Svi ste podijelili sliku dida i nane kako čekaju na pregled u bolnici ali malo ko da je podijelio sliku ovog ljekara… Zašto?

Svi ste podijelili sliku djeda i nene koji čekaju pregled u bolnici (UKC Tuzla). I sam sam se našao u toj situaciji, svi smo bili u tim kandžama sistema. Međutim, niste podijelili sliku umornog ljekara, bolesnog ljekara koji radi cijeli dan, pa opet dežura za mizernu platu spram političara ili kolege u EU koji radi mnogo manje u mnogo boljim uslovima. Niste podijelili slike uspjeha naših ljekara (uspješnih transplatacija, operacija, porođaja, dijaliza, liječenja steriliteta, maligniteta, hitne pomoći kod saobraćajki, poplava, ugrožavanja vlastitog zdravlja i života uz uslove koji se zovu sramota), jer oni se javno ne hvale. A, trebali bi s obzirom gdje uspijevaju praviti takve podvige, u podrumu, sa aparatima koji više ne rade, nego što rade. Kako oni da promijene sistem? Sistem u kojem te pritišće menadžment, vlada, stranka, uprava, standardi, gledanje kroz prste, manjak kadra, selekcija, nepotizam, medicinski idiotizam. I vi ste krivi dragi moji dobri ljudi! Dolazite porodičnom ljekaru kada dijete zaspi na drugoj strani kreveta, kada pustite zrak dva puta zaredom, kada na googlu pronađete svoje „simptome“, kada vam kona kaže da je njena svekrva umrla od iste bubuljice kao kod vas, kada vam proročica kaže da bi mogli imati karcinom, kada ste ubijeđeni da trebate ići specijalisti, kada vam lijek ne pomogne odmah čim uzmete prvu tabletu, kada vam ne pomogne lijek kojeg niste kupili zato što je skup, kada vam je neko i negdje rekao da trebate otići svom ljekaru, kada vam treba potvrda za vaše dijete koje ne ide u školu, jer ste išli na bazen, kopali temelje kuće, kada vam treba nalaz da tužite prijatelja, kada vam treba bolovanje za prošli mjesec, jer vam je bilo mrsko ići na posao, kada ste ubijeđeni da je stanje vaše majke hitnije od majke vašeg komšije, kada se sjetite doći iz dijaspore pa ostavljene roditelje pokušavate u što bržem roku popraviti kao auto na servisu, kada vam hodža nije dao odgovarajući zapis, kada vam neko kaže da lijek koji trošite bespotrebno na svoju ruku imate na famoznoj listi, kada vam izgori grah pa imate pravo na novi termin-odmah, kada vam neko za „vaše dobro“ kaže da ne trošite propisani lijek, itd.. Teško vam je čekati, vaši problemi su uvijek najgori. Teško vam se naručiti doktoru, ali na frizuru nije. Teško vam je propustiti starijeg pacijenta, ali bi zahtijevali da drugi propuste vašu majku, oca, djeda, nenu. Dolazite ubijeđeni da vaš doktor ne zna ništa, ali ipak tražite njegovo mišljenje, uputnicu i lijek. Zahtijevate da on bude prorok, hodža, ekonomista, protagonista, daltonista, prijatelj, bračni savjetnik, psiholog, vaspitač, nastavnik, ali ako jednom vas pogleda krivo, ne udovolji vašim zahtjevima, postaje smrtni neprijatelj. Onda, oni kojima smo najviše pomogli prave najveću buku. Napominjem, ovo je za pojedince, ili pak većinu, ne znam. Nemojte očekivati da se sistem sam promijeni, ako ne želite pomoći, tražiti i naučiti. Nema kvalitetnog pregleda, zdravstvene usluge ako imam 60 pacijenata dnevno (svima je teško, svi imaju svoje zahtjeve, svi su hitni, sve ih boli). Žalosno je što konfliktni, teški, ljepljivi pacijenti zbog svog bezobrazluka dobijaju sve što požele kako bi ih se riješili. Tako „zatrpajemo“ specijaliste, UKC, silujemo zdravstveni sistem, jer niko neće reći STOP. Neću da se svađam, neću da se zamjerim, nije to moj posao, neka doktor odluči. Nadam se da ljekari zbog bezazlenih pregleda, manjka energije, volje i samopouzdanja neće previdjeti ozbiljne stvari ( i simulanti, i hipohondri mogu jednog dana oboljeti od onoga čega se plaše, od onoga što nisu imali ni na jednom pregledu). Potrebno je uvesti limit javljanju ljekaru, ili uvesti plaćanje novog pregleda (udaranje po džepu je glavna vaspitna mjera u BIH). Objasniti ljudima za šta služi ordinacija, uvesti eksperte za trijažu, „reviziju“ znanja i sistema rada zdravstvenih usluga neovisno o moći, novcu, politici i drugim ličnim interesima. Hrabro i dostojanstveno braniti svoje znanje i profesiju i ne popuštati. Sestre se moraju uključiti u ovoj problem, jer to jeste i njihov posao, i one odlučuju. Obezbijediti veću zaštitu ljekarima, ustanovama. Izgleda, da smo ovaj problem zaboravili, kao što smo zaboravili i milione izliječenih pacijenata, zato postoje razni buntovi i kampanje usmjerene na pogrešno mjesto u pogrešno vrijeme. Propišete adekvatan lijek, objasnite ga i stojite iza svoje odluke, ali šta pacijenti rade doma, to je druga, potpuno druga priča. Vrijeme je da svi počnemo učiti „medecinu“ od pacijenata do ljekara. Da počnemo prevenirati bolesti, da čuvamo zdravstveni sistem prije nego što ga srušimo. Drage kolege stetoskop nije ogrlica, licenca nije testament, mantil nije bijeli oblak, obraz nije đon. Nemojte izgubiti empatiju, kolegijalnost i profesionalnost, nikada ne znate ko je i zbog čega sa druge strane stola. To može biti otac, majka, dijete ili pak vi, Bog najbolje zna. Svako dobro dobri ljudi. Tekst nije upućen svim ljudima i njegovi satirični dijelove nisu napisani zbog vrijeđanja pojedinaca ove naše lijepe Bosne i Hercegovine. Ikre Bismi Rabbike

primatelj Dr Jasmin Dorić, pisac