Podijeli sa drugima i zaradi sevap:U braku ili ne, trebali biste pročitati ovo

Kada sam došao kući te večeri, dok je moja žena pravila večeru, primio sam je za ruku i rekao: „Ima nešto što ti želim reći.“ Sjela je i jela u tišini, promatrao sam bol u njezinim očima. Odjednom nisam znao kako izustiti da želim razvod. Započeo sam razgovor smireno. Nije djelovala kao da su je moje riječi uzrujale, samo me upitala „Zašto?“. Izbjegavao sam dati odgovor na to pitanje i to ju je naljutilo. Bacila je pribor za jelo i viknula na mene: „Ti nisi muškarac!“ Te noći nismo pričali jedno s drugim, ležala je i plakala. Znao sam da je htjela znati šta se dogodilo s našim brakom, ali nisam joj mogao dati zadovoljavajući odgovor. Moje srce je ukrala druga žena, Džena. Nisam više volio svoju suprugu, osjećao sam samo sažaljenje…

Zbog velike grižnje savjesti, sastavio sam ugovor u kojem stoji da će joj nakon razvoda pripasti naša kuća, naš auto i 30% moje tvrtke. Pogledala ga je i poderala u komadiće… Žena koja je deset godina svog života provela u braku sa mnom, postala mi je stranac. Bilo mi je žao što je uz mene izgubila vrijeme i energiju. Stajala je ispred mene i počela glasno plakati, to je bila reakcija kakvu sam odmah očekivao.

Sljedećeg dana, došao sam kući jako kasno i zatekao sam ju kako sjedi za stolom i nešto piše. Nisam večerao, već sam odmah otišao na spavanje i ubrzo zaspao. Kada sam tokom noći ustao, još je uvijek sjedila za stolom i pisala. Nisam tome pridodavao pažnju, vratio sam se u krevet i nastavio spavati.

Ujutro mi je predočila svoje uvjete za razvod – nije htjela ništa materijalno od mene, samo je tražila jedan mjesec prije nego se razvedemo. U tih mjesec dana, htjela je da se oboje potrudimo živjeti što normalnijim životom i da imamo što bolji međusoban odnos. Razlog zbog kojega je to htjela je bio jednostavan – naš sin je imao vrlo važne ispite tog mjeseca i nije htjela da ga opterećujemo našim razvodom. To mi je bilo prihvatljivo, no postojalo je još nešto što je htjela, zamolila me da se prisjetim kako sam je nosio u naručju na dan našeg vjenčanja. Tražila je da to činim svakog dana idućih mjesec dana. Mislio sam da je skrenula s uma ali da bih učinio naše zadnje dane podnošljivima, prihvatio sam taj neobičan zahtjev. Idućeg dana ispričao sam Dženi zahtjeve moje žene i ona se smijala govoreći kako moja žena očajnički pokušava spasiti brak, a ionako ću je razvesti.

Supruga i ja nismo imali fizički kontakt otkako sam joj rekao za razvod, stoga prvog dana kada sam je nosio u naručju oboje smo izgledali pomalo nespretno. Naš sin je pljeskao iza nas i sretno vikao kako otac nosi majku u naručju. Nosio sam svoju ženu od spavaće do dnevne sobe, hodao sam desetak metara sa njom u naručju. Zatvorila je oči i tiho rekla: „Nemoj reći našem sinu za razvod.“ , kimnuo sam glavom, osjećajući se pomalo uzrujano.

Idućeg dana, oboje smo se prirodnije ponašali. Promatrajući je tako izbliza, shvatio sam da ju dugo vremena nisam pažljivo pogledao, vidio sam da nije više mlada kao prije. Na njezinom licu bilo je nekoliko bora, kosa joj je postajala sijeda! Naš brak i moje zanemarivanje nje su ostavili traga na njoj. Trećeg dana, kada sam ju podigao, nakratko sam osjetio prisnost. Pomislio sam, ovo je žena koja mi je poklonila deset godina svoga života. Četvrtog i petog dana, vidio sam da je povezanost među nama veća nego prethodnih dana. Kako je mjesec koji je moja žena tražila isticao, svakog dana mi ju je sve lakše bilo nositi i pretpostavio sam da je razlog tome moje svakodnevno vježbanje koje me očito učinilo snažnijim.

Jednog jutra u spavaćoj sobi isprobavala je odjeću, sve haljine koje je isprobala bile su joj prevelike i iznenada sam vidio koliko je smršavila, to je bio pravi razlog zašto mi ju je svakog dana bilo lakše nositi.

Odjednom me pogodila cijela situacija…progutala je toliko gorčine i boli zbog mene…nesvjesno sam ispružio ruku i pomilovao je po glavi. Naš sin je ušao u sobu i rekao „Hajde, vrijeme je da nosiš mamu!“, gledanje oca kako nosi majku u naručju je postao dio bitan dio njegovog života. Moja žena je pokazala našem sinu da priđe bliže i snažno ga zagrlila. Ugledajući taj prizor, okrenuo sam glavu iz straha da se ne predomislim u zadnji čas (do kraja mjeseca je ostalo još svega nekoliko dana). Potom sam ju uzeo u naručje i nosio do dnevne sobe. Stavila je nježno svoje ruke oko mog vrata, baš kao na dan našeg vjenčanja, no bila je mnogo lakša i to me rastužilo. Kada je došao zadnji dan, dok sam ju nosio u naručju, jedva sam napravio korak…čvrsto sam ju držao i rekao da nisam ranije vidio kako u našem braku nedostaje prisnosti.

Odvezao sam se do Džene i istrčao iz auta bez da sam zaključao vrata, kada je otvorila rekao sam joj „Ne želim više razvesti svoju ženu“. Zapanjeno me pogledala i stavila ruku na moje čelo upitavši me imam li vrućicu. Maknuo sam njezinu ruku i ponovio „Ne želim razvod. Moj brak je postao rutina jer nisam cijenio sitnice u životu, nisam obraćao pažnju, moja žena i ja se nismo prestali voljeti. Dok sam ju nosio svakoga dana, shvatio sam da to trebam činiti dok nas smrt ne rastavi.“ , odjednom me udarila i bijesno zalupila vratima. Vratio sam se u auto i na putu kući svratio do cvjećarne kako bih kupio buket za svoju suprugu. Na ceduljicu sam napisao „Nosit ću te svakoga dana sve dok nas smrt ne rastavi.“

Navečer sam stigao doma, sa cvijećem u rukama, osmjehom na licu i požurio sam uz stepenice do spavaće sobe da svojoj ženi kažem da ju volim i da želim da biti sa njom ostatak života! Ušao sam u spavaću sobu i zatekao svoju ženu kako leži na krevetu – mrtva. Mjesecima se borila sa rakom, a ja sam bio toliko zauzet poslom i drugom ženom da nisam niti primjećivao… Znala je da će uskoro umrijeti i htjela je mjesec dana odgoditi razvod kako bi ustvari mene zaštitila od negativnih emocija našeg sina (ako bi znao za razvod i drugu ženu). Barem sam ovako u očima našeg sina brižan muž…

Poruka ove priče je – pronađite vrijeme i budite svom supružniku najbolji prijatelj, činite svakodnevno sitnice kako biste zadržali prisnost i iskoristite vrijeme.

Izvor: https://www.muslimmarriageguide.com/