Puno je jeftinije da svedemo svoje račune danas, nego da ih svodimo sutra na Sudnjem danu

Piše: dr. Muhamed Ratib en-Nabulsi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić za saff.ba

Stanje većine ljudi danas je u znaku lijenosti, dugog spavanja, kašnjenja, ravnodušnosti, gubljenja vremena, ispraznog razgovora (šupljiranja), besmislene zabave, praćenja serija, provođenja većine vremena na društvenim mrežama, bezvrijednih komentara, međusobne svađe, optužbi i uvreda, napada na čast jedni drugih, potpaljivanja plamena smutnje, kleveta i skandala. Ovako danas većina ljudi gubi vrijeme, bez ikakve koristi.

A onda, u roku od jedne sekunde, budu iznenađeni bolešću, zatim se bolest pojača i njihovo stanje pogorša, zatim dolazi smrt i obješene smrtovnice po zidovima njihovih kuća.

Čovječe, šta si pripremio za smrt, šta si pripremio za vječnost?

Do kada će trajati tvoja zauzetost dunjalučkim užicima, slastima i strastima, a znaš da ćeš odgovarati za ono što si pripremio i uradio?!

Vrijeme brzo prolazi i nikoga ne čeka. Ono što je prošlo od tvoga života neće se vratiti, ti imaš samo trenutak u kojem se sada nalaziš, on je tvoja preostala prilika.

Organiziraj svoje vrijeme, postavi program za svoj život, za sastanke, za čitanje, za učenje Kur’ana, za namaz, zikr i salavate na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., čini dobra djela, koristi sredstva komunikacije, pogotovo društvene mreže, u dobru i pozivanju ljudi na Pravi put na najljepši način, a okani se prenošenja glasina, besposličarenja, rasprava i komentara koji ti neće donijeti nikakvo dobro niti korist.

Mora postojati program, moraš se organizirati, jer život brzo prolazi.

Sjeti se da si jučer bio dijete, a danas si već u poznim godinama.

Kako je prošlo to vrijeme? Prošlo je poput treptaja oka, zar ne?

A sutra ćeš stati pred Uzvišenog Gospodara i naći ćeš se licem u lice sa svojim djelima, dobrim i lošim, sa zulumom i dobročinstvom koje si činio. I znaj da te čeka težak obračun.

Jedan musliman je ispričao sljedeće: ”Nazvao sam pizzeriju koja je imala kućnu dostavu i zamolio da mi donesu pizzu. Kada je vozač (dostavljač) stigao, uzeo sam od njega pizzu i zahvalio mu se. Htio sam se malo našaliti sa njim, pa sam mu okrenuo leđa držeći vrata kao da ću ih zatvoriti.

Tada mi je on rekao: ‘Brate, zaboravio si platiti račun.’

Odgovorio sam u šali: ‘Računi se plaćaju na Sudnjem danu.’

A onda su me njegove riječi šokirale. Rekao mi je: ‘Vjeruj mi, brate, puno ti je jeftinije da danas platiš.’

Allaha mi, plakao sam tada i svaki put kada bih se sjetio tih njegovih riječi.”

Braćo i sestre, svedimo svoje račune danas, jer to je puno jeftinije nego čekati Sudnji dan kada ćemo svoditi račune pred Uzvišenim Allahom, Gospodarom svih svjetova.