“Petak 13-ti”. Šta znači ovaj dan u islamu, i odakle potiče strah od njega?

Da li u islamu postoje (ne)sretni dani?

Autor: Abdulkadir Indžić Septembar 04, 2015 0

Uzvišeni, dž.š., je upoznat je sa sudbinama svojih robova, njihovim opskrbama, stanjima, pokretima, srećom i nesrećom • “Onaj ko se boji i čuva srijede (ili nekog drugog dana) zbog kojekakvih gatki ili ubjeđenja onih koji gataju zvijezdama čini teški grijeh (haramun šedidet-tahrim), jer su svi dani Allahovi, niti donose štetu niti korist.” (Menavi) • Od paraskevidekatriafobije (strah od petka 13-og) samo u SAD-u pati između 17 i 21 miliona ljudi • “Sve te gatke i ubjeđenja o pokuđenosti poslova u određenim danima su neutemeljene i za to nema nikakve osnove.” Ibn Tejmijje

Mnogo ljudi se pita da li je pojedine poslove pokuđeno raditi u određenim danima (jer, navodno, donose nesreću). Tako npr. vrlo često možemo čuti da se srijedom, četvrtkom, petkom ili subotom ne preporučuje, odnosno da je pokuđeno krojenje, šivenje, rezanje noktiju i sl. Drugi, pak, govore o tome kako u životu nemaju sreće, kako su očajni, bez izlaza… itd.

Poslanik, a.s., nas poučava kako muslimani vjeruju da je Allah, dž.š., u Levhi Mahfuzu zapisao sve pojave i događanja do Sudnjeg dana. Međutim, vrlo često kada čujemo mišljenja da određene postupke nije lijepo praktikovati u određenim danima, ne znamo kako se prema tome postaviti. Bojimo se da, ako se radi o propisu, utemeljenoj pravnoj normi, ne pogriješimo i ne učinimo prekršaj zbog kojeg bismo osjećali grižu savjesti i za koji ćemo odgovarati. Da bi propis bio prihvatljiv, on mora biti utemeljen na čvrstim temeljima iz kojih se propisi vjere i crpe. Opće pravilo koje nam nudi usuli-fikh glasi: Prirodno stanje stvari je njihova dozvoljenost (el-aslu fil-ešjai el-ibahatu). Dakle, svi postupci su dozvoljeni dok se ne utvrdi suprotno. Naravno, oni koji utvrđuju postojanje ili nepostojanje temelja za utvrđivanje pokuđenosti nekog postupka, kao i ostalih propisa su mudžtehidi koji su duboko uronili u kur’ansko-sunnetske citate i osnove usuli-fikha.

Vjerovanje u Allahovo, dž.š., određenje

Uzvišeni, dž.š., Svojim znanjem sve obuhvata, zna ono što je bilo i šta će biti, pa i ono što nije bilo, da je bilo, kako bi bilo. Zna sve što egzistira i što ne postoji i sve što je moguće i nemoguće. Upoznat je sa sudbinama svojih robova, njihovim opskrbama, stanjima, pokretima, srećom i nesrećom.. U Kur’anu, Allah, dž.š., veli: “Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi.” (Es-Sebe’, 3.) Jedan od glavnih temelja je vjerovanje u Allahovu djelotvornu volju i Njegovu potpunu moć, šta je htio bilo je, a šta nije htio, nije ni bilo. Uzvišeni u Kur’anu veli: “i kada On nešto odluči, za to samo rekne: ‘Budi!’ – i ono bude.” (El-Bekare, 117.) U hadisu, Poslanik, a.s., kaže: “Čovjek neće istinski vjerovati sve dok ne povjeruje da sve što se događa, bilo dobro ili zlo, biva Allahovom voljom i određenjem i dok ne bude znao da ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoići, a ono što ga je zaobišlo nije ga moglo zadesiti.” (bilježi Tirmizi)

“Kobna” srijeda i strah od petka 13-og

I srijeda je jedan od onih dana za koju neki zagovaraju njenu “štetnost”, te kako srijedom (ne)treba raditi određene radnje i poslove. Menavi veli: “Onaj ko se boji i čuva srijede zbog kojekakvih gatki ili ubjeđenja onih koji gataju zvijezdama čini teški grijeh (haramun šedidet-tahrim), jer su svi dani Allahovi, niti donose štetu niti korist…”

Koliko ljudi vjeruju u zlokobnost pojedinih dana najbolje pokazuje i primjer Donalda Dosseya, osnivača Centra za upravljanje stresom i Instituta za fobije u Sjevernoj Karolini (SAD). Između ostalih usluga koje nudi, njegova organizacija savjetuje svoje klijente kako prevladati strah od petka 13-og. Strah od petka 13-og potječe iz norveške mitologije i toliko je raširen da ima i svoj naziv – paraskevidekatriafobija (što je oblik triskaidekafobij, straha od broja 13) – a od njega samo u SAD-u pati između 17 i 21 miliona ljudi! Simptomi obuhvaćaju širok spektar stanja, od blage napetosti do pravih napada panike, koji ljude mogu natjerati da promijene dnevni raspored, ili da uopće ne odu na posao. A kada se još spoje broj 13 i petak, dobiva se nekakav super-nesretan dan…. Osim ako ste rođeni upravo tog dana; onda navodno kruže priče da je u tom slučaju to vaš sretan dan..

Petak u islamu, za razliku od navedenih praznovjerja, predstavlja poseban dan za muslimane. Štaviše, 62. sura u Kur’anu nosi naziv ‘Petak’ (El-Džumu’a). U devetom ajetu pomenute sure, Allah, dž.š., naređuje: “O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate!” Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Mi smo (po vremenu i primanju Objave) posljednji, a na Sudnjem danu (po obračunu i ulasku u džennet) prvi, mada je njima data objava prije nas. Zatim, ovo je dan (petak) koji im je bio određen kao praznik pa su se u pogledu njega razišli i Allah je nas na to uputio, a ostali svijet u tom nas slijedi: Jevreji svetkuju sutrašnji dan (subotu), a kršćani prekosutrašnji (nedjelju).” (Buharija)

Resulullah, s.a.v.s., o vrijednosti džume je rekao: “Ko se petkom okupa kao kad se okupa od džunupluka, zatim ode u džamiju u prvom sahatu, kao da je za kurban zaklao devu; ko ode u drugom sahatu, kao da je za kurban zaklao kravu; ko ode u trećem sahatu, kao da je za kurban zaklao rogatog ovna; u četvrtom sahatu – kao da je zaklao kokošku; a u petom sahatu – kao da je od sebe darovao jaje. Kada imam izađe na minber, meleci dođu da bi saslušali hutbu.” (Buharija i Muslim) Ukazujući na sretni čas petkom, Vjerovjesnik, s.a.v.s., veli: “U njemu (petku) ima jedan časak i ako rob-musliman, koji ustrajno klanja namaz, Allaha za nešto (dozvoljeno) zamoli, on će mu to i dati.” (Buharija)

Božiji Poslanik, s.a.v.s., također kaže: “Najbolji dan, u kome se sunce rodilo, jeste petak. Tog dana je stvoren Adem, a.s., tog dana je uveden u Džennet i toga dana je izašao iz njega.”

Depresija i anksioznost

Riječ “depresija” porijeklom je iz latinskoga jezika – latinski depressio dolazi od deprimere, što znači potisnuti, pritisnuti, udubiti ili potlačiti. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije depresija će na Zapadu do 2020. godine postati drugi svjetski zdravstveni problem, a gledajući samo žensku populaciju, zdravstveni problem broj jedan. Prema procjenama depresija je bolest od koje trenutno obolijeva jedan od dvadeset ljudi! Anksioznost se, pak, ubraja među najčešće pshičke poremećaje. Oboljeli žive u napetom iščekivanju da će se nešto strašno dogoditi. Depresija, anksioznost i ostali duševni poremećaji danas su masovno rašireni. Neki od simptoma depresije i anksioznosti su:

osjećaj tuge ili žalosti koji nije uzrokovan nedavnim gubitkom,
bezvolja, kao i gubitak interesa za životom,
smanjenje sna, najčešće kao nesanica i rano buđenje, ali kod mladih osoba i kao pojačana potreba za snom,
strah, najčešće vezan uz misli kako će se nešto loše dogoditi,
loše misli najčešće o bolesti, samoubistvu i smrti,
tjeskoba i strepnja.. itd.
Mišljenje šejhu-l-islama Ibn Tejmijje

Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, je upitan o određenim danima i noćima i pokuđenosti poslova u njima, kao na primjer da neko kaže: srijedom, četvrtkom, ili subotom je pokuđeno putovati, ili da kaže: krojenje, šivenje i pletenje u tim danima je pokuđeno, ili da kaže: pokuđeno je imati odnos sa suprugom u tim i tim noćima i postoji opasnost po dijete koje bude tada začeto, i sl, pa je odgovorio:

‘Sve to je neutemeljeno i za to nema nikakve osnove. Naprotiv, kada čovjeka klanja istiharu, osloni se na Allaha i odluči da nešto uradi, neka to uradi u kojem god vremenu hoće i kada mu to prilike dozvoljavaju. Krojenje, šivenje, pletenje i drugi poslovi nisu pokuđeni ni u jednom danu, niti je odnos pokuđen u određenoj noći ili danu. Poslanik, s.a.v.s., zabranio je gatanje, kao što to stoji u Buharijinom Sahihu od Muavije b. el-Hakema es-Selemija, da je rekao: ‘Allahov Poslaniče, među nama ima onih koji odlaze vračarima.’ Poslanik reče: ‘Ne idite vračarima.’ Rekao sam: ‘Među nama ima onih koji gataju.’ Poslanik tada reče: ‘To je nešto što se javi u vama, pa nemojte da vas to odvrati od onoga što ste naumili.” Pa, ako je Poslanik, s.a.v.s., zabranio čovjeku da ga gatka odvrati od onoga što je odlučio da uradi, kako je tek sa gatkama koje su u vezi s određenim danima i noćima!? Međutim, lijepo je putovati (započeti putovanje) četvrtkom, subotom i ponedjeljkom, ali nije zabranjeno putovati ostalim danima, osim petkom ako će nas zbog puta proći džuma, jer se o tom pitanju učenjaci razilaze. Što se tiče drugih poslova i spolnog odnosa sa suprugom, to nije pokuđeno u bilo kom danu u sedmici. A Allah najbolje zna.’

Bismillahir-rahmanir-rahim

„Neki od njih su neuki, oni neznaju za knjigu, nego samo za gatke, i oni se samo domišljaju” „ (El-Bekare, 78).

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova na Uputi o pravom vjerovanju i razlikovanju dobra od zla. Salavat i selam donosim na Poslanika s.a.v.s., na njegovu porodicu, njegove ashabe i sve one koji ih slijede do sudnjeg dana.

Praznovjerje je dokaz da na ovome svijetu ne postoji osoba koja u nešto ne vjeruje. Svako živo biće ima u sebi urođeni instikt za vjerovanje u nešto. Pitanje je samo u šta i kako vjeruje.

Neko vjeruje u Allaha dž.š.. Neko vjeruje u novac, neko u zvijezde, neko u kuće, neko u žene, neko u nekog fudbalera ili pjevača, itd.itd. Pored vjerovanja, postoje i praznovjerje, sujevjerje ili krivovjerstvo. Ili, kako se u našem narodu kaže, gatke.

Praznovjerje je staro koliko i čovječanstvo, jer je svaki narod imao svoje praznovjerje. Što je manje vjere, više je praznovjera, a što je više vjere, manje je praznovjerja.

U Islamu je praznovjerje zabranjeno i čak se smatra širkom. Poslanik s.a.v.s., je rekao: „Praznovjerje je širk, praznovjerje je širk, praznovjerje je širk, a svakog od nas zadesi praznovjerje, ali ga Allah otkloni pouzdanjem u Njega „ (Muttefekun alejhi).

Kao što smo čuli iz ovog hadisa, Muhammed s.a.v.s. je tri puta rekao da je praznovjerje širk.

Definicija praznovjerja bi bila ta da je to, kako sami naziv kaže, vjerovanje u prazno. To je vjerovanje za koje nema dokaza ni u Kur’anu Časnom, niti u hadisu Muhammeda s.a.v.s. To je ono rekla-kazala.

Mnoge se osobe, posebno starije, ne mogu odreći praznovjerja. To je zaista jedan veliki problem jer se, nažalost, vrlo često praznovjerje stavlja ispred propisa. I što je jako zanimljivo ,naravno i opasno, da pojedine osobe itekako pamte i u svom životu svakodnevno sprovode praznovjerje, za razliku od propisa. Protiv toga se trebamo boriti i ukazivati da je to pogrešan put.

U našem narodu ima veliki broj praznovjerja koji su se usadili među nama. Ovom prilikom ćemo spomenuti samo neka od njih i čuti kako su neka od njih nastala.

Puno puta možemo čuti i vidjeti kada neka osoba nešto priča, pa kaže: „Da kucnem u drvo, da se ne čuje zlo“. To praznovjerje je došlo od kršćana, kada su, po njihovom učenju, razapela Isa a.s., koga oni nazivaju Isus, na krst pa da bi se zaštitili od zla, dodirivali su taj drveni krst i od tada je nastala ovo praznovjerje.

Često od pojedinih osoba možemo čuti da je petak 13-ti baksuzan i nesrećan dan.

To je biblijsko vjerovanje jer hrišćani kažu da je u petak 13-og, Eva (hazreti Hava), zavela Adama (Adema a.s.), i da mu je toga dana dala jabuku pa su za to istjerani iz raja (dženneta).

Tačno je to da je petak vezan za Adema a.s. Muhammed s.a.v.s. u jednom hadisu kaže: „Najbolji dan u kojem je granulo sunce je petak. U njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden i izveden iz dženneta, a Sudnji dan će nastupiti u petak“ (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi).

Englezi i Amerikanci kažu da je petak 13 nesretan dan jer su se nekada u ovim državama tog dana izvršavale smrtne kazne. Zamislite, draga braćo, kakvo je to praznovjerje, i to baš petak.

Petak je u Islamu najodabraniji dan jer se petkom klanja džuma-namaz. Šezdeset drugo sure u Kur’anu se zove El-Džumu’a-petak. I zar poslije ovih podataka možemo reći da petak može biti baksuzan dan?

Zar može biti baksuzan dan u kojem je stvoren prvi čovjek na ovom svijetu? A to što ponekad petak bude datumski 13-ti, nema nikakve veze jer je to podudaranje tog datuma sa tim danom.

Imamo praznovjerje u kojem se kaže: „Ako ti crna mačka pređe put, čeka te neka nesreća“.

To praznovjerje je nastalo u srednjem vijeku kada se vjerovalo da se crne mačke pretvaraju u vještice. Crna mačka je nekada bilo božanstvo u starom Egiptu,i od tada je nastalo ovo praznovjerje.

Pojedine osobe po livadama traže djetelinu sa 4 lista misleći da to donosi sreću. To je praznovjerje ostalo od Kelta, jer su oni govorili da djetelina sa 4 lista podsjeća na krst od koga bježe zle sile.

Kada neko krene na put, ili polaže ispit, ili počinje nešto raditi, često pjedinci imaju običaj reći:“Držimo mu palac“. To praznovjerje je ostalo iz doba Rimljana kada bi gledaoci u areni digli palac uvis u znak da se gladijatoru poklanja život.

Ima kod nas jedno praznovjerje po pitanju žanidbe ili udaje između dva Bajrama. Pojedine osobe kažu i tvrde da se ne valja ženiti ili udavati između dva Bajrama. To je potpuno netačno i to je jedno veliko praznovjerje.

Poslanikova s.a.v.s. supruga, hazreti Aiša ,je rekla: „Oženio me je Allahov Poslanik s.a.v.s. u mjesecu ševalu, pa ko je bio sretniji od mene“. Mjesec ševal je odmah poslije mjeseca Ramazana, znači, vrijeme između Ramazanskog i Hadžijskog (Kurban) bajrama. Ako bi vjerovali u ovo praznovjerje, onda se niko nikada nebi oženio niti udao, jer je vrijeme uvijek između dva bajrama.

Jedno od praznovjerja je i tvrdnja, posebno pojedinih žena, da se ne valja prati veš utorkom i četvrtkom i da uvečer ne valja seći nokte. Za to nema nikakvih osnova da je zabranjeno.

Naprotiv, vjera Islam zahtijeva od nas da se striktno pridržavamo higijene.

U nekim našim krajevima još ima praznovjerja po pitanju umrle osobe. Tako, npr, u nekim krajevima porodica umrlog stavlja na prozoru od kuće čašu punu vode vjerujući da duša umrlog dolazi da pije tu vodu. To praznovjerje traje 40 dana od smrti umrle osobe. Za ovo praznovjerje je suvišan svaki komentar.

Naravno, u praznovjerje se ubraja i gledanje u šolju, vjerovanje u horoskop , gledanje u zvijezde i karte i bacanje graha. To je miješanje u sudbinu i od toga imaju koristi samo oni koji uzimaju novac za takve budalaštine.

Takozvana „vidovitost“ takođe spada u praznovjerje koje je kod nas dosta rasprostranjeno. Pojedine osobe su se proglasile „vidovitim“ i narod masovno odlazi kod njih da im „predskažu budućnost“. Tu naivnost naroda „vidoviti“ itekako dobro koriste za punjenje svojih džepova. Takvi vidovnjaci su sebi dopustili da se miješaju u Božiju sudbinu i u gajb.

Ima pojedinaca koji idu kod efendija da im otvore Kur’an azimušan kako bi im predskazali budućnost. I sam sam imao takvih iskustava. Bože dragi! Vidite kako pojedinci ostare kao muslimani, a traže takve stvari. To je nepoznavanje Kur’anske poruke i Kur’anskog teksta.

U Kur’anu Časnom nigdje ne piše kakva će biti budućnost i nafaka Muje ili Munire. Zna se šta piše u Kur’anu i o čemu Kur’an govori. U jednom Kur’anskom ajetu se kaže: „Niko osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna šta će se dogoditi“ (En-Neml,65).

A naš Poslanik s.a.v.s. je rekao: „Ko ode gataru pitati ga za nešto i povjeruje mu ono što kaže, neće mu biti primljen namaz četrdeset dana“ (Muslim).

Mislim da nam citirani ajet i hadis dovoljno govore o tome da ne nasijedamo na razne „vidovnjake“ i „proroke“.

Liječenje Kur’anskim ajetima oboljele osobe, posebno od sihra, je u redu, ali vjerovanje u vidovitost je strogo zabranjeno. A ako ti neko od tih „vidovitih“ nešto i pogodi, znajte da taj „ vidoviti“ ima ugovor sa zlim džinima.

Kod nas je, takođe, ukorijenjeno jedno praznovjerje, a to je posjećivanje turbeta. Islam najstrožije zabranjuje posjećivanje turbeta u smislu traženja pomoći, bez obzira ko je ukopan u tom turbetu.

U Islamu nema posrednika između Boga dž.š. i čovjeka. Čovjek se direktno obraća Bogu dž.š. Obraćanje Bogu dž.š. preko posrednika, predstavlja jednu vrstu širka-idolatrije. A to se, nažalost, često čini obilaskom turbeta i traženje pomoći od onih koji su ukopani u tim turbetima.

Muhammed s.a.v.s. u jednom hadisu kaže: „Ako nešto tražiš, traži to od Allaha, ako tražiš pomoć, traži je od Allaha“ (Ahmed,Tirmizi).

U redu je ako čovjek prođe pored turbeta, pa prouči Fatihu i zamoli Allaha dž.š. da podari džennet onome ko je ukopan u tom turbetu, pa i ne smeta da ubaci i novac u turbetu kao sadaku, ali nikako nesmije tražiti pomoć i posredovanje od onoga ko je tu ukopan.

Sva ova nabrojana praznovjerja, a ima ih još puno, ne spadaju čak niti u običaje, a kamoli u propise.

Praznovjerje, i pored toga što osobu može udaljiti ili čak izvesti iz vjere, može čovjeku i zagorčati život. Jer, praznovjerna osoba sve što čuje i vidi, to smatra da ima neke veze sa njim. Ako praznovjernoj osobi ne ide dobro neki posao, npr. trgovina, on vrlo često to poveže sa nekim praznovjernim stvarima, što je jako pogrešno. Takva osoba treba prvo da vidi u čemu je problem, da li je njegova roba skupa, nekvalitetna ili neatraktivna, a ne odmah da pomisli kako se sav svijet urotio protiv njega.

Osoba koja se razboli, najprije treba da ode kod doktora na pregled, a tek onda, po potrebi, treba da traži pomoć od nekog ko će mu učiti Kur’an, ako misli da je oboljela od džinskog udara.

Gdje je i kakav je lijek za praznovjerje?

Lijek je u izvršavanju Božijih propisa i u proučavanju Allahove dž.š. knjige. Nemožemo i nesmijemo dozvoliti da nas praznovjerje ili gatke odvrate od Allahovih dž.š. odredbi jer ćemo u tom slučaju zalutati i predati se praznovjerju a od tog puta teško možemo pobjeći jer su praznovjerja šejtanski posao.

Poslanik s.a.v.s. je rekao: „Koga praznovjerje odvrati od izvršenja potrebe, počinio je širk“ (Ahmed).

Prije nego što nešto prihvatimo da uradimo, dobro razmislimo da li je to praznovjerje ili propis. U tom slučaju upotrijebimo svoje Islamsko znanje i zdrav razum. Jer, neka praznovjerja nemože ni zdrav razum da prihvati.

I na kraju, molim Allaha dž.š. da nam pomogne u raspoznavanju praznovjerja i da nas uputi da radimo samo ono sa čim će On biti zadovoljan.

AMIN !

svjetlo-dunjaluka