Stvari koje će čovjeka najviše ražalostiti na Sudnjem danu

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić za saff.ba
Na Sudnjem danu čovjek neće moći poklonuti nijedan sevab, nijedno dobro djelo, čak ni svojoj majci, ni svome ocu, niti svojoj djeci i bračnom drugu, i pored neizmjerne ljubavi koju prema njima osjeća. U isto vrijeme, bit će primoran dati svoja dobra djela onome koga je mrzio, ako ga je ogovarao, ili ismijavao, ili mu je bilo kakav zulum učinio. Zato, ne mijenjajmo vječno za prolazno i ne dozvolimo da budemo među onima koji su sami sebe obmanuli, na Dan koji se u Kur’anu, između ostaloga, naziva i ”Dan samoobmane” – ”Jevmut-Tegabun.”

Pročitajte od istog autora: Zavidnost je oblik neprijateljstva prema Allahu

Najljepša stvar u životu je da čovjek bude zadovoljan sa onim što mu je Allah podario od dunjalučkih blagodati. Ovu konstataciju potvrđuje i hadis u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko će uzeti od mene ove savjete i raditi po njima?” ”Ja ću”, odgovorio je Ebu Hurejre, r.a. Onda mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Budi skroman i čedan, bit ćeš najpobožniji čovjek; budi zadovoljan sa onim što ti je Allah dao, bit ćeš najbogatiji čovjek; čini dobročinstvo komšiji, bit ćeš mu’min; želi ljudima ono što želiš sebi, bit ćeš musliman; čuvaj se pretjeranog smijeha, jer pretjeran smijeh umrtvljuje srce.” (Tirmizi)Kada bi svaki čovjek malo bolje razmišljao o onome što mu je Allah podario, vidio bi da je uronjen u blagodati koje se ne mogu izbrojati, kao što dolazi u ajetu: ”Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću (blagodatima) Svojom.” (Lukman, 20.) Rečeno je: ”Vanjska, vidljiva blagodat je islam i lijep ahlak koji je posljedica slijeđenja islama, a pod unutarnjim, nevidljivim blgodatima misli se na Allahovo pokrivanje sramota i grijeha koje čovjek čini.” (Tefsir el-Kurtubi)

Allah dž.š., je svakom čovjeku na licu Zemlje podario onoliko blagodati koliko mu je dosta i više od toga. No, ipak postoje ljudi koji nisu zadovoljni sa blagodatima koje im je Allah dao, pa svoje nezadovoljstvo izražavaju zavidnošću, mržnjom, psovanjem vremena, jadikovanjem nad svojom sudbinom i željom da nestanu blagodati koje je Allah podario drugim ljudima. To se zove zavidno oko, a zavidne oči su ogorčene i srdite na Allahovu odredbu. Takvi ljudi su izgubili istinsku spoznaju i unutrašnji, srčani vid i pored toga što im je data blagodat očinjeg vida, jer žele da budu saučesnici u Allahovoj odredbi i nisu zadovoljni sa onim što imaju. Kao da zavidnici žele reći: ”Gospodaru, zašto si tom i tom dao tu blagodat, a meni si je uskratio?”Zavidnost je veliki i upropaštavajući grijeh i nije čudo što ga je Ibnul-Kajjim el-Dževzijje uvrstio među grijehe koji su osnova nevjerstvu (kufru), rekavši: ”Četiri su temelja nevjerstva: oholost, zavidnost, srdžba i strast. Zavidnost je zapravo oblik neprijateljstva prema Allahu, jer zavidnik mrzi blagodat koju posjeduje drugi čovjek, a Allah voli da ta blagodat bude u posjedu tog čovjeka; zavidnik voli da ta blagodat nestane kod tog čovjeka, a Allah mrzi da ona nestane. Zbog toga je Iblis stvarni Allahov neprijatelj, jer su njegovi grijesi bili oholost i zavidnost.” (El-Fevaid)

Poruka zavidnicima bi bila: znaj da ti sâm sebe jedeš razbuktalom vatrom zavidnosti, jer zavidnik je uvijek mrzovaljan i srdit tako da poprimi osobinu džehennemske vatre, koja, kako dolazi u predaji, kada nema ništa drugo, samu sebe jede. Stoga, neka svako od nas, kada bude doveden u iskušenje sa ovim upropaštavajućim grijehom, upita sebe: da sam ja na mjestu tog i tog čovjeka koji posjeduje određenu blagodat, da li bi volio da mi iko zavidi na toj blagodati i da poželi da ona ode od mene? Bez sumnje, odgovor će biti negativan, pa zašto onda ne želimo svojoj braći ono ono što želimo sebi?!