Poučne priče koje će vas dirnuti u srce

Očeva milost

Jednom mom prijatelju poginulo je dijete. Poslije nesreće, uzeo ga je u naručje i ušao u auto. Dok smo ih vozili kući, čitavim je putem gledao sina u svom krilu. Na putu nas je sunce “udaralo” izravno u oči pa je on uradio nešto čudno: skinuo je svoju duksericu i zaštitio svog sina od sunca. O Allahu! Zaboravio je da mu je sin mrtav! Puno sam plakao kada sam vidio njegovu milost prema malom sinu i tada sam shvatio značenje Allahovih riječi u Kur’anu: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!” Otac i majka mogu da njeguju deset sinova, ali tih deset sinova ne mogu da njeguju oca i majku. Allahu moj, podari nam i u naša srca usadi dobročinstvo prema roditeljima! Amin!
______________________________________________________

Mali Tahir

U prvoj klupi sjedio je mali Tahir kojeg su u razredu svi smatrali “ružnim pačetom”. Tokom cijele godine učiteljica Merjema ga je promatrala i ustanovila da je on svakim danom sve lošiji đak i da se sve manje druži s drugom djecom. Odjeća mu je bila prljava i neuredna, a njemu je konstantno nedostajalo kupanje. Znao je biti vrlo neugodan. Postao je problem cijelog razreda. Počeo je dobivati i lošije ocjene. U školi gdje je učiteljica Merjema radila, morala je pratiti i voditi evidenciju o uspjehu i vladanju svih đaka. Kada je konačno došlo vrijeme da pregleda zabilješke o Tahiru iz prethodnih razreda, jako se iznenadila. Tahirov učitelj iz prvog razreda napisao je o njemu sljedeće: “Tahir je divno dijete i uvijek nasmijan. Jako je uredan i ima lijepo vladanje. Ugodan je za okolinu.” Učitelj iz Tahirovog drugog razreda napisao je: “Tahir je odličan učenik. Dobro se slaže sa drugovima u razredu. Katkada je tužan zbog majke koja je teško bolesna. Život u takvoj porodici sigurno je vrlo težak.” Na kraju trećeg razreda učitelj je napisao: “Teško mu je pala majčina smrt. Daje sve od sebe kako bi održao korak sa školom, ali ima osjetno slabije ocjene.” Učitelj iz četvrtog razreda napisao je sljedeću zabilješku: “Tahir je utučen i ne pokazuje mnogo interesovanja za školu. Nema mnogo prijatelja i ponekad spava u razredu.”Učiteljica Merjema sada je shvatila šta se događa sa Tahirom i postidila se što je prošlo toliko vremena a da nije spoznala svu istinu. Posebno joj je bilo teško kada su joj svi njeni đaci kupili bajramske poklone umotane u sjajni papir, osim Tahira. Njegov poklon bio je nespretno upakovan u grubi, sivi papir od papirnate vrećice. Učiteljica Merjema odabrala je da prvo otvori baš njegov poklon. Neka su se djeca stala smijati kada su vidjela bisernu narukvicu u kojoj je nedostajalo nekoliko bisera. Uz narukvicu je bio i parfem, više od pola potrošen. Stišala je djecu i kazala Tahiru kako joj se sviđa narukvica i parfem koji je mirisala.Toga dana izlazeći iz učionice zapazila je Tahira kako je čeka. Kada mu se primakla, Tahir joj je kazao: “Gospođo Merjema, danas ste mirisali kao i moja majka.” Okrenuo se i otišao. Kada su toga dana djeca otišla svojim kućama, ostala je u učionici i plakala puni sat. Od tog dana njen odnos prema djeci i podučavanju se promijenio. Posebnu je pažnju posvetila Tahiru. Što je više s njim razgovarala, on je postajao življi i veseliji.Što ga je više hrabrila, to je on brže reagovao i postajao aktivniji. Do kraja godine, postao je jedan od najboljih učenika u razredu. Tahir joj je postao “ljubimac”. Godinu dana kasnije, našla je Tahirovu ceduljicu ispod vrata svoga kabineta na kojoj je pisalo da je ona najbolja učiteljica koju je Tahir ikada imao. Ovaj mali dječak izrastao je u jednog uspješnog čovjeka, koji je kasnije u životu završio magisterij.
____________________________________________
n-um