SJEĆANJE NA HEROJA IZETA NANIĆA: Bog ga je uzeo da ne gleda ono što proživljavamo danas

Visits: 709 Today: 1

SJEĆANJE NA HEROJA IZETA NANIĆA: Bog ga je uzeo da ne gleda ono što proživljavamo danas

Sada bi moj Izet imao 50 godina.Bio bi u najvećoj snazi muškarca, majci na ponos, djeci i supruzi na ljubav i rahatluk, Bosni na čast. A već 20 godina leži u kaburu… Ovako zbori Rasima Nanić, majka rahmetli heroja Izeta Nanića, legendarnog komandanta 505. viteške bužimske brigade. Poginuo je 5. avgusta 1995. godine u borbi sa već razbijenim četnicima na teritoriji Republike Hrvatske , rat samo što nije stao. Banalna smrt heroja i magičnog vojskovođe, čehre Božije svjetlosti koja je u jednom dramatičnom trenutku obasjala Krajinu i njeni zraci biju i danas u slobodi krajiških gudura, sela i gradova. Izet Nanić je na blistav način završio ratni zadatak, sačuvao Bužim i Krajinu i Božijom milošću stao na čelo bataljona od 506 bužimskih šehida. Do vječnosti.

– Sanjam ga često , nema ni sedam dana, sanjam obojicu, i Izeta i Nevzeta, leže preda mnom na dušeku, lijepi , ništa ljepše od njih nema. Nevzet u plavoj , Izet u bijeloj košulji, obojica u riflama. Raširila majka ruke, ljubim ih i grlim i pitam, draga djeco moja, bole li vas rane? Kažu mi uglas, „ ne bole ,mama“… u tome se probudim…Teško je to sine, nema veće boli za čovjeka, za majku, ali molim Allaha dragoga da budem pri sebi, da mi ostavi pamet- riječi su majke rahmetli heroja.

Slike na zidu

Rasima nas dočekuje vedro u porodičnoj idili sa Mujagom i njegovom porodicom, najmlađim od sedam sinova koliko je izrodila , ali ne krije slabost majke za izgubljenim sinom za kim je plakala cijela Bosna. Sinom na koga je hiljadu godina čekala BiH,a rodila ga ona.Rasima i suprug, rahmetli Ibrahim , podizali su djecu, učili ih radinosti i poštenju, školovali, spremali za život.Na zidu jedna slika rahmetli sinova Izeta i Nevzeta , druga Izeta i rahmetli Alije Izetbegovića, radovi akademskog slikara Mehe Čauševića. Sve govore. Starica Rasima grli unuka Izeta Nanića, prvu rođenu mušku glavu nakon pogibije legendarnog sina. Mladi Izet Nanić slika je i prilika slavnog amidže. Jedan je od 16-ero unuka.

-Malo ženice, malo službice i to je to, govorio je rahmetli otac – prisjeća se Mujaga Nanić, diplomirani inžinjer građevine zaposlen u Općini Bužim. Svi su završili fakultete. Rahmetli Izet i Hazret vojnu akademiju, rahmetli Nevzet i Osman brodostrojarstvo, Nijaz je magistar informatike,a Arif doktor pravnih nauka. Ali, Izet Nanić…sa samo 29 godina koliko je proveo na Planeti, miljenik Boga i dunjaluka, komandujući 505. bužimskom viteškom brigadom koja nikada i nigdje nije ni za pedalj uzmakla ni četniku ni autonomašu , još za života postao je legenda i mit.

– Ibrahim ga odgovarao, nemoj sine uzimati vojsku u svoje ruke. Ali, kad poginu Nevzet u junu 1992. godine to mog Izeta naprosto slomi.Rekao nam je „ja ovo uzimam u svoje ruke, ako Bog da, do konačne pobjede.Nemojte me skretati sa ovog puta – prisjetila se majka sinovljevih riječi.

izet-nanic-11

Nanić bio na čelu otpora agresiji

Ponos Bužima

– Eto, tu gdje sjediš, sine, sjedio je rahmetli Predsjednik Alija 10 dana nakon pogibije mog Izeta. Ovako Alija, a ovako reis Mustafa ef. Cerić. „Majko, budi sretna , budi ponosna, Allah je njega dao u pravi čas! Da Izeta nije bilo, ne bi bilo ni Krajine ni Bosne. Krajina je bila kičma Bosne, da se ona prelomila, ne bi bilo ni Bosne“ ,a la rahmetile -sjeća se Rasima Nanić posjete rahmetli Alije Izetbegovića.

Bužim u ratu i nakon rata, posebno ratnici skoro religiozno drže do svog neprežaljenog komandanta.Bog pa Nanić,važilo je u ratu, važi i danas. Na jednom betonskom zidu u centru Nanićev portret sa ljiljanima i stihovi „Dok postoji ovog svijeta , zaklinje se 505-ta, ako Bog da, biće naša BiH“. Snažnije od betona, jače od dijamanta i danas govori šta je za nekadašnju kasabu i krupsku mjesnu zajednicu učahurenu među stotinama visova značio i znači Komandant i njegovi borci. Sead Jusić komandant 505. nakon Nanićeve pogibije kaže da je odgonetao i tokom rata nevjerovatnu moć toga mladog čovjeka,koji bi da je danas živ, bio neprocjenjiva vrijednost Bosne i došao samo do jednog zaključka, istog kao i rahmetli Alija Izetbegović.

– Izet Nanić je dar Božiji ovom narodu, da bude, dođe u najkritičnije vrijeme ovog naroda, ne samo Bužima nego cijele Krajine i kada je svoju misiju od Boga zadanu da nas organizuje i povede u pobjede izvršio, Bog dragi ga je iz milosti uzeo sebi da ne doživljava sve ono što ćemo mi doživljavati u ovodunjalučkom glibežu- kaže Jusić. Podsjeća da je ratno ime velikog heroja kada se javljao motorolom bilo „Igman“. Cijeli rat.

– Kada čuješ „Igman“ kad on pozove , nije bilo toga ko se ne odaziva i ne izvršava zadatak.Bog mu dao takvu moć. Nije to bilo iz straha , već više zbog autoriteta , znali smo da se on lično žrtvuje i dan i noć. A zašto „Igman“? Nije to slučajno , to je simbolika ,presonifikacija Bosne , Igman u Krajini, u Bužimu , srce Bosne na zapadnim obroncima države.Ovdje se Bosna najžilavije branila, a Nanić je bio ogromni gromobran patriotizma koji se nadvio nad napadnutom Krajinom – opisuje bivši ratnik. Podsjeća da je Izet Nanić vizionarski podržao formiranje srednje škole u Bužimu,a potkraj rata isturenog odjeljenja bihaćke Pedagoške akademije.Govorio je „odbranićemo se, dobićemo rat,ali uništićemo našu mladost ako ostane nepismena…“ .

sead-jusic

Jusić: Izet je Božiji dar ovom narodu

Zlatni ljiljan“ Šefik Veladžić, Nanićev vršnjak iz vojnih škola, u ratu komandant Jurišnog bataljona , spreman je braniti tezu pred najvećim vojnim znalcima da ,da nije bilo Nanića i 505-te, da Unsko-sanski kanton ne bi ostao u ovom obliku,a pitanje je da li bi opstao i tzv. bihaćki džep.

– Gledajte, u februaru 1994. četnici su na prilazima Bihaću, iznad centrale Kostela na Spahićima, padaju linije. Tada Nanić naređuje i i iz Bužima kreće 18 vodova vojnika na Spahiće. A mi u to trenutku držimo 50 km front od Bosanske otoke do Radića mosta prema Vrnograču i Velikoj Kladuši. Sprečavamo četnike da tu presijeku Kanton na pola- pominje jednu od nebrojenih akcija i epopeja Nanićeve „gerile“.

Pa akcija „Breza ’94“ kada je ratni zločinac Ratko Mladić koji je lično rukovodio operacijom ranjen i pobjegao glavom bez obzira i „usranih gaća“ . Ili briljantnu operaciju „Munja ’93“¸, biser vojne taktike , kada je bez znanja Komande Petog korpusa(!?) oslobođeno 10 kilometara teritorije , likvidirano 69 četnika, četiri zarobljeno i zaplijenjena ogromna količina municije i naoružanja. U intervjuu za naš list prije dvije godine tadašnji komandant Petog korpusa brigadni general Ramiz Dreković, priznao je da je golobradom 27-godišnjem komandantu 505-te toliko vjerovao da je bez znanja ostalih iz Komande korpusa dao 100.000 metaka i čekao ishod operacije !?

– Pa zamislite vi to, komandant brigade u 27. godini! Kome biste vi danas sa 27 godina mogli dati odjeljenje vojnika !? Pa momci u tim godinama se ne mogu brinuti o sebi, nažalost, roditelji se brinu o njima,a Izet Nanić je vodio ponajbolju jedinicu u Armije RBiH- ponosito govori Veladžić i konstatuje „svi smo bili zamjenjivi ,ali on nije“. Veladžić sa tugom koju ne brišu ni dvije decenije pamti šok kada je čuo da je Komandant poginuo.

– Tragedija je to, nemjerljiva! Takav čovjek se više nikada neće roditi. Kada smo svi trebali da osjetimo slast pobjede , doživjeli smo šok koji se ni tada ni danas ne može opisati riječima. Da mjesec i po prije kraja rata ode tako neprikosnoveni ključ odbrane Bužima i Krajine nego i Bosne!? Jer , ne treba nikada smetnuti sa uma, Krajišnici su vezali pet četničkih korpusa i sprečavali cijeli rat da se spoje četnici u Kninu i Banjoj Luci.Da su nas pokorili, ne bi bilo ni Bosne,a ni Hrvatska vojska nikada ne bi došla u situaciju da izvede operaciju „Oluja“ .U tome je i veličina rahmetli komandanta, generala i heroja BiH Izeta Nanića – kaže na kraju Šefik Veladžić.

Biografija
Izet Nanić rođen je u Bužimu 4.oktobra 1965. godine.Srednju vojnu školu završio je u Zagrebu 1984., Vojnu akademiju u Zagrebu 1987.godine.Godine 1992. Formirao je 105. udarnu bužimsku krajišku brigadu, kasnije čuvenu 505. vitešku motorizovanu brigadu koja je izrasla u najelitniju jediniciu Armije RBIH.Poginuoje 5.avgusta 1995. godine u rejonu Ćorkovača. Odlikovan je za života ratni priznanjem „Zlatni ljiljan“ 1994. godine,a posthumno 1998.godine dobio Orden heroja oslobodilačkog rata i unaprijeđen u čin brigadnog generala. Iz braka sa Safijom dobio je troje djece kćerku Izetu i sinove Nevzeta i Ibrahima.

Predsjednik i heroj
U Bužimu među 17.000 ljudi nema nijednog koji ne zna da je lično Izet Nanić u zimu 1995. godine u najgoroj ratnoj pošasti, kada je dnevno na Autonomiji ginuo jedan borac 505-te, zvao rahmetli Predsjednika Aliju Izetbegovića i tražio da Bužim dobije status općine!? Znao je i osjećao-ako je tada ne dobiju neće nikada. Predsjednik nije odbio Heroja, možda najvećeg koga je rodila Bosna.

Nanina mahrama
Sehad Alešević, ratni pratilac rahmetli Nanića, ispričao nam je detalj koji govori sve o ugledu, poštovanju i veličini mladog komandanta Izeta Nanića.

– Bilo je to na Kamenici kod Bihaća, svi su komandanti bili tu sa komandantom Korpusa.Jedna nana prišla nam je i pitala „ko je Nanić“ . Kada su je odveli pred komandanta rekla je:

– Dragi moj sine, nisam muško da skinem kapu, skidam ti mahramu“. Neka te dragi Allah čuva!

Noćni desant na Autonomiju
Nanićevi heroji su za samo jednu noć u borbama prešli 21 kilometar i tim nevjerovatnim noćnim „desantom“ osvojili Veliku Kladušu i potukla u „Drugoj Autonomiji“ Babine izdajnike. Američki generali iz NATO-a ocijenili su 505. bužimsku vitešku brigadu najboljom pješadijskom jedinicom na Balkanu.

Ratne pobjede
Oganj ’92, oktobar 1992.-osvajanje Ćorkovače, oslobađanje 50 kvadratnih kiolometara teritorije BIH i zaposjedanje državne graice sa Republikom Hrvatskom u dužini od 10 kilomatara.Ove linija nikada nisu pale.

Munja ’93, janaur 1993.- oslobođeno 10 km teritorije , spriječeno četničko granitiranje Dorbog Sela, likvidirao 69, zarobljena 4 četnika

Breza ’94, septembar 1994.- ranjavanje ratnog zločinca Ratka Mladića, potučene elitne jedinice Vojske Republike Srpske (VRS) Panteri, Mauzeri, bataljon VP 1.krajiškog korpusa, bataljoni 6.sanske, 5. Kozaračke i 43.prijedorske brigade, likvidirano 360 četnika, veliki ratni plijen, zaplijenjen i tenk T 55, izlazak na graničnu liniju Ćorkovača- Makarovača-Ćulumak –Ravnice, propao plan presijecanja Bihaćkog okruga i spajanja dviju sprskih „država“ RS i Srpske Krajine

Lisica/Trokut ’95- zaplijenjena PRAGA, protiavonski to, minobacači 82 mm i 60 mm, pješadijsko naoružanje i municija

Surova poruka statistike
O razmjerama ratnih uspjeha i gubicima 505. bužimske viteške brigade statistika je neumoljiva i surova. Tokom cijelog rata poginulo je 506 boraca ove brigade na čelu sa svojim komandantom. Samo u borbama protiv Autonomije stradalo je 286 Nanićevih vitezova, više nego protiv četnika!? Poređenja radi ,Tuzlanski kanton je tokom rata imao 830 poginulih.

avaz.ba