Smrću čovjeka se prekidaju i njegova djela, osim

Ebu Hurejre , r.a., propovijeda da je Allahov Poslanik, alejhi sselam, rekao:
”Kada čovjek umre, prekidaju se njegova djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje koje je ostavio iza sebe da se drugi koriste i dobro odgojeno dijete koje će se moliti za njega.” (Muslim)

Učenjaci govore da ovaj hadis ukazuje kako čovjekova djela prestaju smrću, tj. prekida mu se pisati sevab za djela koja je učinio, osim u ova tri slučaja: trajna sadaka, tj. vakuf, nauka koja je ostala iza njega da se drugi podučavaju i time koriste, i hajirli odgojeno dijete koje uči dove za rahmetli roditelja.

U ovom hadisu nas Poslanik, alejhi sselam, obavještava o postojanju triju djela zbog kojih čovjeku pristižu sevabi nakon smrti. Ima mnogo ljudi koji žele pomoći roditeljima ili nekom od bližnjih poslije njihove smrti, pa im je ovo jedinstvena prilika to učiniti kroz djela koja su spomenuta u hadisu – nagrada za to će zasigurno koristiti umrlom, prenosi akos.ba.

Trajna sadaka, odnosno najrazličitiji oblici vakufa, kao što su podizanje mesdžida, škola i drugih obrazovnih institucija, bolnica, domova za siročad, mostova, vodovoda, javnih kupatila i tome slično.
Znanje kojim će se drugi okoristiti, tj., korisno znanje koje je u skladu sa Allahovim, dž.š. propisima. U to se ubraja poučavanje učenika i mlađe generacije, pisanje ili prevođenje neke korisne knjige i tome slično.
Dobro dijete, tj, dijete koje je vjernik i koje uči dove za roditelje – pogotovo nakon obavljenog namaza – dijeli sadaku za njihovu dušu, obavi hadž za njih, ako nisu obavili, i čini slična dobra djela od kojih njegovi roditelji imaju nagradu i poslije smrti.

Poruke ovog hadisa

U ovom hadisu imamo dokaz za ispravnost utemeljenja vakufa i veličine njegove nagrade.
U hadisu se pojašnjava vrijednost stjecanja znanja i podsticaj za prenošenje tog znanja na druge, a na nama je da odaberemo ono znanje koje će koristiti nama i drugima.
U hadisu je pojašnjeno da nagrada za dovu i druga hajirli djela, koja se učine pred dušu umrlog, stiže njemu. U ovo se, također, ubraja sadaka, zatim vraćanje duga umrlog ili obavljanje hadža – ako je bio u mogućnosti da ga obavi, a to u toku svog života nije izvršio.
Što se tiče učenja Kur’ana i poklanjanja sevapa od njega mrtvome, većina učenjaka to smatra dozvoljenim (džaiz). Oni kažu da nagrada od tog učenja stiže do umrloga, uz uvjet da se ne uzima nadoknada za učenje. Ako se desi da se uzme naknada za takvo učenje, nema nagrade, a Allah zna najbolje.
Najbolji savjet je da čovjek uči dovu za roditelje lično ili da uči iz Kur’ana ono što mu je najlakše, a zatim učini dovu na bilo kom jeziku.

Također, od stvari koje mogu učiniti djeca za roditelje poslije njihove smrti je ono što se spominje u jednom hadisu od Ebu Usejda, r.a., koji kaže:

”Bili smo kod Allahovog Poslanika, alejhi sselam, pa je jedan čovjek upitao: ‘Allahov Poslaniče, da li ja imam kakvu mogućnost učiniti dobro za svoje roditelje poslije njihove smrti?’, Poslanik, alejhi sselam, mu odgovori: ‘Da, postoje četiri stvari, a to su: da učiš dovu (moliš) za njih (tražiš oprost od Allaha za njih), da izvršiš njihovu oporuku, da lijepo postupaš prema njihovim prijateljima i da održavaš rodbinske veze koje se samo preko njih mogu održavati.” Bejheki u svom rivajetu još dodaje da je ovaj ashab rekao: ”Kako je ovo lijepo i berićetno, Allahov Poslaniče!”, na šta mu Poslanik, alejhi sselam, reče: ”Radi to, jer će to, doista, doći do njih, tj.sevab tih djela.” (Ebu Davud, Ibn Madže, Buhari)