom siromaštvu, pa od mene napravio gospođu koja ima konje i deve. On ima i oranice zasijane pšenicom i ječmom, i ljude koji ih obrađuju i čiste zrna žita. Tako me pazi da to moram reći, ne želeći nikom ništa loše s tim. Ja zaspim u hajru i ljepoti, a tako se i probudim. Pijem što poželim i koliko poželim.

A majka mog Ebu Zer‘a! Itekakva majka! Ona ima velike kožne vreće u kojima je njen imetak, a kuća joj je prostrana. A sin Ebu Zer‘a! Itekekav sin Ebu Zer‘a! Kada leži, izgleda poput ispruženog palminog lista (želi reći da je mršav, samim tim okretan i sposoban). A kćerka Ebu Zer‘a! Itekakva kćerka Ebu Zer‘a! Ponos oca i majke! Poslušna oboma! Oblinama popuni odjeću, a komšinica joj zavidi na ljepoti! A ropkinja Ebu Zer‘a! Itekakva ropkinja Ebu Zer‘a! Naše kućne razgovore nikom ne prenosi, niti potkrada našu hranu, niti u našoj kući ima prljavštine i štetočina!’”

Iz ogromne ljubavi prema svome mužu Ebu Zer‘u, ova se žena nije zadržala na hvaljenju svoga muža, već je pohvalila i njegovu majku, pa njihovog sina, pa kćerke, te na kraju čak i njegove ropkinje – njihove sluškinje!

Međutim, njenom govoru ovdje nije kraj, već nastavlja i kaže: “Jednom prilikom Ebu Zer‘ je otišao na trgovačko putovanje na kojem je sreo ženu sa dva mala sinčića poput dva divlja mačića (lijepi i živi), koji su se provlačili ispod njene odjeće, igrajući se njenim narovima (bradavicama na grudima, dojeći ih, op prev.). Nakon toga, Ebu Zer‘ je mene razveo, a nju oženio.

Nakon toga, oženio me čovjek častan i ugledan. Jaše najbolje konje i meni je dao na poklon veliki imetak i od svake životinje po dvoje (muško i žensko). I govori mi: ‘Jedi, o Ummu Zer‘, što god poželiš, a dadni i svojim bližnjim. Pa kad bih skupila sve što mi je dao, za mene je vredniji najmanji tanjir sa hranom od Ebu Zer‘a.’”
__________________________

Zatim Aiša, radijallahu anha, reče: “Kada sam završila priču, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mi: ‘Ja sam tebi ono što je Ebu Zer‘a bio Ummu Zer‘.’” U drugoj verziji navodi se dodatak: “…samo je razlika u tome što ja tebe nisam razveo.” Na to Aiša odgovori: “O Allahov Poslaniče, ti si meni bolji nego što je Ebu Zer‘ bio Ummu Zer‘.”

– Iako je priča bila ovoliko duga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, saslušao je Aišu do kraja, bez ijednog prekida.
– Nije tražio da skrati ili ubrza
– Nakon završetka priče, odgovorio joj je na najljepši način.
– Aiša je, također, njemu lijepo odgovorila.

Dragi brate, vjerovatno sebe mozeš pronaći u jednom od ovih primjera u kojima su žene opisivale svoje muževe, te iz njih naučiti i eventualno popraviti svoje bračno stanje.

Cijenjena sestro, sama vidiš koliko je žena iznijelo privatne probleme, pa ti budi kao Ummu Zer‘, poštujući svoga muža i sve ono što čini za tebe.

Haris Hećimović – www.minber.ba