Smije li vjernik čitati horoskop?

Čovjek se u nevolji hvata svake slamke tražeći izlaz. Iz znatiželje i potrebe toliki traže rješenje u čitanju horoskopa. Je li to grijeh i koliki? Neki kažu da redovno čitaju horoskope, ali da u to ne vjeruju. Kako to tumačiti?Najprije jedno uvodno razmišljanje ili bolje reći bistrenje. Ulazimo u široko područje najrazličitijih fenomena koje još uvijek nije dokraja definirano. Pokušajmo zbog toga malo sistematizirati. Postoji religiozno i profano praznovjerje. Religiozno za sada ostavimo po strani! Profano praznovjerje – a u njega se smještaju i spomenuti fenomeni – bitno se sastoji od magije, proricanja i ispraznog vjerovanja. Proricanjem se naziva onaj skup tehnika koje nastaju iz jedne morbidne i indiskretne znatiželje da se unaprijed znaju budući i nepoznati događaji. To je stalna ljudska napast. Služi se ispitivanjem fizičkih stvarnosti, zvijezda, životinja, duhova, snova, slučajnosti. U isprazna vjerovanja ulaze sva ona beskorisna ponašanja, beskorisne mjere opreza, očekivanja sretnih ili nesretnih događaja, slučajnih okolnosti kojima se pripisuju redovito drukčija značenja. Sredstva koja se u tom smislu upotrebljavaju mogu biti različite figure, karte, riječi, ljudi, sretni ili nesretni dani, magični obredi; ili predznaci (predviđanja) izvučeni iz slučajnih okolnosti ili iz tvrdnji astrologa, gatalaca u dlan ili iz snova ,iz prosmatranja određenih meteoroloških događanja ili horoskopa; upotreba hamajlija i talismana; ponavljanje posebnih znakova; dodjeljivanje iscjeljujućih sposobnosti raznim objektima pa i religioznim, itd.

Prema sudu mnogih stručnjaka, radi se o jednoj iracionalnoj, neznanstvenoj, negativnoj i pesimističkoj viziji stvarnosti, viziji koja nije prosvijetljena vjerom i snažno je uvjetovana neznanjem, strahom, predrasudama, viziji koja je plod još uvijek naivnog i primitivnog mentaliteta koji žestoko odbija staviti u pitanje vjerovanja i praksu. Nakon ovakve ocjene upravo je čudno i paradoksalno da je savremeni, moderni, tehnicizirani, oslobođeni, prosvijetljeni svijet i čovjek postao prikladno klijalište takvih okultnih vjerovanja i praksi. Međutim, mi muslimani u tome trebamo biti oprezni, jer se iza svih ovih stremljenja vrlo lahko mogu iščitati pokušaji zadovoljenja temeljnih ljudskih potreba; napor i nastojanje, iako pogrješno, da se pronađu odgovori na najdublja pitanja ljudske egzistencije, potreba jedne gotovo obredne podrške u odlučujućim trenucima života i životnih opredjeljenja, potreba da se sučele najrazličitije pojedinačne i zajedničke krize; ili potreba da se zaštitimo od nepredvidivih događaja budućnosti, od nesigurnosti, od slabosti koja karakterizira čitav ljudski život. Ako mi ne odgovorimo, mnogi će potražiti odgovor negdje drugdje, pa i u praznovjerju. Držim stoga da je sada kudikamo potrebnije i razboritije odgonetnuti i prikladno odgovoriti na takva ponašanja, a tek onda prosuđivati i eventualno osuđivati.

Evo mogućega modela rješavanja takvih potreba. Uzimamo kao primjer zdravlje koje je zasigurno među prioritetima svakog, a ne samo današnjeg čovjeka. Čovjek ima na raspolaganju dva sredstva kojima može riješiti svoje bolesti: narav i milost. Narav označava inteligenciju, znanost, medicinu, tehniku; milost označava izravno traženje pomoći preko vjere, molitve i dova. Oba ova sredstva dolaze od Boga, jer i čovječji um dolazi od Njega. Nažalost, često se pokušava i treći put: put magije koja se oslanja na tobožnje okultne moći neke osobe, a te moći se ne temelje ni na nauci ni na vjeri. Kao da bi čovjek mogao nešto učiniti neovisno o Bogu, ili čak da to Bog ne zna, ili, ne daj Bože, nešto protiv Njegove volje. U takvom se slučaju onda nalazimo pred čistim šarlatanstvom ili blefiranjem, ili, što je gore, pred djelovanjem neprijatelja ljudi i Boga. Koliki su samo upali u ovakvu zamku i doživjeli ekonomsko i psihološko razaranje! Pravi put ozdravljenja nije teško razlikovati od magije. U prvom slučaju, osoba koja ozdravi nikada te pozitivne rezultate ne pripisuje sebi, nego Bogu. U drugom slučaju, pojedinci se na sve četiri strane hvale tobožnjim vlastitim »izvanrednim moćima« tipa: »gdje drugi ne mogu, može taj i taj«, »rješava sve moguće probleme«, »izgoni šejtane, otklanja uroke, skida sihire, liječi reumu«. Takva naivnost, osim što vas može stvarno koštati financijski, može vas stajati zdravlja, štete za dušu, gubitka slobode, i napokon može ozbiljno ugroziti vašu vjeru. Težinu grijeha onda prosudite sami! U različitim oblicima praznovjerja, naime, čovjek gubi pravi smisao onoga što ga uistinu može spasiti i povjerava se potpuno neučinkovitim, iluzornim, neosobnim sredstvima ostajući tako zatvoren u ispraznosti svog života.Što se tiče horoskopa usko povezanih sa astrologijom, treba reći da i jedno i drugo danas ima uglavnom potrošački, pomodarski, zabavnjački predznak. Horoskopija posvuda! Međutim, ako se njima želi pretkazati cjelokupan, tačno ocrtan čovjekov životni vijek, onda dolazimo do paganskog vjerovanja u sudbinu, nepromjenjivi fatum, determiniranost pojedinca. To svakako treba odlučno odbaciti kao nemuslimansko, jer ugrožava vjeru u blagu Božiju milost u ljudsku slobodu.

Na kraju, čitati nešto u što se ne vjeruje nije kontradikcija, nije nemoguće, ali ipak ostaje pitanje zašto se to čita. U dnu stoji sigurno znatiželja koja je očito dovela do naviknutosti redovnog čitanja. Radi se naravno o negativnoj navici. Samo bih upozorio da je znatiželja prve čašice dovela do ovisnosti o alkoholu, prve cigarete do ovisnosti o pušenju, prvoga »jointa« do ovisnosti o drogama… da je pogrešno usmjerena znatiželja prodala ljudsku slobodu za nisku cijenu.

Akos.ba