OVO JE ZABRINJAVAJUĆE! ZAŠTO NAS NE TESTIRATE? IZ PERSPEKTIVE OSOBE KOJA NE ZNA DA LI JE ZARAŽENA I DA LI JE ZARAZILA DRUGE – MENE!

ZAŠTO NAS NE TESTIRATE? IZ PERSPEKTIVE OSOBE KOJA NE ZNA DA LI JE ZARAŽENA I DA LI JE ZARAZILA DRUGE – MENE!

Zovem se Edina Šehović. Sletila sam iz Njemačke u Sarajevo prije dvije sedmice, imam SVE simptome COVID-19. Potencijalno sam zarazila i druge osobe. Naše nadležne institucije ne žele da me testiraju. Slijedi malo duži post, unaprijed isprike.

Proteklih dana sam pokušala ostati mirna koliko je moguće – dijelom što ne želim doprinositi opštoj panici, dijelom što mi je muka od silnih statusa raznih “stručnjaka”, a najvećim dijelom što su me simptomi zakucali za krevet. Koji simptomi?

Temperatura koja je sedam dana divljala u rasponu od 37 do 39 stepeni, kašalj koji cijepa pluća i grlo, potpuni gubitak čula okusa i mirisa, opšta malaksalost i bolovi u mišićima.

Sletila sam iz Njemačke u Sarajevo 12.03. Na Sarajevskom aerodromu su nas nagurali sve u jedan red, gdje su nam samo izmjerili temperaturu i nakon DVA sata provedenih tako nagurani bez maski, rukavica i bilo kakve zaštite, smo dobili rješenja, i pravac samoizolacija. U subotu se javlja golicanje u grlu, kontam – mora da je autosugestija. Za svaki slučaj zovem broj telefona koji su nam dali na rješenju, objašnjavam da dolazim iz visokorizičnog područja i pitam trebam li se testirati. Govore mi da pratim simptome i da se javim ako se pogoršaju.

U nedjelju već kreće temperatura 37, navečer raste na 39 i tako će fluktuirati narednih dana. Sada se već javlja kašalj, opšta malaksalost, gubitak apetita, izostaju čula okusa i mirisa. U ponedjeljak temperatura kreće da divlja. Opet zovemo Epidemiologiju, upućuju nas na ljekara porodične prakse. Mama u utorak zove našu ambulantu, sestra s druge strane telefona počinje histerisati, daje nam SPISAK brojeva telefona na koje se moramo javiti, i kaže da im se podhitno javimo! Zovemo silne brojeve telefona, dobijamo ponovo Epidemiologiju, objašnjavamo simptome, govore da naš doktor PORODIČNE MEDICINE mora uputiti zahtjev za testiranje i tek onda Epidemiologija ima nadležnost da dalje postupa. Ponovo zovemo ambulantu. Objašnjavamo šta su nam rekli. Sada smo imali sreću da se s druge strane žice u ambulanti javio medicinski radnik umjesto izgubljene med.sestre s kojom smo razgovarali prvi put. Smireno nam govori da je ambulanta ta koja podnosi zahtjev, i da će to i napraviti čim završimo razgovor.

To je bilo jučer, nakon toliko DANA gdje svakodnevno zovemo sve moguće brojeve na koje nas upućuju. Jutros opet zovemo ambulantu, potvrđuju da su podnijeli zahtjev. Govore nam da sada nazovemo Epidemiologiju da provjerimo šta dalje. Zovemo, govore da sada treba da sačekamo još jedan dan, da pratimo simptome i da će doktorica porodične medicine shodno tome reagovati, tj. odobriti ili neodobriti zahtjev.

Sve ovo vrijeme svima njima objašnjavamo da je moj brat bio u kontaktu s kolegama na poslu dva dana dok nisu dobili naređenje da rade svi od kuće. Među njegovim kolegama su mladi ljudi koji nisu iz Sarajeva i koji možda žele otkazati stan u Sarajevu i vratiti se kućama, jer ih prati neizvjesnost radnih mjesta, kao uostalom i sve nas. Mi možemo svi redom pretpostaviti da je mene uhvatila “samo” sezonska gripa. Ali se, prirodno, postavlja sada i nekoliko drugih pitanja: 1. šta ako NIJE sezonska gripa?, 2. šta ako ti mladi ljudi odu nazad kućama jer finansijski nemaju drugog izbora?, 3. šta ako ti mladi ljudi imaju stare i bolesne roditelje, pa je i samoizolacija u takvim domaćinstvima rizik? 4. šta ako je kod mene kao nultog pacijenta u ovom slučaju zaista SAMO sezonska gripa, a svi mi se redom stresirali i bacali grah nagađajući da li je jedno ili drugo? A vjerujte da ovo itekako ostavlja trag i na međuljudske odnose u porodicama u ovakvim slučajevima, ljudi su na rubu živaca, a silni ping-pong s jednog broja telefona na drugi uz brigu o EGZISTENCIJI to ne olakšava.

Zvala sam i privatne klinike da provjerim dostupnost testova. Rekli su mi da ne postoji nikakav problem da me testiraju, samo im treba (ponovo pogodite šta?) – UPUTNICA LJEKARA PORODIČNE MEDICINE. Bez njih oni ne mogu ništa. I to je jasno. Ali izgleda dobiti uputnicu za testiranje u ovom gradu graniči sa misijom nemoguće. Dan je 24.03. i ja još uvijek nisam testirana niti ću biti.

Ne zagovaram sumanuta testiranja svakoga koga zagolica grlo, ili ko ne pokazuje simptome ili ne dolazi iz rizične zemlje, ALI ako već imate osobu iz rizične zemlje, koja pokazuje SVE simptome, i ako postoji opasnost da je ta osoba bila na bilo koji način u kontaktu s drugima – KOJI JOŠ UVJET JE POTREBNO ZADOVOLJITI PA DA TAKVE OSOBE TESTIRATE? Testova IMA dovoljno. U čemu je onda problem?

I još jedna stvar – ja sam u samoizolaciji danima, policija me redovno obilazi i poštujem da bar neko u ovoj državi radi svoj posao. Ali, javno objavljivanje IMENA osoba koje se ne pridržavaju izolacije graniči sa krivičnim djelom o ugrožavanju ličnih podataka i LIČNE SIGURNOSTI tih osoba, i graniči sa pozivom na javni linč, jer ne znate koliko mentalno nestabilnih osoba ima koje mogu odlučiti da uzmu “pravdu u svoje ruke”. Smirite strasti, dragi ljudi. Zastanite i promislite o svojim postupcima, dok ne napravite veću štetu nego što je već imamo. Pravdu prepustite nadležnim organima kojima je to posao.

NAPOMENA: Ovaj post dijelim samo kao ilustraciju STVARNOG STANJA osobe koja danima pokazuje simptome, i koja može samo nastaviti nagađati da li je PREBOLOVALA COVID-19 ili običnu gripu, i usput, da li je time izložila i druge ljude virusu. Dijelim jer je bitno da svi razumiju VAŽNOST TESTIRANJA. Tagovat ću ljude iz politike i medija za koje želim da ovo pročitaju i, nadati se, dalje stave dodatni pritisak na vlast – Molim i apelujem na nadležne da počnete testirati ljude!

(I unaprijed ću zamoliti dežurne “stručnjake”, mislioce i ostale koji mi spamaju feed danima, da se suzdrže od dijeljenja vlastitih mišljenja. Ako nemate diplomu epidemiologa ili druge srodne oblasti, ili na bilo koji način niste nadležni u ovoj situaciji – vaše mišljenje NIJE BITNO.)

S poštovanjem,
Edina Šehović