Šta sve jedan iskreni osmijeh, može uraditi?

Šta sve jedan iskreni osmijeh, može uraditi?

Čuda! Uljepšati trenutak, dan, raspoloženje, dati novu nadu, riješiti nekom problem, povratiti raspoloženje. Nije bez razloga Poslanik, s.a.v.s., rekao:“Osmijeh u lice brata muslimana je sadaka.“ Pošto znamo, da je glavna zadaća sadake da briše grijehe, uklanja nevolje i probleme, isto tako, osmijeh u vidu sadake, je način da čovjeku promijeni određene probleme.
Kako osmijeh može da promijeni ljudska stanja, najbolje govori primjer jedne djevojčice. Pročitaje njen primjer i neka vam njen osmijeh bude vodilja u komunikaciji sa ljudima.

Ona je jetim, njeni roditelji su umrli, ostala je sama sa nanom da živi. Slabog imovinskog stanja, mala djevojčica je prodavala maramice pu ulicama. Njen osmijeh je privlačio mušterije koji su rado, iako im nije trebalo, kupovali maramice od nje. Jednom, dok je išla parkom, vidjela je na klupi ženu koja plače. Imala je tešku svađu sa mužem, razišli su se. Sjedila je i plakala. Djevojčica joj je prišla i ponudila pakovanje maramica da obriše suze. Podigla je glavu a ispred sebe je vidjela djevojčicu lijepog osmijeha kako joj nudi maramice. Uzela ih je i dok je tražila po torbi sitniš da joj plati, djevojčica je otišla. Shvatila je ova žena, da su maramice uz osmijeh bile nje poklon, da više ne bude tužna i uplakana.

Njen osmijeh joj je vratio nadu, poslala je poruku mužu koji je također bio tužan i zabrinut. Bio je u restoranu, gdje je htio da svoj problem riješi u opijanju. Dok je sjedio, stigla mu je poruka od žene u kojoj je pisalo da joj je teško i da se izvinjava. Poruka ga je obradovala, nsamijao se i ustao. Na izlasku, platio je račun i zbog radosne vijesti, dao je dobru napojnicu konobaru. Konobar držeći novac u ruci, začudi se na ovako velikoj napojnici, nasmija se i zahvali.

Kad je završilo radno vrijeme, ovaj konobar krenu kući i za novac od napojnice koji je dobio od sretnog i nasmijanog čovjeka, kupi pune vrećice namirnica. Vračajući se kući, prođe pored glavnog trga na kojem su se okupljali golubovi koje je hranio narod žitaricama. Ugleda staricu koja je prodavala hranu za njih, pa odluči da kupi hrane kako bi nahranio golubove u znak zahvalnosti Allahu što je danas iznenada dobio dobru napojnicu. Ali, dok je kupovao hranu za njih, dade ovoj neni, više nego što je hrana koštala. Nena se začudi, nasmija i zahvali.

Sva sretna, nena ode do mesnice da kupi malo mesa koje nije okusilo već duže vrijeme. Nasmijana i sretna, dođe kući i poče da pravi obrok sa mesom. Kad je većera bila spremna i na stolu, NA VRATIMA SE POJAVI NJENA UNUKA, ISTA ONA DJEVOJČICA KOJA PRODAJE MARAMICE NA ULICAMA GRADA.
Potrčala je neni u susret, zagrlile se i nasmijale.

Preveo i prilagodio, Saudin Cokoja