Šejtanova zamka: „Šta fali pričati o drugima? Ja, samo, istinu kažem“

Šejtanova želja je da ljudi griješe.
Jedan od načina na koji ih zavodi je ogovoranje ili kleveta. To im prikazuje kao nešto lijepo, a njihovim glavama odzvanjaju riječi: „To što govoriš iza nečijih leđa je istina, i zato u tome nema ništa loše”. Sigurno smo čuli da ljudi počnu ogovarati druge riječima: ‘Ovo nije ogovaranje’ iako sigurno jeste. Ovo je najlakši način da šejtan preuzme kontrolu. Trebamo biti oprezni po ovom pitanju, da ne bi došli u situaciju da jedemo mesa svog mrtvog brata. Čuvajmo se riječi poput: vidi ga koliko jede, zašto toliko spava, kako je samo za, itd.

Nekada ljudi tvrde da nešto pričaju zbog nečijeg dobra i u njegovu korist, iako oni ne mogu znati šta je dobro za njega. Čak ćemo čuti kako neki govore da pričaju o drugima za dobro cijele sredine ili društva.Ovakve tvrdnje nemaju osnova, jer sve što radimo moramo raditi u skladu sa islamskim principima. Samo dobre namjere, bez osvrta na sve drugo, neće biti dovoljne da nas spase od Allahove, dž.š., srdžbe. I mekanski idolopoklonici su tvrdili da su njhove namjere bile dobre, a Allah Uzvišeni je u Kur’anu vrlo jasno pojasnio njihov status: “Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: ‘Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što višeAllahu priližili’ – Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah neće nikako ukazati na Pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik.” (Zumer, 3.)

Njihova namjera je izgledala kao dobra – biti bliže Allahu- ali to nije spriječilo Poslanika, a.s., i ashabe da se bore protiv njih. Činjenje dobrih djela u interesu pojedinca ili zajednice ne može se postići ogovaranjem i klevetom i guranjem nosa u njihove privatne stvari. Ogovaranje nikada nije poboljšalo nečiji karakter, niti je doprinijelo poboljšanju odnosa među osobom koja ogovara i onim koji je predmet ogovaranja. Gibet uvijek stvara netrpeljivost jednih prema drugima, i pomaže dodatnim podjelama i mržnji među ljudima.

Ako su tvrdnje istinite i rečene u najboljoj namjeri, onda metoda djelovanja u odnosu na te namjere treba biti isto tako dobra. To će se najbolje postići direktnim razgovorom sa osobom, ohrabrivanjem, mudrim savjetom da se pridržava Allahovih, dž.š., propisa i da izbjegava Njegove zabrane. Ovaj savjet i ohrabrenje se možda neće morati ponavljati. Ali ako ne donesu željeni rezultat, onda treba tražiti da ga drugi ljudi posavjetuju, jer naš pristup nije urodio plodom. Potrebno je izabrati najpogodniji način kako bi se doprlo do neke osobe, nekada direktno, nekada indirektno. Ako ustanovimo da ta osoba neće odustati od činjenja nekih sramnih stvari, pa čak i nakon ponovljenih savjeta i razgovora, sve što možemo uraditi je da ga pustimo da griješi u tajnosti i ne pričati drugima o tome.

Za Akos.ba priredio: Nedim Botić