Šta je ispravno: Allah ili Bog?

U novije vrijeme primjetno je istrajavanje na korištenju imenice Bog umjesto Allah. Često čujemo imame, predavače i profesore kako, nekada forsirano, koriste imenicu Bog umjesto Allah. Kao predavač predmeta Islamska vjeronauka u srednjoj školi primjećujem da je i u samim udžbenicima vjeronauke za srednje škole zastupljenija upotreba imenice Bog u odnosu na upotrebu imenice Allah. Zašto se istrajava na imenici Bog umjesto Allah u udžbenicima islamske vjeronauke i u drugoj islamskoj literaturi? Znamo da je predmet islamske vjeronauke namijenjen za učenike čija je vjeroispovijest islam, njima sigurno imenica Allah nije strani pojam. Isti je slučaj i sa ostalom islamskom literaturom.U Takvimu za 1997. godinu objavljen je tekst profesora dr. Enesa Durakovića „O nekim značajnim prevodilačkim pogreškama“ gdje je sa stanovišta struke upozoreno na problem istrajavanja u prevođenju imenice Allah sa Bog. Ovdje donosimo nekoliko bitnih detalja iz navedenog rada kako bi se otklonile sumnje u pogledu našeg izražavanja.

„Imenica Allah označava samo jednoga i sasvim određenog Boga, ona nema množine: ona je leksikalizirana, u „skamenjenom“ je obliku. Ona je također nederivativno ime, što znači da se, jezički ništa iz nje ne može izvesti za razliku od drugih imenica – na primjer Er-Rahman ili Er-Rahim. Imenica Allah je, dakle, jezičkom praksom situirana kao definitivno nepromjenljiva, a naročito je kao takva izričito utvrđena samim Kur’anom, uprkos njenoj etimologiji.Oni koji Allah prevode sa Bog vjeruju da pisanjem velikoga slova B izražavaju određeni član koji se etimologijom utvrđuje u imenici Allah, ali naporedno postojanje El-Ilahu i Allah pokazuje da nisu u pravu, jer El-Ilahu i Allah nisu isto na jezičkom a ni na teološkom planu, niti tu suštinsku razliku može pokriti veliko slovo B. U tome smislu, arapska literatura na arapskome jeziku vrlo razložno argumentira da je nedopušteno imenicu Allah zamjenjivati imenicom El-Ilahu (sa određenim članom), jer se ovom drugom imenicom nazivaju idoli.Pisanje velikoga slova B kojim bi se htjela zamijeniti imenica Allah nedopuštena je po logici: pripadnik svake religije označavat će svoga boga velikim B, te se u tom slučaju imenica Bog upotrijebljena kao oznaka za Allaha, ne diferencira od božanstava drugih religija, a upravo Njegovo diferenciranje je suštinsko u islamu. Uostalom sam Allah upozorava da je ovo Njegovo ime najzuvišenije jer sadrži njegova svojstva: „On je Allah – Tvorac, Onaj koji iz ničega stvara, Koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena.“ (Kur’an, 59:23) Razumije se da riječ Bog, ne samo što Allaha ne izdvaja u Njegovoj jedinstvenosti u odnosu na nekog drugog boga, nego ne sadrži ni ova druga Njegova opisna imena, ne ističe ni jedinstvenu uzvišenost na kojoj upravo On insistira upotrebom svoga jedinstvenog imena.

Problem prevođenja imenice Allah sa Bog do ekstremnosti se izoštrava u osnovnome islamskom šartu. Naime u pojedinoj literaturi riječi kelimei-šehadeta se prevode Nema boga osim Boga. Ovdje je nužno ukazati na slijedeće. Kelimei-šehadetom se musliman legitimira kao pripadnik islama koji odlučno negira postojanje bilo kakvih božanstava osim Allaha. Međutim, ta odlučnost i nedvosmislenost legitimiranja koje sadrži kelimei-šehadet na arapskome jeziku u ovakvom prijevodu se uopće ne vidi. Ako nekome ko ne zna da sam musliman napišem, očitujući svoju vjersku pripadnost Nema boga osim Boga, nisam mu ništa precizno kazao, osim što sam naveo jedan primjerno tautološki iskaz. Zbunjen time, sagovornik će meni navesti istovjetan iskaz, očitujući pripadnost svojoj vjeri, koja nije i moja, jer će naravno i on svoga Boga ispisati velikim B. Mi se tako nećemo sporazumijeti : nećemo saznati koju vjeru ko ispovijeda, jer smo potpuno neprecizno očitovali svoju vjeropripadnost.Smušenost postaje potpuna ako ne komuniciramo u pismenoj formi, već ako jedan drugome izgovaramo Nema boga osim Boga. U govoru se čak ne ispoljava ni veliko slovo, te je pisani tautološki iskaz u usmenoj formi doveden do apsurda, odnosno islamski šart, izuzetno preciziran na arapskome jeziku, izgovoren je u prijevodu kao besmislica. Jer, kelimei-šehadet je izvorno formuliran tako da iskaz Nema boga osim Allaha, otklanja nedvosmilenosti o vjerskoj pripadnosti subjekta, bilo da svoj iskaz saopći u pisanoj ili u govornoj formi.“

 

Dr. Esad Duraković, O nekim značajnim prevodilačkim pogreškama, Takvim za 1997. godinu, str 33-38.  Priredio: Ernas Pašalić, prof., akos.ba