Priča o dedi koji je svako jutro, na sabahu, ostavljao marku u džamijsko sanduče
Ima jedan dedo u Čaršijskoj džamiji gdje redovno klanja sabah namaz. Porani on dobrano i do ezana, nakon što klanja dva rekata, zikri i dovi.No, prije nego li stane na farz namaz, dedo u sanduče za dobrovoljne priloge ubaci jednu marku. I tako svaki dan…Dedina briga za džemat i održavanje Allahove kuće je zaista posebna. Zna dedo da džamija ima izdatke i da treba platiti vodu, grijanje, struju… Al očito je da dedo zna da ono što se udjeli na Allahovom putu neće nikog osiromašiti. Zna dedo da je malo ali ustrajno djelo bolje i vrijednije kod Allaha od periodičnog djela pa makar bilo i golemo. Zna dedo da će ova marka na Sudnjem danu biti golema.Međutim, ono što se mene posebno dojmilo jeste da se dedo toga sjetio sam. Zna dedo da sadaka briše grijehe kao što voda gasi vatru, da sadaka umanjuje srdžbu Gospodara svjetova. Dedina briga za džamiju je posebna.Neka nam djelo ovog dobrog Allahovog roba bude primjer i pouka da i mi udjelimo nešto za Allahovu vjeru kako bismo to sutra zatekli na vagi dobrih djela. (mr. Fahret Kadrić)
Pročitajte još: Allahov Poslaniče, mi žudimo za Džennetom, jer jedva čekamo susret s tobom
Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzdignut je na sedmo nebo, a zatim se vratio na Zemlju, krpio je svoju obuću, muzao ovce i jeo sa siromašnima. Tako je sa uzvišenim težnjama istinskih velikana, što se više povećava njihov ugled, povećava im se i poniznost.Bio je na putovanju sa svojim ashabima, pa su odlučili da se odmore i da zakolju ovcu, kako bi napravili ručak.Jedan od ashaba je rekao: ”Ja ću je zaklati.”Drugi je rekao: ”Ja ću joj oderati kožu.”Treći je kazao: ”Ja ću isjeći meso.”A on, plemeniti Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Ja ću sakupiti drva za vatru.” Tako je sa uzvišenim težnjama istinskih velikana, oni odbijaju bilo kakav eksluzivitet i povlašteni položaj.Imao je na raspolaganju mnogo novca, ali ga je svega podijelio siromasima, a sebe je zaboravio. Kada je preselio na Ahiret, njegov štit, kao zalog, nalazio se kod jednog jevreja. Tako je sa uzvišenim težnjama istinskih velikana, oni odbijaju sve osim da budu čestiti dobročinitelji.Predvodio je namaz ashabima i kada je učinio sedždu, unuk Hasan mu se popeo na leđa, i on, najodabraniji Allahov rob i Poslanik, nije se htio podići sa sedžde dok njegov unuk nije sâm sišao. Drugi put je predvodio namaz i čuo je plač djeteta, pa je skratio učenje Kur’ana u namazu, da majčino srce ne bi držao u neizvjesnosti i da njene misli ne bi bile zauzete plačem njenog djeteta. Takve su uzvišene težnje istinskih velikana, oni su stvoreni da budu milostivi.Zabranjivao je svojim ashabima da iz poštovanja prema njemu ustaju pred njim. Međutim, jedanput je došao među ashabe i oni su ustali, pa se Allahov Poslanik, s.a.v.s., naljutio na njih. Njegov pjesnik Hassan es-Sabit, primijetio je uzrujanost na Poslanikovom, s.a.v.s., licu, pa je to u stihovima izrazio, rekavši:Meni je obaveza stajati pred voljenim i uglednim, i ostavljanje te obaveze ja ne smatram ispravnim.Čudim se onome kome su razum i razboritost dati,da može gledati ovu ljepotu, a da pred njom neće ustati.Tada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., nasmijao i time pokazao da je nestalo ljutnje kod njega. Tako je sa uzvišenim težnjama istinskih velikana, oni ispriku i izvinjenje prihvataju.Neka je salavat i selam na tebe, Allahov Poslaniče i miljeniče! Znaj da mi ponajviše žudimo za Džennetom, jer se nadamo da ćemo se, ako Bog da, sa tobom tamo sresti.
saff.ba
