Šta trebamo znati o Jusufu, a.s.?

JUSUF, A.S. I KAO SIN I KAO BRAT I KAO UPRAVITELJ
Kazivanje o Jusufu, a.s., je jedno od najljepših kazivanja koje Kur’an iznosi. Kur’anska mu’džiza se sastoji u tome da u svojoj jednostavnosti iznjedri najljepše, najkorisnije i najdragocjenije pouke iz svojih kazivanja, pa ćemo u kazivanju o Jusufu, a.s., uistinu, pronaći izuzetne mudrosti, duboke poruke i životna iskustva, koja će nam osvijetliti te mračne zakulisane predjele naših dunjalučkih života, u čijrm vrtlogu se često izgubimo i zalutamo.
Kazivanje u poglavlju, koje nazivamo njegovim imenom, Jusuf, iznosi sva iskušenja kojima je bio izložen taj časni Allahov poslanik: iskušenje bijede, poteškoće, ali i udobnog i raskošnog života; iskušenje zavisti i pakosti; iskušenje pomoću strasti i vlasti, kao i iskušenje emocijama i ljudskim osjećanjima spram mnogih stajališta i brojnih ličnosti. Taj dobri i plemeniti Allahov rob iz svih tih kazivanja izlazi potpuno čist, spokojan i ponosan na svoju vjeru, moral i karakter.
Kazivanje o Jusufu, a.s., ustvari, govori o cjelokupnom životu i iskušenjima s kojima će se ljudi suočavati. Tako u ovom kazivanju o njemu nalazimo primjer Ja’kuba, a.s., spokojnog poslanika, ali, u isto vrijeme, i brižnog i ožalošćenog roditelja, koji se brine o Jusufu, a.s., strahuje za njega i izrazito bolno tuguje za njim; primjerbraće Jusufove, a.s., i njihove ljubomore, zavisnosti i zavjere; primjer vladareve žene sa svim njenim nagonima, željama, aspiracijama i ženstvenom neobuzdanošću kakvu samo može izdnjedriti i podariti svprska raskalašenost, izobilje i raskoš; primjer vladarana kome su prepoznatljivi simptomi njegove klase, snage i moći… U tom kazivanju se, naime, raspoznaju- kako primjećuje Sejjd Kutb- ljudske crte sa punom realnošću u toj skupini ličnosti i sredina, u toj koncentraciji stajalištai prizora, koncentraciji pokreta i osjećaja. (Kur’an, 12/196.)
1. Jusufova braća i njihova zavist
To je slika koja je često prepoznatljiva u našem životu. Allah Uzvišeni je tim kazivanjem posebno istakao ovu sliku, kako bismo prepoznali to često iskušenje u našoj svakodnevnici. To su i sitne pakosti koje u srcima Jusufove, a.s., braće izrastaju do strahovite ideje o bacanju brata u bunar ili pokušaja njegovog ubistva, samo zato što je drag ocu više od drugih:
Kad oni rekoše: „ Jusuf i brat njegov draži su našem ocu od nas, a nas je čitava skupina. Naš otac, zaista očito griješi. Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite- otac vaš će se vama okrenuti, i poslije toga ćete dobri ljudi biti! ( Jusuf,8-9)
Zavist blokira plemenite misli, a otvara sve kapije šejtanu i njegovom došaptavanju. Samo zbog naklonosti i simpatija oca prema sinu, rađa se ideja o umorstvu nevinog dječaka. Šejtan uljepšava tu ideju, nagovarajući ih da pomisle da će im se onda otac okrenuti i više pažnje i ljubavi njima pokloniti, a grijeh, koji tom prilikom učine, bit će oprošten, i ubijeđeni su u to:
„ I poslije toga ćete dobri ljudi biti!“
Tako šejtan perifidno djeluje na sve osobe koje obuzme zavist i mržnja i koje izgube zdravo rasuđivanje o stvarima i događajima. Zbog opasnosti te loše osobine, ali i njene rasprostranjenosti, Allah Uzvišeni na primjeru Jusufove, a.s., braće i njihove opake zavidnosti posebno potcrtava i napominje:
U Jusufu i braći njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju. ( Jusuf, 7)
2. Iskušenje sa ženama
Allah Uzvišeni je na primjeru vladareve žene pokazao koliko je strast i neodoljiva želja za osobom suprotnog spola opasno iskušenje kome se malo ko na ovom svijetu može suprostaviti. To je jedno od najopasnijih iskušenja koja da’lje vrebaju i na kojima, nažalost, mnogi pokleknu.
U Jusufovom, a.s., primjeru primjetna je luda strast koja je zaslijepila ženu čovjeka koji ga je okupao i oslobodio ropstva. Jusuf, a.s., pun čednosti, neivnosti i čistoće, nije mogao ni zamisliti bilo koji nemoralni čin, pogotovo ne nakon zahvalnosti koju je osjećao prema čovjeku koji ga je oslobodio iz ropstva.
Međutim, boravak u kući svog osloboditelja i njegove žene je povećao šansu da se ona ponekad nađe osamljena sa njim, što je rezultiralo i njenim pokušajima prilaska Jusufu, a.s., koji je bio prepoznatljiv po svojoj ljepoti i, kako saznajemo iz predanja, bio najljepši čovjek koji je Zemljom hodio!
Inače, ukazana prilika zamagli stid, moral i lični ponos, društveni položaj i status, porodičnu sramotu i druge negativne konsekvence koje bi mogle rezultirati nemoralnom činu. Tako je i ova, kako se navodi, prelijepa Zulejha, oćutila potrebu da se približi Jusufu, a.s.:
I poče da ga na grijeh navodi ona u čijoj je kući bio, pa pozaključa sva vrata i reče: „Hodi!“- „ Sačuvaj Bože!“- uzviknu on- „ vlasnik me moj lijepo pazi, a oni koji dobro uzvrate zlim neće nikad uspjeti.“ (Jusuf, 23)
Naravno, iskušenje te vrste bilo je teško. Pogotovo što Allah Uzvišeni konstatira:
I ona je bila poželjela njega, a i on bi bio poželio nju da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao. (Jusuf, 24.)
Uglavnom, treba napomenuti da je i prije tog iskušenja Jusufa, a.s., Gospodar svjetova već bio odabrao za vjerovjesnika, tako da je bio jedan od razloga i znakova koji su ga spriječili da i razmišlja o bilo kakvom negativnom činu. Neki pak, kažu da je taj jasan znak i ajet, koji je pokazao Gospodaru svjetova, bio u prikazivanju njegovog oca Ja’kuba, a.s., drugi kažu da mu se ukazao lik upravnika Egipta i njegovog osloboditelja iz ropstva, a treći kažu da mu se ukazao Allahov ajet:
Ne približavaj se bludu, jer je to razvrat i ružan put!
3. Ogovaranje
Ogovaranje je negativna praksa koja se, nažalost, primjenjuje u svim vremenskim intervalima. U kazivanju o Jusufu, a.s., Allah Uzvišeni to podcrtava kako bi smo bili svjesni te činjenice i čuvali sebe i svoje porodice od takve prakse. Naime, kad je upravnikova žena pokušala zavesti Jusufa, a.s., žene u gradu su počele govorkati i ogovarati Zulejhu. Međutim, kad je ona dovela Jusufa, a.s., pred njih, sve su pale u isto iskušenje i željele su učiniti ono isto što je pokušala upravnikova žena.
Međutim, snaga Jusufovog, a.s., imana nije im to dopustila, jer je on uzvikao:
„ Gospodaru moj, draža mi je tamnica od ovoga na šta me navraćaju!“ (Jusuf, 33)

4. Zatvorsko iskušenje
Da’ija mora biti svjestan da će na svom putu nalaziti, između ostalih, i iskušenje hapšenja i zatvaranja, i to, uglavnom, bez ikakvih dokaza. To se dešavalo tokom historije brojnim da’ijama. To se desilo i Jusufu, a.s., iako je bio nevin, umjesto da ga nagrade što se tako moralno i dostojanstveno ponio u navedenoj situaciji, oni ga zatvaraju, kako bi, na taj način prikrili grešku uglednih osoba s dvora. Naime prvo su ga oslobodili optužbe na napad na Zulejhu, a onda:
Poslije im na pamet pade, iako su se bili uvjerili da je nedužan, da ga za neko vrijeme bace u tamnicu. (Jusuf, 35)
Zar se to i danas ne dešava brojnim muslimanima i islamskim da’ijama širom svijeta. Dovoljno je da budu optuženi ili sumnjivi, te bivaju osuđeni na dugogodišnju robiju ili neku drugu vrstu dunjalučke kazne. Primjer Jusufa, a.s., poruka je svim da’ijama da na svom da’vetskom putu mogu očekivati i tu vrstu iskušenja koju treba dostojanstveno podnijeti, kao to je to učinio i ovaj časni Poslanik, a.s.
5. Da’vetsko djelovanje na svakom mjestu
Kad je Jusuf, a.s., nevin bačen u tamnicu, tamo je zatekao dvojicu mladića i odmah im se obratio:
„ O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni?“ (Jusuf, 39)
Prije nego što bi , možda njihov odgovor bio i negativan, on im priskoče u pomoć i sugerira im jedini ispravni odgovor:
„ Oni kojima se, mimo Njega, klanjate samo su imena koja ste im nadjevali vi i preci vaši, – Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna.“ (Jusuf, 40)
Pogledajte kako Jusuf, a.s., iako je bio bez razloga zatvoren, ne očajava, nego i zatvorski prostor koristi za svoje da’vetsko djelovanje. Time nam Jusuf, a.s., odašilje signal da je da’vetski anganžman obaveza svakom muslimanu u svakoj prilici i svakom vremenu.
6. Sretan svršetak
Kazivanje o Jusufu, a.s., na izvanredan način odslikava konačan svršetak misije jednog da’ije. Iskušenja budu velika, rekli bismo, nepremostiva i nesvladiva, ali nakon granitne vjere u Allaha Uzvišenog strpljenja i povjerenja da će Allah, dž.š., naći neki izlaz, sve to postane izlazno i sasvim realno. Tako se desilo i sa Jusufo, a.s. Pored toliko iskušenja koja su se svakodnevno nadvijala nad njim, on je čvrsto vjerovao, kao i njegov otac Ja’kub, a.s., da će nakon grmljavine i dugotrajnog pljuska, zasijati sunce. Tako se i desilo. Njegov san je ostvaren. U Egipat su mu došlji roditelji i braća, i svi su mu se poklonili. Međutim, Jusufa, a.s., ne zaboravlja da je iskušenje mogao prevladati samo zahvaljujući Allahovoj milosti i Njegovoj pomoći. On priznaje iskljućivo Allahovu, dž.š., zaštitu i moli Gospodara svjetova da umre kao pripadnik islama:
„ Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naučio me tumačenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitnik moj i na ovom i na onom svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!“ (Jusuf, 101)

Izvor: ”Kako su Allahovi poslanici pozivali u Islam”
Autor: dr. Šefik Kurdić
Za Akos.ba pripremila: Samira Muratović