Pokloni ljubav, ovoj, osobi u svom životu
Dvadeset i jednu godinu nakon ženidbe osjetio sam novu iskru ljubavi. Prije izvjesnog vremena počeo sam izlaziti sa ženom koja nije moja
supruga. Saznavši za to, supruga me je dočekala riječima: “Znam koliko je voliš.” I bila je sretna i zadovoljna što sam odlučio izaći sa tom
ženom. A žena sa kojom je željela da me vidi moja supruga, zapravo je bila moja majka, koja je ostala udovica prije devetnaest godina.
Međutim, zbog obaveza na poslu i svakodnevnog života sa troje djece, majku sam vrlo rijetko posjećivao.
Jednoga dana nazvao sam je telefonom i pozvao je na večeru, a ona me je, iznenađena mojim pozivom, upitala: “Sine, jesi li ti dobro, je li s
tobom sve uredu?“ Odgovorio sam: “Majko, odlično sam, ali želim provesti određeno vrijeme s tobom.“Ponovo je upitala: “Je li samo nas dvoje?” A zatim je, nakon kraće pauze, rekla: “Mnogo se radujem tome, sine!”
U četvrtak, nakon radnog vremena, otišao sam po majku. Bio sam vidno uznemiren. Kada sam je ugledao ispred kuće, i na njoj sam primijetio istu uznemirenost. Čekala me je pred vratima u staroj, trošnoj haljini. Vjerovatno je to bila posljednja haljina koju joj je otac kupio prije smrti. Kada me je ugledala, nasmijala se i rekla mi: “Sine, svima u komšiluku sam rekla da danas izlazim na večeru sa svojim sinom. Mnogo su se obradovali i jedva čekaju da se vratim i da im prenesem utiske s našeg susreta i zajedničke večere.”
Dugo smo razgovarali u toku večere o mnogim našim dogodovštinama iz života tako da smo potpuno zaboravili na vrijeme. Kada sam pogledao na sat, bila je već skoro ponoć. Odvezao sam majku kući i kada je izlazila iz auta, rekla mi je: “Želim se dogovoriti da ponovo izađemo na večeru, ali ovaj put na moj račun.” Prihvatio sam. Poljubio sam je u ruku i vratio se svojoj kući.
Nekoliko dana nakon toga, moja majka je umrla usljed srčanih smetnji. Sve se desilo vrlo brzo. Ljekarska intervencija nije joj bila od pomoći.
A nekoliko dana nakon dženaze, stigla mi je pošiljka iz restorana u kojem sam večerao s majkom. Prepoznao sam rukopis moje majke. Na
pošiljci je pisalo: “Uplatila sam fakturu unaprijed. Znala sam da neću moći prisustvovati toj večeri. Uplatila sam večeru za dvije osobe – za
tebe i za tvoju suprugu. Jer, sine moj, ti ne možeš ni pojmiti šta je meni značila ona noć provedena s tobom u restoranu. Volim te, dijete
moje!”
Tek tada sam shvatio vrijednosti i istinsko značenje riječi “ljubav” i “volim te”. I šta znači učiniti da ona druga strana osjeti i doživi našu ljubav. Uistinu, nema ništa vrednije od roditelja, posebno majke. Zato im poklonite vrijeme koje zaslužuju.
📚Iz knjige “Biserje mudrosti“ – Abdusamed Nasuf Bušatlić n-um
