Sadaka je blago koje ne mogu uništiti nikakve krize, pošasti i nedaće

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Spominje se da je jedan siromah hodao ulicama grada na dan Bajrama i vidio je da ljudi uglavnom jedu meso i druga ukusna jela, a on to sebi nije mogao priuštiti. Osjetio je tugu i tjeskobu u grudima i odlučio je da se vrati kući. Kad je došao kući njegova supruga je već bila spremila bajramsko jelo, kuhani bob, jer nije imala ništa drugo. Dočekala je muža nasmijana i čestitala mu Bajram, a on joj je tužno i nevoljko odgovorio na čestitku.

Zatim je sjeo da jede kuhani bob čije ljuske je bacao kroz prozor, govoreći: ”Zašto svi ljudi jedu meso za vrijeme praznika, samo ja jedem kuhani bob?!” Nakon toga je izašao na ulicu i ugledao je čovjeka ispod svoga prozora koji je jeo ostatke kuhanog boba, govoreći: ”Hvala Allahu Koji me je opskrbio bez moje snage i napora.”

Tada je siromašni čovjek zaplakao i rekao: ”Gospodaru moj, zadovoljan sam onim čime si me opskrbio!”

Stoga, zahvaljujmo Allahu na neizmjernim blagodatima koje nam je podario i sjetimo se u ovim mubarek danima mjeseca ramazana koliko ima muslimana, ali i nemuslimana oko nas, a koji nemaju sredstava ni za obični bob ili neke druge jednostavne namirnice i koji jedva sastavljaju kraj s krajem. Obradujmo ih i prije Bajrama i na dan Bajrama i podijelimo sa njima ono što nam je Allah dao iz Svoga obilja, jer je sadaka riznica kojoj ne mogu naštetiti nikakve krize, pošasti i nedaće.

Abdullah ibn Mes’ud je govorio: ”Ako imaš mogućnost da sebi obezbijediš blago koje ne mogu pojesti crvi niti do njega mogu doći lopovi, onda udijeli sadaku.”

Prenosi se da bi se Sufjan es-Sevri obradovao kada bi na putu ugledao nekog potrebnog siromaha, pa bi rekao: ”Dobro mi došao onaj koji će mi očistiti grijehe.” Tj. nakon što mu udijelim sadaku, nadam se da će mi Allah oprostiti moje grijehe.

U tom smislu su i riječi Fudajla ibn ‘Ijada: ”Divni li su siromasi kojima pomažemo i udjeljujemo od onoga što nam je Allah dao. Oni nose naše terete na Ahiret bez ikakve nadoknade, sve dok ih ne donesu i ne stave na mizan – vagu na Sudnjem danu, pred Allaha, subhanehu ve te’ala.”

U vrijeme svoje pravedne vladavine, kada se nije imala kome udijeliti sadaka, Omer ibn Abdul-Aziz je govorio: ”Prospite pšenicu po vrhovima brda, da ljudi ne bi mogli reći da su ptice bile gladne u muslimanskoj državi.”

Eh, šta li bi rekao plemeniti halifa Omer ibn Abdul-Aziz da vidi koliko je danas gladnih muslimana u muslimanskim državima, a kamoli ptica prenosi saff