Poučna priča: Majčin ožiljak

Maleni dječak koji je išao u prvi razred pozvao je majku na prvi roditeljski sastanak. Na njegovu veliku žalost rekla je da će doći. Po prvi put njegovi će prijatelji i učiteljica vidjeti njegovu majku. Bio je u neprilici zbog njezinog izgleda. Iako je bila lijepa žena, imala je veliki ožiljak koji joj je prekrivao gotovo cijelu desnu stranu lica. Dječak nikada nije htio razgovarati o tome kako je i kada zadobila taj ožiljak. Na sastanku su, bez obzira na ožiljak, svi bili oduševljeni njenom ljubaznošću i prirodnom ljepotom, ali dječaka je ipak bilo sram pa se skrivao pred svima. Kad se našao u blizini svoje majke i učiteljice, čuo je njihov razgovor.»Odakle vam ovaj ožiljak na licu?«, pitala je učiteljica. Majka je odgovorila:»Kad je moj sin bio malen izbio je požar u sobi u kojoj je bio. Svi su se bojali ući jer je vatra izmicala nadzoru, pa sam ja ušla. Dok sam trčala prema kolijevci, vidjela sam kako pada greda pa sam se nadvila nad njega da ga zaštitim. Onesvijestila sam se, ali srećom došao je vatrogasac i oboje nas spasio.« Dotakla je opečenu stranu lica. »Ožiljak će vječno ostati, ali do dana današnjeg nisam požalila što sam učinila to što sam učinila.«U tom je trenutku maleni dječak sa suzama u očima potrčao prema majci. Zagrlio ju je shvativši kakvu je žrtvu njegova majka podnijela za njega. Proveo je ostatak dana čvrsto je držeći za ruku.

brzevijesti.ba

Pročitajte još: Poučna priča: Starac i drvena posuda

Bio jedan starac koji je živio sa sinom, snahom i unukom. Kada je zapao u jako duboku starost više nije bio u stanju da jede normalno, jer su mu se ruke tresle, zbog čega bi mu ponekad ispadala hrana iz ruku.Jednoga dana ispade starcu posuda sa hranom iz ruku i razbi se, na što se snaha jako naljuti i zatraži od muža da nađe neko rješenje.Sin razmisli, pa odluči da napravi ocu posudu od drveta, kako ne bi prosipao hranu po stolu. Počeše tjerati starca i da jede sam, odvojen od porodice. Starac je bio jako tužan zbog osjećaja kako je odbačen po stare dane i prisiljen da jede sam dok svi ostali članovi porodice jedu za stolom.Kako je vrijeme prolazilo povećavale su se zabrane nametnute starcu od strane njegovog sina i snahe i više nije mogao da ih podnese…Nakon nekoliko mjeseci starac je umro i obavljena mu je dženaza.Kada je obred završen supružnici su htjeli da se riješe starih dedinih stvari, tako što će ih pokloniti siromašnima ili baciti. Iznenada dotrča unuk i uze dedin drvenu posudu, na što ga otac upita: „Šta će ti ta devena posuda? Šta ćeš da napraviš od nje?“. Na to mu dječak odgovori: „Želim da ja sačuvam da mogu hraniti tebe ili majku kada ostarite kao dedo.“

Prijevod sa arapskog: Adina Muratović-Voloder… Akos.bA