Tajne i koristi dove: U koja vremena Allah posebno prima dovu?

Kada govorimo o dovi, sa usana znatiželjnika ču­jemo sljedeća pitanja: ”Kada se dova prima?Postoje li određeno vrijeme i mjesto u kojima Uvišeni Allah ne odbija dovu onoga koji Ga moli?” U nekim kudsi-hadisima i hadisima Allahovog Poslanika, sallalla­hu ‘alejhi ve sellem, navode se određena vremena i mjesta u kojima Svemilosni Allah ne odbija dove. Sto se tiče vremena, zadnja trećina noći ima po­sebnu vrijednost, obilate darove i nadahnuća, kao i period pred samu zoru, nakon obavljenog noćnog namaza. Od odabranih noći u kojima se dova prima, najznamenitije je Lejletul- kadr. Dova postača je primljena nakon iftara – zavr­šetka posta, jer se navodi da u tom času između dove postača i Uzvišenog Allaha nema nikakvog zastora, niti prepreke. Kad rob zamoli i zatraži neko dobro između ezana i ikameta – i tu molbu Uzvišeni Allah će uslišati. Toliko o vremenima uslišane dove. U pogledu mjesta u kojima se dova prima, kako se na­vodi u pouzdanim predajama, na prvom mjestu spo­menut ćemo časna i posebno odabrana mjesta ko­jima je Uzvišeni Allah dao epitet svetosti, kao što su: Mesdžidul-haram, džamija Allahovog Poslanika, sal­lallahu ‘alejhi ve sellem, u Medini i Mesdžidul-aksa’ (džamija u Jerusalimu). Zatim, tu su i mnoga druga mjesta među kojima se posebno ističu sve džamije kao Allahove kuće u kojima se slavi i veliča Njegovo ime.Međutim, svi hadisi, koji ukazuju na posebnost vremena ili mjesta, kao jednog od uvjeta za uslišanje dove kod Allaha, prihvaćeni su od strane ljudi bu­kvalno, a ne suštinski i onako kako bi trebalo. Zašto to govorimo? Iz razloga što smo, ako svedemo usli­šanje dove samo na ta mjesta i vremena, nesvjesno ograničili Allahovo htijenje i moć da radi šta želi i kada to On, Uzvišeni, hoće.

Ako ustvrdimo da se dova prima samo u Mes- džidul-haramu ili u Poslanikovoj džamiji u Medini, u tom slučaju smo ograničili Allahovo prisustvo na jednu lokaciju, a On je prisutan na svakom mjestu i u svakom vremenu. Uzvišeni Allah će čuti tvoj po­ziv i dovu ma gdje ti bio, bez obzira na to da li Ga dozivao iz časne Kabe, Poslanikove džamije, Pariza ili Londona. On je prisutan na svakom mjestu. Da­rivanje na jednom mjestu je isto kao i darivanje na drugom. Cijela zemaljska kugla podjednako je obu­hvaćena nebeskim darovima i nema nikakve razlike između jednog podneblja i drugog. Ono što uslovljava dovu, njeno uslišanje ili odbijanje, jesu pokor­nost ili neposluh roba prema Uzvišenom Allahu. Što je rob bliži Uzvišenom Allahu svojim dobrim djelima i halal-zaradom, time je njegova dova bliža uslišanju. S druge strane, što je rob dalji od Uzvišenog Allaha zbog svojih grijeha i neobazrivosti prema halalu i haramu, time je njegova dova dalja od uslišanja.Čak i kada se analitički obazremo na hadise koji daju određenu prednost nekim mjestima i vreme­nima u pogledu uslišavanja dove, zapravo se radi o tome da su to vremena i mjesta u kojima je čovjek čiste misli, pribran, daleko od dunjaluka i zaokupljenosti njime i u takvim okolnostima ne pomišlja na grijeh, već postiže veću predanost i iskrenost u obraćanju Uzvišenom Allahu, pa zbog tih činilaca njegova dova biva primljena, a ne samo zbog poseb­nosti vremena ili mjesta u kojem se nalazi. Kao da se vjerniku u takvom stanju, kroz navedene hadise, go­vori da tada uputi dovu, jer je blizu Allaha i Njegove milosti, sve njegovo djelovanje i razmišljanje okupi­rano je zikrom i veličanjem Allaha, pa su i Allahova milost, dobrota i nadahnuće u tim momentima naj­izraženije i najveće prema njemu.Predočimo sebi prizor vjernika koji moli u zadnjoj trećini noći, dok većina ljudi spava, jer je san tada najljepši; noć je sve zaodjenuta, vladaju potpuna ti­šina i mir, ne čuju se nikakvi uznemiravajući zvuci, buka ili galama, sve je utihnulo. Čak i najveći ra­zvratnici, koji su noć provodili u grijehu, u zadnjoj trećini noći osjećaju umor i pospanost, pa i oni žure svojim domovima da utonu u san i odmore se, ali vjernik tada ustaje, budi se, prekida slatki san, uzima abdest, klanja namaz, a zatim doziva i moli svoga Gospodara. Šta budni i ibadetom zaokupljeni, koje Uzvišeni Allah najviše voli, mogu dobiti na dar od Gospodara svemira u tim trenucima?! On im daje bez mjere, obilato, sve što im treba, tražili to oni ili ne, obasipa ih blagoslovom, milošću i drugim do­brima koje samo oni kod Njega zaslužuju.

Istina koju mnogi previđaju u pogledu dove jeste ta da se ona ne vezuje za mjesto i vrijeme, već njeno uslišanje kod Boga ovisi o osobi koja moli, o njenim djelima, odnosu prema haramu i njenoj bliskosti ili udaljenosti od Uzvišenog Allaha. U predanju od Enesa ibn Malika, r. a., navodi se da se on obratio Poslaniku, sallallahu ‘alejhive sellem: ”O Allahov Poslaniče, zamoli Allaha da budem od onih čija se dova uslišava”, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na te riječi uzvratio: ”O Enese, neka tvoja zarada bude čista (halal), dova će ti biti uslišana, jer doista samo jedan zalogaj harama kojeg čovjek stavi u svoja usta sprečava uslišanje njegove dove četrde­set dana.”Kako će dovačovjekabiti uslišana ako su i njegova hrana, i njegovo piće, i njegova odjeća stečeni na ne­dopušten, nepravedan i haram-način? U hadisu se navodi: ”Neki čovjek je toliko dugo putovao da mu je kosu prekrila prašina, a odjeća se već bila zaprljala, pa je dizao svoje ruke ka nebu, moleći: ‘Gospodaru moj, Gospodaru moj!’ – ali, njegova hrana je bila ha­ram, njegovo piće je bilo haram, njegova odjeća je bila haram i zadojen je haramom, pa kako danjegova dova bude primljena?!”U drugoj predaji se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”U Džennet neće ući tijelo othranjeno haramom.”

***Odlomak iz knjige: “TAJNE I KORISTI DOVE”, akos.ba