SVIJET ZABRANJUJE IZVOZ: PRIJETI LI NAM NESTAŠICA HRANE?
Nisu samo građani gomilali hranu u svojim ostavama i frižiderima: neke vlade širom svijeta mobiliziraju se kako bi napunile skladišta u svojim zemljama dok se koronavirus širi, a trećina stanovništva ostaje zatvorena u svojim kućama.
Kazahstan, Srbija, Vijetnam … Za sada je nekolicina zemalja svijeta odlučila zabraniti izvoz hrane ali niko nije siguran da se i ostale neće odlučiti na to. Zato se ekonomisti širom svijeta pitaju jesmo li suočeni s početkom nove ere protekcionizma? Je li ovo početak talasa nacionalizma s hranom koji bi mogao poremetiti lance opskrbe i trgovinske tokove?
Kazahstan, jedan od najvećih svjetskih izvoznika pšenice, primjer je zemlje koja pokušava osigurati opskrbu stanovništva za vrijeme trajanja pandemije: zabranila je izvoz pšenice, mrkve, šećera i krompira, a ova odluka može potencijalno uticati na firme širom svijeta koje ovise o njihovim zalihama.
Vijetnam je također privremeno suspendovao nove ugovore o izvozu riže. Srbija je zaustavila protok suncokretovog ulja i druge robe, dok Rusija ostavlja vrata otvorena za zabranu izvoza i priznaje da sedmično procjenjuje situaciju.
Postoje i druge nacije, poput Kine, koje pokušavaju ojačati svoje strateške rezerve. Velika azijska zemlja – najveći proizvođač i potrošač riže – obećala je da će kupiti velike količine uroda nacionalne žetve, unatoč činjenici da vlada već ima velike zalihe riže i pšenice, dovoljne za godinu dana potrošnje.
Treba imati na umu da je za neke proizvode nekoliko zemalja dobavljač većine zaliha za izvoz. I prekid tih pošiljaka imao bi važne globalne posljedice. Rusija je, na primjer, kada je sjeverna Afrika u pitanju, postala vodeći svjetski izvoznik pšenice i ključni dobavljač. Vijetnam je treći najveći svjetski izvoznik riže i isporučuje mnogo na Filipine.
Iako je lanac opskrbe hranom i dalje širok i fleksibilan, počinje se suočavati s logističkim preprekama kojima pridonose gomilanje hrane i panična kupovina. To otežava nabavu nekih proizvoda tamo gdje bi protok trebao biti lakši. Kako vlade prihvaćaju nacionalističke pristupe, to više riskiraju da naruše međunarodni sistem koji je posljednjih desetljeća sve više povezan.
Spektar trgovinskih ograničenja izaziva zabrinutost oko toga kako protekcionizam može donijeti više štete nego koristi. Analitičar Tim Benton upozorava da bi agresivna kupovina i protekcionističke politike mogle potaknuti poskupljenja hrane u ciklusu koji bi mogao potrajati. “Ako panično kupujete na tržištu za žetvu sljedeće godine, cijene će rasti, a kako cijene rastu, kreatori politika još više će paničariti”, objašnjava.
I veća faktura prehrambenih proizvoda može imati važne posljedice, jer cijena kruha ima dugu povijest uzročnika političke nestabilnosti. Tijekom rasta cijena hrane u 2011. i 2008. godini, zbog toga je došlo do nereda u više od 30 zemalja Afrike, Azije i Bliskog Istoka. “Bez opskrbe hranom, društva se potpuno raspadaju”, zaključuje Benton. stav.ba
