Poučna priča: Nemoj na kišnu dovu zaboraviti kišobran

Suša se nastavljala i već se činilo da traje vječno i mala zajednica poljoprivrednika je bila u dilemi šta da rade. Kiša je bila važna u održavanju zdravlja njihovih usjeva i cijela je zajednica osjećala posljedice.Pošto je problem postajao sve više akutan, lokalni imam je sazvao sastanak i organizovao dovu za kišu.
Na jednoj poljani se okupilo mnogo ljudi. Imam ih je pozdravio kada je došao.
Dok je hodao između njih, primijetio je djevojčicu kako drži veliki kišobran.„Zbog čega si ponijela kišobran, a dan je sunčan i nema ni jednog oblaka na nebu?“, upitao ju je.
„Kako zbog čega? Pa nakon dove će početi da pada kiša“, odgovori djevojčica zbunjeno.„A gdje je vama kišobran?“ upitala je djevojčica imama.

Pouka ove priče je očita.Svi su došli da se mole za kišu, samo je djevojčica došla očekujući da će im Uzvišeni uslišiti dovu.

Za Akos.ba preveo Jasmin Mujakić

Pročitajte još: Priča o čovjeku kojem je Allah ispunio svaku želju

Da li ste ikada čuli za Utbe el- Gulama? Njega je imam ez-Zehebi opisao u Sijar e’lam en-Nubela kao zahida, pokornog Allahu, i onoga koji se bojao Allaha.Što se tiče njegovog stanja tuge bio je poput Hasana el-Basrija. Bio je poznat po tome što je plakao često, a to je zbog dove koja mu je uslišena. On je tražio od Allaha tri stvari– obilje suza, predivan glas i opskrbu odakle je ne očekuje. Allah mu je ispunio želju.Bio je poznat po tome što bi lahko zaplakao kad god bi bio na halkama znanja, a kad god bi učio Kur’an on bi plakao a također bi izazvao da i drugi ljudi plaču zbog njegove iskrenosti i ljepote glasa, a kad god bi se vratio kući našao bi opskrbu a da nije znao odakle dolazi.U starosti je doživio moždani udar i bio je na pola paralizovan. Dovio je Allahu da mu oslobodi udove tokom uzimanja abdesta i tokom namaza. Allah mu je uslišio dovu i za vrijeme namaza njegovo tijelo bi se vraćalo u normalno stanje, on bi uzeo abdest i klanjao a nakon toga bi se njegovo tijelo opet paralisalo.Obratite pažnju da on nije tražio od Allaha da ga potpuno izliječi, već je želio da doživi slast njegovih omiljenih ibadeta tako da je njih i tražio, a odlučio je da ostane strpljiv i traži nagradu od Allaha za paralizu. Istinski vjernik cjelokupan svoj život posvećuje svome Gospodaru, svaki njegov uzdah, svaki treptaj oka je usmjeren na Njegovo zadovoljstvo. U takvom stanju vjernik usklađuje i svoj život.Ova priča itekako podsjeća na priče brojnih pobožnjaka, ljudi koji nam svojom pojavom i svojim izgledom ne odaju nikakvu “bitnost” u ljudskim očima, ali prezentuju svoju plemenitu vrijednost na Allahovom mizanu. Ova priča podsjeća na jednu staricu, sa ovih naših balkanskih prostora koja je duboko zagazila u godine i polako počela gubiti vid, ali njen komentar je bio: “Molim Allaha samo da mi sačuva vid da bih mogla Kur’an učiti, to će mi biti najveća žalost ako oslijepim.”
Možemo li uporediti naše stanje sa našim pobožnim prethodnicima? Da nam Allah, s.v.t., podari pravu ljubav prema islamu.Djela govore više od riječi, a naša djela govore vrlo uznemirujuću priču.

IslamBosna.ba