Priča o tužnom dječaku koji je crtao Džennet i prodavao njegove dijelove

Visits: 1600 Today: 2

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić/ saff.ba

Žena je prošla pored tužnog dječaka koji je držao štap u ruci i nešto crtao po zemlji. Ona se sažalila na njega i upitala ga: ”Šta to radiš, maleni?”Dječak je odgovorio: ”Crtam Džennet i dijelim ga na dijelove.”Žena se nasmiješila i rekla mu: ”A mogu li ja uzeti jedan dio i koliko košta?”Dječak ju je pogledao i rekao: ”Da, dovoljno je dvadeset dirhema i dobit ćeš svoj dio u Džennetu.”Žena je dječaku dala dvadeset dirhema i nekoliko slatkiša i otišla.Te noći u snu je vidjela sebe u Džennetu. Ujutro je ispričala svoj san mužu kao i priču o tužnom dječaku od kojeg je ”kupila” dio Dženneta.Njen muž je otišao do dječaka da i on sebi kupi komad Dženneta.Kad je došao do njega, rekao mu je: ”Želim kupiti komad Dženneta, koliko košta?” Dječak je odgovorio: ”Ne prodajem.”Čovjek je začuđeno rekao: ”Ali, jučer si prodao komad mojoj ženi za dvadeset dirhema.”Na to je dječak rekao: ”Vaša supruga nije tražila dio Dženneta za dvadeset dirhema, već je utješila moje srce svojim prijaznim postupkom. Ti si došao da tražiš samo Džennet, a zaboravio si da Džennet nema određenu cijenu, jer put do Dženneta vodi preko lijepog postupka i umijeća utjehe te unošenja radosti u srce.”

Pročitajte još: Vladaru, ljudi te neće slušati dok god budeš razmišljao o svojim, a ne o njihovim željama i potrebama

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić/ saff.ba

Pripovijeda se da je jedan kralj odlučio zabraniti ženama da nose zlato, nakit i ukrase. Reakcija žena bila je žestoka, odbile su poslušnost i počele su mumljati, proklinjati i protestvovati. A osim toga, još više su počele nositi zlatni nakit i ukrašvati se.To je uznemirilo i zbunilo kralja, pa je sazvao hitan sastanak sa svojim savjetnicima. Kad je rasprava započela, jedan od njih sugerirao je da se odluka poništi zbog općeg interesa.Drugi je rekao: ”Ne! Poništenje odluke bi upućivalo na slabost i strah, a mi moramo pokazati našu snagu i odlučnost.”Pošto kraljevi savjetnici nisu imali jedinstven stav, kralj je tražio da mu dovedu poznatog mudraca u gradu.Kad je mudrac došao, kralj mu je predstavio problem, a onda mu je mudrac rekao: ”Čestiti kralju, znaj da ti ljudi neće biti pokorni ako budeš razmišljao o onome što ti želiš, a ne o onome što oni žele.”Kralj ga upita: “Šta da učinim, da li onda da poništim svoju odluku?”Mudrac je odgovorio: ”Ne, nego malo izmijeni odluku i zabrani nošenje zlata, nakita i ukrasa samo ljepoticama, jer njihova ljepota ne treba dodatno uljepšavanje i ukrašavanje, a izuzmi ružne i starije žene koje nose nakit i ukrase zbog potrebe da sakriju svoju ružnoću i starost.”Kralj je prihvatio savjet mudraca i donio je novu odluku kojom se nakit i ukrasi zabranjuju samo lijepim ženama.I nije prošlo ni nekoliko sati, a sve žene su poskidale nakit i uklonile ukrase, jer je svaka od njih sebe vidjela lijepom i bez potrebe za zlatom, nakitom i ukrašavanjem.Tada je mudrac rekao kralju: “Čestiti kralju, ljudi su te poslušali onda kada si razmišljao njihovim umovima i kada si shvatio i upoznao njihove želje i težnje kroz prozor njihovih osjećanja.”Mudrost u govoru, forma i način izražavanja je umjetnost koju trebamo nastojati usavršavati. To je nauka koja se mora dobro naučiti da bi pozvali ljude u ono što mi želimo, povezujući to i sa njihovim željama i težnjama i uzimajući u obzir mogućnost njihovog odbijanja prije nego što im nešto ponudimo ili nametnemo.Onaj kome se upućuje neki poziv, od koga se nešto traži, mora biti svjestan lične koristi koju će postići ako posluša ili pak odbije poziv, a ništa tako snažno ne prodire u ljudska srca kao lijepa, odmjerena i mudra riječ.Stoga, vladar mora biti vođen savjetom učenjaka i mudrih ljudi, jer ga oni sprječavaju u tiraniji i prisiljavanju ljudi na izvršavanje njegovih ishitrenih i nepromišljenih odluka.