Poučna priča: Najpokorniji čovjek svog vremena

Mnogo godina prije vremena Poslanika s.a.v.s., postojao je čovjek iz plemena Bani Israel, koji je bio izuzetno pobožan.Danas mislimo da smo dobri i iskreni muslimani ako samo klanjamo pet puta na dan, ponekad učimo Kur’an i postimo mjesec ramazan. Da li biste vjerovali da je ovaj čovjek bio pokoran Allahu već 60 godina uzastopno? Imao je mali manastir ili hram gdje je živio, molio i sjećao se svog Gospodara.Bio je poznat kao zaahid (asket), ‘aabid (onaj koji obožava) i saajid (klanjač). Njegova regularna rutina je bila da posti i klanja 40 dana, a da odmara dan. Poslije tog bi opet postio i klanjao 40 dana, a odmarao jedan dan. Kažu da je ovaj čovjek od svih ljudi najviše obožavao Allaha. I tokom svih tih godina, lukavi šejtani su bili nemoćni da ga odvedu na stranputicu ili da ga iskušaju. Ovaj čovjek se zvao Barsees.Prošlo je 60 godina, a Iblis, niti bilo ko od njegovih pomagača nije bio u mogućnosti da nadjača ovakvu pokornost. Iblis je okupio svoje vojnike šejtana i zlih džina. Poslanik Muhammed s.a.v.s. nam je rekao, što je izvorni prenos, da: ”Iblis zaista ima tron nad okeanom. Ondje on okuplja svoje pomagače i zle džine. Potom ih šalje na Ademovu djecu. ” To znači da ih upućuje sa različitom zadaćom: ”Idi ovome, idi onome.” Poslije se vraćaju na isto mjesto da mu podnesu izvještaj. Povremeno najboljeg nagradi nečim.Jednom je pozvao sve pomagače na sastanak i upitao: ”Ko se od vas može pobrinuti za ovog pokornog čovjeka? 60 dugih godina nismo u mogućnosti da ga odvedemo na stranputicu!” Niko od šejtana nije istupio. Onda je jedan od njih prišao. Opisan je kao ash-Shaytaan al-Abyad (Bijeli šejtan). Posao ovog šejtana je bio da ometa Allahove poslanike. Neki tefsiri napominju da je prišao čak i Muhammedu s.a.v.s. i pokušao da ga zbuni, ali je Džibril došao i lupio ga rukom. Ipak, Bijeli šejtan je rekao Iblisu: ”Barsees je moj.” I Iblis mu je rekao da može ići.

U Barseesovom gradu bila su četiri mladića iz plemena Bani Israel. Braća su imala mlađu sestru, koja je bila izuzetno lijepa. Ova četiri brata su pozvana u džihad na Allahovom putu. Sjeli su i počeli razmišljati: ”Šta da radimo sa sestrom; mlada je i veoma lijepa, a bit ćemo odsutni danima, sedmicama ili čak mjesecima.” Jedan od njih reče: ”Ne postoji niko kome možemo povjeriti našu sestru osim Barseesu, jer je najiskreniji od svih. On najviše obožava Allaha.” Ostala su se braća složila sa ovom idejom. Svi su otišli do Barseesovog hrama i upitali ga: ”Možemo li, molim te, ostaviti svoju sestru kod tebe dok se ne vratimo iz borbe na Allahovom putu?” Barsees je odmah odbio i rekao: ”Tražim utočište od Allaha. Ja sam osoba koja je zauzeta pokoravanjem, i jednostavno ne možete ostaviti svoju sestru kod mene!” Ali četiri brata su i dalje nastavljala pitati. Onda su rekli: ”Brzo ćemo morati poći u džihad – da se borimo protiv Allahovih neprijatelja. Molimo te da nam pomogneš. Pomozi nam tako što ćeš se pobrinuti za nju – jer jednostavno u ovom gradu ne možemo povjeriti sestru nikome drugome nego tebi.” Uvidjevši njihovu očajnu situaciju, Barsees je pristao pod jednim uslovom. Rekao je: ”Ne može ostati kod mene. Napravite joj šator sa vratima (mjesto gdje će boraviti), i podignie zid ispred njega. Ja ću joj postavljati hranu na prag, i čuvat ću je izdaleka.”Mladići su pristali i uradili ono što im je Barsees rekao. Otišli su u džihad. Prošlo je mnogo dana, i svaki dan Barsees je postavljao hranu pred vrata zida, ispred šatora. Onda bi odlazio kako bi ona mogla doći i uzeti hranu. Na jedan od ovih dana dođe Bijeli šejtan i šapnu Barseesu: ”O, Barsees, slušaj. Postavi hranu za ovu mladu djevojku pred vrata šatora, a onda otiđi. Možda će neki ljudi proći i pojesti hranu! A ova sirota djevojka ti neće ništa reći (obavijestiti te o situaciji), jer će ju spriječiti sramota i skromnost.” I tako Barsees poče da ostavlja hranu unutar šatora umjesto pred vrata i odmah bi odlazio. Poslije mnogo dana šejan mu je došao i šapnuo mu: ”O, Barsees, najispravniji od ljudi na zemlji , onaj koji obožava i pokorava se Allahu toliko dugo, zašto ne poselamiš ovu jadnu djevojku? Jer niko nikad ne razgovara s njom, i evo već mjesec dana nije čula ništa ni od kog. Štaviše, zaradit ćeš dobra djela kada ju poselamiš. ” i Barsees učini tako. Kada je slijedeći put ostavio hranu u šatoru, reče as-salaamu ‘alaykum mladoj djevojci (iza zida), i odgovorila je na selam. Kada je Barsees čuo njen glas, njegovo srce je bilo zapečačeno. Bio je potpuno opčinjen i oduševljen. Kao onaj koji se pokorava u manastiru već 60 godina, nikada nije čuo takav glas. Odmah je počeo zamišljati kako izgleda vlasnica ovog prelijepog i mekog glasa.Nekoliko sedmica poslije, šejtan dođe Barseesu i šapnu mu: ”O, Barsees! Najiskreniji od ljudi na zemlji, zar ne bi trebao…., mislim, zar nije tvoja dužnost da…pitaš ovu mladu djevojku da li joj treba nešto? Da li ima potrebu za nečim? Zar nije ovo obećanje koje si dao četvorici braće? I zar ti se neće upisati na račun dobrih djela (pazeći je i pitajući je da li joj treba neka pomoć?) Otiđi u šator i razgovaraj s njom nakratko, jer je veoma usamljena, i niko nije razgovarao s njom već mjesecima! O, Barsees čega se imaš bojati? Od svih ljudi na zemlji, ti si najpokorniji Allahu. Ti si onaj koji obožava, klanjač i asket. Čega se bojiš?” Nakon par dana nećkanja, Barsees uđe u šator. Postavio je hranu ispred nje i upitao: ”Da li ti treba nešto?” Ona reče: ”Hvala. Jako si obziran i ljubazan.” Barsees je pogledao, čuo njen glas i razgovarao s njom. Onda mu dođe šejtan i reče: ”Barsees, ti koji si u svom vremenu najpokorniji Allahu – zar ne bi samo jednom trebao jesti sa ovom mladom djevojkom, već mjesecima nije jela ni s kim. Kod tvog Gospodara ovo će biti uračunato u dobra djela. Barsees, ova sirota djevojka je sama, i ni s kim nije razgovarala mjesecima! O, Barsees! Boji se Allaha zbog ove djevojke.” Barsees razmisli i odluči da učini. Pripremio im je hranu, i otišao do šatora i rekao djevojci da bi danas trebali zajedno jesti. Tokom jela, Barsees je pružio ruku prema tanjiru, a mlada djevojka je to isto učinila, i ruke su im se ukrštale. Barsees ju pogleda i podleže iskušenju. I počini zinaluk (nezakoniti seksualni snošaj). Barsees, čovjek koji je od cijelog čovječanstva bio najpokorniji Allahu (skoro cijeli život), je počinio zinaluk sa ovom djevojkom.

Nekoliko mjeseci kasnije, mlada djevojka je ostala trudna i rodila dijete. Braća su još uvijek bila u borbi, pošto je džihad zahtijevao dosta vremena, dosta putovanja, i mnogo teških vremena. Tokom ovog perioda, šejtan je ponovo došao Barseesu. Reče mu: ”O, Barsees, šta ćeš uraditi kada joj se braća vrate? Šta ćeš im reći? Pitat će, ‘Odakle ovo dijete?!’ O, Barsees, ubij dijete i zataškaj ovaj slučaj. Ako to ne učiniš bit ćeš izložen i svako u selu će ti se smijati. Završi s tim i sve će biti dobro. Odnesi dijete i ubij ga , a onda se iskreno pokaj Allahu i zatraži oprost za svoj grijeh.” Barsees ode do mlade djevojke i zatraži da uzme dijete. Onda ga je odveo daleko, ubio ga i zakopao. Vratio se u svoj hram i počeo da se kaje Allahu.Šejtan je došao Barseesu i šapnuo mu: ”O, Barsees, da li misliš da će te ova djevojka ostaviti na miru kada sazna da si joj ubio dijete? Ubio si joj dijete, odveo ga od nje. Saopštit će to braći, a oni će ti se osvetiti! Idi i ubij djevojku, o Barsees. Kažem, pažljivo razmisli. Sta će se desiti ako je ostaviš? Kada joj se braća vrate, reći će im i saznat će da si počinio zinaluk s njom. I od tada će ljudi govoriti loše o tebi , i o drugim pokornim ljudima poput tebe. Kamenovat će te!”Barsees u očaju upita: ”Šta da radim?” On mu reče: ”Uradi ovo posljednji put i onda se pokaj Allahu. On je Onaj koji najviše oprašta, Najmilosniji.” Onda Barsees ode do djevojke i odvede je na mjesto gdje je zakopao njenog sina. Reče joj: ”Odvest ću te ondje gdje ti se nalazi sin.” Bila je presretna i priđe Barseesu. Barsees je ubi i zakopa pored djeteta.Allahova odredba je bila da su se baš tog momenta četvorica braće vratila iz borbe. Nisu zaboravili na sestru uprkos umoru i iscrpljenosti. Odmah su otišli Barseesu i upitali ga za nju. Morao je brzo razmišljati. Malo zaplaka i reče im: ”Jako mi je žao. Vaša sestra je bila najbolja od sve mladosti, i najbolja od svih djevojaka, ali je umrla od strašne bolesti koja ju je zadesila. Budite srpljivi i nadajte se Allahovoj nagradi.” Braća su bila jako tužna kada su ovo čuli. Otišli su kući jecajući i plačući.Tu noć im je šejtan došao u snove i obavijestio ih o onome što se stvarno desilo. U toku noći jedan od njih se probudio sav u strahu, ustao i rekao: ”Usnio sam jako čudan san.” Drugi brat reče: ”Da, i ja sam usnio taj isti san.” Treći i četvrti su rekli isto. Onda rekoše: ”Šta se dešava, šta je ovo? Svi smo usnili isti san.” Svi su bili zbunjeni i jednostavno nisu mogli vjerovati. Slijedećeg jutra su svi otišli Barseesu i rekli mu: ”Sinoć smo svi usnili izuzetno čudan san.” Barsees upita: ”Šta ste vidjeli?” Oni rekoše: ”Usnili smo da si počinio zinaluk sa našom sestrom, a potom ju ubio.” Barsees je bio šokiran i morao brzo razmišljati. Uzviknu: ”Sumnjate u mene, dok sam ja njapokorniji? Vi ste neznalice koje tako pričaju o meni, a ja sam taj koji klanja i čini sedždu? Kako mi to možete reći? Kako se usuđujete?!!” Braća se posramiše i rekoše: ”Ne, tako nam Allaha, ne sumnjamo u tebe. Neka nam Allah oprosti. Molim te oprosti nam što razmilšljamo o tako zlokobnoj stvari.” Zaboravili su na snove i vratili se kući.

Slijedeće noći, šejtan dođe u snove svakome od njih, i reče: ”Zaista, Barsees vas je slagao po drugi put. Idite tu i tu, i pronaći ćete ostatke sestrine odjeće.” Tog jutra braća su razgovarala o novom snu koji im se pojavio. Rekose: ”U redu, zašto ne odemo tamo i saznamo gdje nam je, navodno, sestra.” Požurili su na to mjesto i vidjeli dijelove odjeće na zemlji. Počeli su kopati, i napokon – u svom tom hororu i šoku – su vidjeli sestino tijelo i njeno dijete pored nje!! Shvatili su da je san koji su usnili bio istinit. Odmah su otrčali do Barseesovog hrama. Vikali su: ”Slagao si nam. Da te Allah ubije.” Zgrabili su ga i strašno ga isprebijali, sve dok nije priznao šta je uradio. Braća su ga svezala i razapela (odrezali udove, itd.) i zavezali za drvo. Pošto je već bila noć, dogovorili su se da će ga ubiti ujutro u podne, pred ljudima koji će biti prisutni tu i svjedočiti.Te noći, Bijeli šejtan dođe Barseesu koji je bio izranjavan i u boli. Šejtan se nasmija i reče: ”O, Barsees ja sam šejtan. Ja sam taj koji ti je sve ovo uradio. Ja sam taj koji ti je napravio sav ovaj nered. I ja sam jedini koji te može izvući iz toga.” U stanju tuge, tjeskobe, kajanja i očaja, Barsees reče: ”Molim te spasi me od onoga u šta sam upao.” Šejtan reče: ”Prvo moraš platiti, ili nema nagodbe.” Barsees upita: ”Zar već nisam uadio ono što si htio (zinaluk, ubistvo, itd.)?” Šejtan reče: ”Ne.” Onda Barsees opet upita: ”Pa, šta želiš?” Šejtan odgovori: ”Samo jednu stvar. Jednostavno mi učini jednu sedždu i bit ćeš spašen.” Barsees reče: ”Kako da ti učinim sedždu kada visim na ovom drvetu, i sav ranjen kao što vidiš?” Šejtan reče: ”Učini mi sedždu svojom glavom (nakloni glavu prema meni), i ja ću te spasiti.” I Barsees učini tako. Svojom glavom je učinio šejtanu samo jednu sedždu. Kada se pokloio šejtanu, učinio mu sedždu glavom, i čekao da bude spašen, uzdajući se u šejtana – šejtan ga pogleda i poče da se smije. I uzviknu sav sretan: ”Barsees ne vjeruje u Allaha! Barsees ne vjeruje u Allaha! Barsees ne vjeruje u Allaha! Super!” Barsees zaplaka: ”Molim te ne ostavljaj me. Pomozi mi! Trebam tvoju pomoć.” Šejtan se nasmija, okrenu se prema njemu i reče: ”Nemam ništa s tobom.” I nestade u jednom trenutku. Slijedećeg jutra, zbog svojih zločina, Barseesa su pogubili pred cijelom zajednicom. I veliki pokorni čovjek je umro u stanju kufra (nevjerovanja).Allah je rekao: ”Sjetitie se kada je šejtan rekao čovjeku: ‘Ne vjerujte.’ I kada više nije vjerovao, šejtan mu reče: ‘Nemam ništa s tobom. Bojim se Allaha, Gospodara svjetova.’ I kraj obojice je da su ušli u džehennem (vatru) i ostali tamo zauvijek. I to je njihova kazna zbog onoga što su loše radili.” (59:16)Ovaj događaj se ne smije zaboaviti. Ovaj događaj, dragi muslimani, treba pažljivo razmotriti i učiti iz njega. Pouke koje se mogu izvući iz njega su od ogromne važnosti! Zaista je uskraćen onaj koji nije naučio iz priče o Barseesu.Prije nego završim ovaj članak, želim da ozbiljno razmislite i osvrnete se na slijedeće:

1. Barsees je bio najpokorniji čovjek na zemlji. Ovo je jedna od glavnih poruka u ovom događaju. Ovaj čovjek je bio pokoran Allahu skoro cijeli svoj život. Tačnije 60 godina. Bio je gotovo u džennetu! Ali kako je posustao. Rasoolullah s.a.v.s. je naglasio u hadisu: ”Tako mi jedinog Allaha kojem nema ravnog, neki od vas će zasigurno izvršavati djela ljudi dženneta, sve dok između njega i dženneta ne bude razmak koliko je dužina ruke. A onda će postati opsjednut…i onda će izvršavati djela ljudi džehennema i ući u njega.”I na kraju, najveći grijeh je kufr (nevjerovanje). Jedan grijeh će voditi ka drugom. Tako, ako počinite jedan grijeh, odmah se iskreno pokajte. Nikada nemojte dozvoliti da počinite još jedan grijeh, bez obzira na sve. Ovo su šejtanski koraci!Iako su pouke i dobrobiti ove priče mnogi – činjenica je da se jednostavno klimanje ili spuštanje glave smatra kao sedžda, ako čovjek ima osjećaj skromnosti u svom srcu (Ovo sam iznio samo kao jedan od mnogih dobrobiti koji se mogu izvući iz ove priče) – želim da zaključim ovaj članak navodom imama Ahmada Ibn Hanbala. Njegov sin, ‘Abdullah navodi da kada je njegov otac bio na smrtnoj postelji, smatrao je da treba pomoći ocu da izgovori šehadet prije nego preseli. Pa je rekao ocu: ”Kaži, nema drugog Boga osim Allaha.” Njegov otac, imam Ahmad reče: ”Ne još, ne još.” Sin mu je bio šokiran i mislio da mu otac umišlja. Kada je prišao, ‘Abdullah upita imama Ahmada: ”Dragi oče, rekao sam ti da kažeš La illaha illallah, a odgovoro si ”ne još.”Zašto to?” Imam Ahmad reče: ”Ne, dragi sine. Nisam odgovarao tebi. Odgovarao sam šejtanu. Šejtan mi se pojavio u mislima, i krenuo govoriti: ‘Pobijedio si, o imam Ahmade, izbjegao si me, pobijedio si.’ A ja sam mu govorio: ‘Ne, ne još, ne još.’ ”To je značilo da nije još pobijedio. Još uvijek nije bio siguran od šejtana. Učenjaci kažu da će na smrtnoj postelji šejtan doći u obliku roditelja ili neke drage osobe i reći: ‘O, sine/kćeri! Postanite kršćani. Bio sam na onom svijetu. Ovo je istina. Kršćanstvo je prava vjera. Postani kršćanin prije nego umreš, u suprotnom ćeš završiti u džehennemu.’ I bit ćete šokirani, zato što vam ovo kažu vlastiti roditelji. Neki ljudi su obmanjeni tog posljednjeg momenta, i umru u stanju kufra (nevjerovanja). *Tako je imam Ahmad rekao šejtanu: ”Ne, nisam još pobijedio. Borba nije završena. Sve dok dišem, borba se nastavlja!”I govorim vam isto, draga braćo i sestre – borba nije završena. Sve dok ste živi nalazite se u ratnoj zoni. Šejtan i njegovi vojnici su nemirni, neiscrpni, lukavi, vješti i obmanjujući. Neće se prestati boriti sve dok ne umrete. Doći će odakle se ne nadate; odozgo, odozdo, s lijeva, zdesna. Iz svih pravaca. Da li ste spremni za borbu ili ćete posustati kao Barsees?

Autor: Abd el Basit Khan Izvor: muslimyouthmusings.com Za Akos.ba prevela i obradila Lejla Borić