Priča o mladiću čije tijelo je 30 godina ostalo netaknuto u mezaru!

Šejh Abud el-Asiri
Prijevod za saff.ba: Semir Imamović
Ispričat ću vam priču, koju sam čuo od povjerljivih ljudi. Tako mi Allaha, ispričat ću vam je onako kako sam je čuo od direktnih svjedoka. Omladino umeta, poslušajte ovu priču! Prije nekoliko mjeseci saudijske vlasti izdale su odobrenje za izgradnju zadnje dionice puta Ebha-Hidžaz, koja je trebala proći kroz područje poznato kao Šemra. U tom području nalazilo se staro mezarje, koje je bilo smješteno tačno na „putu“, i trebalo ga je dislocirati. Upućen je upit lokalnom sudu o šerijatskoj opravdanosti dislokacije mezarja. Sud je oformio odbor od predstavnika suda, muftijstva, Vijeća za naređivanje dobra i sprečavanje zla i mjesne zajednice, koji je trebao utvrditi činjenično stanje i na temelju toga donijeti odluku. Nakon posjete sporne lokacije i utvrđivanja činjenica, Odbor je donio jednoglasnu odluku kojom se dozvoljava dislokacija mezarja, a koja je podrazumijevala iskopavanje, prenos i ponovno ukupovanje posmrtnih ostataka na drugoj lokaciji. Kopali su mezar za mezarom, dok nisu došli do mezara u kojem se našli kompletno ljudsko tijelo. Prema svjedočenjima mještana to je bio mezar mladića koji je umro prije 30 godina. Ćefini u koje je bio umotan su bili potpuno bijeli, bez i najmanje mrlje. Iz mezara se širio predivan miris. Zadivljeni prizorom, počeli su donositi tekbire. Allahu ekber! Allahu ekber! „Zar je ovo moguće“, govorili su jedni drugima. „Ko je ovaj sretnik“ – pitali su se? Pitali su mještane, da li znaju ko je ovaj mladić, a oni su im kazali da je to sin toga i toga, i da bi ga trebalo odnijeti njegovom ocu, koji je još uvjek bio živ, da ga vidi. Kada ga je otac otkrio i vidio njegovo nedirnuto i čisto tijelo, zaplakao je, poljubio sina i rekao: „Allahu, kako si samo velik i uzvišen! Nakon tridest godina mi vraćaš mog mrtvog sina u stanju u kojem si ga usmrtio.“ Nakon što su ga ukopali, pitali su njegovog oca da im kaže nešto više o svom sinu, i šta bi, po njegovom mišljenju, mogao biti razlog ovog kerameta, kojim ge je Allah počastio. O vi koji se poigravate s namazom, poslušajte njegov odgovor. „Otkako je moj sin postao svjestan odgovornosti pred Allahom i svojih vjerskih obaveza, ne znam da je ikada propustio namaz u džematu i u prvom saffu. Tako mi Allaha, nikada se nisam probudio na sabah, a da on već nije bio abdestio i otišao u džamiju. Ako to nije razlog ovog čuda, ne znam šta bi drugo moglo biti“ – kazao je, u suzama, otac. Tako mi Allaha, braćo i sestre, čovjeka, na ovom svijetu, može usrećiti samo vjera. Ne tv ekrani, ne satelistki kanali, ne svjetska prvenstva, ne novac, ne titule, ne diplome. Ako naša srca budu vezana za nekog i nešto drugo mimo Allaha, dželle šanuhu, nikada nećemo postići sreću! Nećemo biti sretni osim ako budemo blizu Allahu, dželle šanuhu. Bože naš, veži naša srca za Tebe, i ne dopusti da se vežu za nekoga drugog!