Stablo prvog grijeha
Piše: Dr. Selman el-Avde Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić za saff.ba
Moj prijatelj me je pitao: ”Koje je bilo Ademovo stablo sa kojeg je kušao zabranjene plodove? I koje je tvoje stablo?”Što se tiče stabla čije plodove su kušali Adem i Hava, odgovorit ću ti na to pitanje u tren oka, a što se pak tiče moga stabla, znaj da se ne radi o jednom, već o mnoštvu stabala.Ili još bolje, to je gusta šuma iskušenja, nesreća, nedostataka, poroka, posrtanja i propusta, počevši od pogrešaka jezika i mojih prvih pjesničkih pokušaja u kojima sam se rugao jednom profesoru, jer sam povjerovao u glasine o njemu bez provjeravanja, pa mi je Allah ukazao Svoju milost tako što mi je omogućio da se približim i sprijateljim sa tim profesorom i stanem u odbranu njegove časti prije njegovog odlaska sa ovoga svijeta.Neka od mojih stabala su se sasušila i uvenula i postala su sjećanja koja obavezuju na traženje oprosta i oboranje glave zbog stida i srama pred počinjenim grijesima, slijedeći tako primjer naših roditelja – Adema i Have.Kod nekih mojih stabala korijen se učvrstio duboko u zemlji, a grane su izrasle visoko prema nebu. Neki ljudi misle da su to sve dobra djela, a samo Allah zna kakve namjere i nijeti stoje iza tih ”dobrih” djela.Iz svih tih posrtanja i padova koji su upisani u knjigu mojih djela, naučio sam da moram iskorijeniti i maksimalno suziti prostor pokvarenim plodovima, kako ne bi pokvarili cijeli urod ili kompletan voćnjak.Saznao sam da je najvažnija stvar koju moram udaljiti od sebe, izbjegavanje ostvarivanja superiornosti nad ljudima u ime vjere, u ime znanja, u ime da’ve i priznanja.Međutim, nije potrebno da u detalje otkrivam svoje grijehe. Zašto da otkrivam ono što je Allah pokrio? Zašto da se svrstavam među one koji javno pričaju o svojim grijesima?
Ja ovdje samo govorim o stablima koja svi mi imamo od našeg ranog djetinjstva, a sa kojima su nas zaposlili naši umovi, jezici, ruke, noge, sluh, vid i naš ego. Prepustili su nas udovoljavanju najnižim porivima bez imalo stida od Sveznajućeg Stvoritelja, Koji je objavio: ”Eto, oni grudi svoje okreću sa željom da se od Njega sakriju. A i kad se u ruho svoje umotavaju, On zna ono što skrivaju i ono što pokazuju, – On, uistinu, zna misli svačije.” (Hud, 5.)U kontekstu govora o našim ”stablima” i grijesima, moramo se ponovo vratiti Ademovom stablu. Treba kazati da Ademovo drvo nije kao Iblisovo drvo koje je navodnjavano vodom oholosti, zavidnosti, preziranja drugih stvorenja i odbijanja istine. Ademov grijeh je bio kršenje zabrane i kušanje zabranjenih plodova, a Iblisov grijeh je bio odbacivanje Allahove naredbe i to odbacivanje praćeno je ohološću, nadmenošću i veličanjem vlastitog ”ja”.A Džennet je pun isprepletenih stabala i vode koja zalijeva ta stabla. Rečeno je da Adem i Hava nikada nisu posjekli stablo, jer u tekstu Objave spominje se da im je bilo dozvoljeno uživanje svih džennetskih plodova, a sječa stabala i druge stvari nisu spomenute u okviru te dozvole. Zbog toga je, smatraju neki učenjaci, zabranjeno sjeći stabla u Haremu Mekke, kako bi nas to podsjećalo na džennetska stabla i kako bi sačuvali okoliš.Neki kažu da je Adem, a.s., na početku bio vegeterijanac i da je samo jeo plodove sa dozvoljenih stabala na Zemlji, a nakon toga dozvoljeno mu je jedenje i životinjskog mesa.Uglavnom, dozvoljenost je osnova, sa izuzetkom jednog drveta koje je bilo zabranjeno. Takva je situacija i sa nebeskim objavama u kojima je krug dozvoljenog (halal) mnogo veći od kruga zabranjenog (haram). Sva stabla i plodovi na Zemlji su halal izuzev onih koji oduzimaju razum, poput opijata, ili onih plodova koji uništavaju život, poput otrova.
Neke islamske skupine privržene su zabranama i sprječavanjima, čak i onih stvari za koje nemaju nikakav dokaz da su zabranjene. Oni u zabranama vide dokaz znanja i bogobojaznosti. Odgajaju se na odbijanju svega novog i zbog pretjeranog straha od novih stvari i pojava, pribjegavaju traženju i iznuđivanju fetvi (pravnih decizija), otežavajući na taj način i sebi i muftiji od kojeg traže fetvu.Jer, možda se fetva temelji na pitanju koje je svjesno postavljeno u negativnom kontekstu, kako bi se iznudio odgovor koji će značiti zabranu određene stvari. I kada takvi naiđu na odgovor određenog učenjaka koji dotičnu stvar dozvoljava, onda njegov stav nazivaju popustljivim.Zbog toga su naučna otkrića, napredak i inicijativa gotovo nestali u muslimanskim društvima danas.Odakle im takvo rezonovanje po kojem je pretjerani oprez, sprječavanje i zabranjivanje, znak iskrene vjere, bez ikakvog dokaza za to?Zar ograničeni um nije taj koji nam je zabranjivao štamparije, prevođenje Kur’ana na druge jezike, izučavanje modernih znanosti te korišćenje modernih mašina, strojeva i sredstava, pa nam je na kraju sve to dozvolio i nametnuo, usljed nužde i potrebe, ali nakon što su nas drugi narodi u tome pretekli toliko da ih je vrlo teško dostići?!Nauka je zalutala tek onda kada je pokušala izaći iz okvira Božanskih granica i pokazati ljudsku nadmoć, pa su se znanstvenici upustili u opasne eksperimente kloniranja i skrnavljenja ljudske prirode kroz transformaciju i promjenu spola, i to isključivo zbog svojih pokvarenih apetita i hirova.
Događaj Ademovog kušanja sa zabranjenog stabla, znači da je čovjek stvoren sa voljom i sposobnošću da prekrši i pređe tu tzv. ”crvenu liniju”, i da to povlači za sobom odgovornost na Ahiretu ili kaznu na dunjaluku. Dakle, sloboda je osnova za odgovornost i obračun na Sudnjem danu.Također, uspostavljanje roditeljskih, obrazovnih ili političkih veza na zabrani i uskraćivanju dovodi do slabog obrazovanja i nedostatka samokontrole, te dovodi do određene vrste licemjerstva, pretvaranja (simuliranja) i utapanje u ličnost oca ili učitelja ili pretpostavljenog.Ademovo kušanje plodova sa stabla može se uporediti i sa fizičkim sazrijevanjem čovjeka, sa otkrićem seksualne orijentacije i načina kako da se zadovolji, te punu viziju (spoznaju) tijela, vlastitog i tuđeg.Rečeno je da je to stablo bilo usred Dženneta, a mjesto ljudske želje i strasti je na sredini ljudskog tijela.Nakon što je Hava kušala plodove zabranjenog stabla, primijetila je kod Adema nešto što do tada nije primjećivala: mišićavu muskulaturu i snagu, a kada je Adem kušao te plodove, primijetio je kod Have ženstvenost, ljepotu i privlačnost i otkrila su mu se mjesta na njenom tijelu koja pobuđuju seksualni nagon kod muškarca. To je ono na što aludiraju i kur’anski ajeti koji spominju taj događaj, a možda su baš zbog te spoznaje osjetili stid i počeli se pokrivati džennetskim lišćem.
