PORODICE UBIJENIH SREBRENIČANA MOĆI ĆE TRAŽITI OD HOLANDIJE ODŠTETU IZNOSA 10.000 I 15.000 EURA

Porodice žrtava genocida od marta iduće godine moći će tražiti odštetu od Holandije, kako je rečeno iz Ambasade Holandije u BiH.

Na taj način Holandija želi srodnicima ubijenih pružiti mogućnost da dobiju pristupačnu, vansudsku, po želji, naknadu štete, bez angažovanja advokata.

Iz Ministarstva odbrane Holandije, čije su snage bile u bazi Ujedinjenih naroda u Potočarima kod Srebrenice, u vrijeme kada je počinjen genocid u julu 1995. godine, najavljeno je da će u tu svrhu biti otvoren i šalter u Sarajevu gdje će porodice moći podnijeti zahtjeve.

Srodnici ovu odštetu mogu zatražiti od Holandije. Vrhovni sud izjavio je da je Holandija postupila protivpravno zato što muškim izbjeglicama koji su krajem poslije podnevnih sati 13. jula 1995. godine bili u bazi holandskog bataljona “Dutchbat” u Potočarima, nije ponudila mogućnost da ostanu u bazi. Prema Vrhovnom sudu, odgovornost Holandije ograničena je na 10 posto pretrpljene štete. Kako bi se osigurala neovisna provedba, formirana je nezavisna Komisija koja je odgovorna za proveđenje presude i procesurianja pojedinačnih zahtjeva. Komisija sama određuje svoj način rada. Uredba pruža mogućnost da se zatraži odšteta od nezavisne Komisije koja je odgovorna za sprovedbu Uredbe – kazao je Mak Kapetanović, savjetnik za komunikacije i političke odnose holandske ambasade.
Potvrdio je i da će Sarajevu biti otvoren šalter, te da će informacije o radu objaviti Komisija.

Komisija će objaviti koje korake treba poduzeti nakon što počne sa radom. Država želi srodnicima ovom Uredbom pružiti mogućnost da dobiju pristupačnu, vansudsku naknadu štete, bez dodatnih advokatskih troškova – pojasnio je Kapetanović.
Na naš upit o kakvoj se vrsti odštete radi, pojasnio je da je riječ o naknadi štete u iznosu od 15.000 eura za udovice i 10.000 eura za ostale osobe navedene u Uredbi.

Na prvom mjestu stoji da je ljudski život neprocjenjiv. Tuga zbog genocida u Srebrenici ostaje velika i nezamisliva, čak i nakon 25 godina. Važna polazna tačka ove Uredbe je naknada materijalne štete, odnosno naknada tzv. izgubljene egzistencije. Država pretpostavlja da su udovice pretrpjele veću materijalnu štetu od drugih kategorija srodnika, te je ovu pretpostavku prevela u iznose odštete. Iznosi su određeni na osnovu usporedivih odšteta i državi od ranije poznatih zahtjeva za odštetu – kaže on.
Dodaje i da je naknada štete namijenjena srodnicima muških žrtava srebreničkog genocida koji su krajem poslijepodnevnih sati 13. jula 1995. godine bili u bazi holandskog bataljona u Potočarima.

Pretpostavlja se da se radi o grupi od oko 350 muških žrtava. Uredbom se nadoknađuje po jedan zahtjev po srodniku, ali zato podnositelj u zahtjevu može uputiti na više žrtava. Međutim, Uredbom je određeno da se srodniku isplati jedna odšteta u najvećem iznosu.

Ovo slijedi iz izbora da se materijalna šteta, tačnije posljedice za primanja, uzme kao najvažnije polazište za odštetu. U ovom slučaju se za pretpostavku uzima da je jedna osoba bila primarno odgovorna za primanja srodnika.

S druge strane, po žrtvi se može odobriti više zahtjeva različitih srodnika. Uostalom, cilj ove Uredbe je da se jednom odštetom nadoknadi sva šteta koju je potražitelj pretrpio. Izbor za jednu odštetu ne umanjuje nezamislivu tugu srodnika koji su izgubili više članova porodice – naveo je na kraju razgovora Kapetanović za Preporod.info.