OVE RIJEČI NE BISMO NIKADA SMJELI U ŽIVOTU IZUSTITI, A U ZADNJE VRIJEME IH ČESTO IZGOVARAMO:

Ima riječi ili rečenica koje je zabranjeno ili pokuđeno izgovarati. Najbolji način da se to prevaziđe je stalna pažnja u govoru i pokušaj da se razmisli prije nego što se nešto kaže. Izgovaranje tih riječi može biti pokuđeno ili totalno zabranjeno.Brojni su primjeri pokuđenih riječi koje treba izbjegavati u našem govoru.Aiša, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Neka niko od vas ne kaže: „Moja je duša postala zla!“, nego neka kaže: „Moja je duša postala gruba!“ Termini lekiset/gruba i džašet ili habuset/zla, prema Hatabiju i dr. islamskim učenjacima ima isto značenje, ali termin lekiset je ljepši, pa obzirom da je Poslanik islama, s.a.v.s., uvijek loša i ružna imena mijenjao u lijepa i ljepša, onda nas to upućuje na zaključak da i kada govorimo o bilo čemu, onda treba da se koristimo što ljepšim izrazima.Tako isto, prema predajama, ne treba govoriti: „To mi se gadi!“, nego kazati: „To mi se ne sviđa, ili to mi ne prija!“Takođe, Poslanik islama, s.a.v.s., zabranjuje da se govori lijepo o vinovoj lozi od koje se proizvodi vino koje opija. Vail b. Hudžr, r.a, prenosi predaju u kojoj Poslanik islama, s.a.v.s., upozorava: „Nemojte govoriti za vinovu lozu da je el-kerm/plemenita, nego recite: „Grožđe i vinova loza!“, a u predanju Ebu Hurejre, r.a., kaže: „Nemojte vinovu lozu nazivati el-kerm/plemenita, jer je el-kerm/plemenito srce vjernika!“Hattabi, tumačeći ovaj hadis, kaže da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., pobojao da ljepota tog imena ne podstakne vjernike na konzumiranuje vina. Zato je zabranio nazivati ga takvim imenom!

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je upozoravao ljude da izbjegavaju izgovaranje riječi u kojima se tretira propast ljudi, kao što se navodi u predanju Ebu Hurejre, r.a., u kome se kaže: „Kada čovjek kaže: „Ljudi su propali!“, on je onaj koji je najviše propao!“Pod tim se, po islamskoj ulemi, misli na čovjeka koji druge smatra grešnim i lošijim od sebe, pa se može desiti da se uzoholi i uzdigne iznad ostalih, a to je izuzetno loša osobina. S druge, pak, strane, to je znak da on čini još veći grijeh od njih, a to je da ispituje, istražuje i širi njihove mahane.Poslanik, s.a.v.s., je, takođe, zabranio da se licemjerima obraćamo lijepim riječima kako bismo zadovoljili njihovu sujetu ili kako bismo im se umilili radi naših interesa, kao što je praksa nekih današnjih muslimana. Burejde, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jasno upozorio na to: „Nemojte licemjera oslovljavati riječju „gospodine“, pa makar i bio ugledan, jer ćete tako rasrditi svoga Gospodara!“Takođe, zabranjeno je govoriti: „Šta htjedne Allah i taj i taj čovjek!“, već se može kazati: „Šta htjedne Allah, a zatim šta htjedne taj i taj čovjek!“, kao i: „Kiša nam je pala zbog položaja zvijezda!“. Ako to čovjek izgovori iz nehata – čini grijeh, a ako vjeruje u to što govori – postaje nevjernik. Isto tako, zabranjeno je reći: „Ako uradiš to i to, onda sam ja jevrej ili kršćanin ili … onda ja nemam sa islamom ništa!“ Ako to izgovori neki musliman, pri punoj svijesti i bude u vezi s tim ozbiljan – prestaje biti musliman i smatra se odmetnikom od vjere!Posebno je vrlo opasno ljude etiketirati kao nevjernike, što je, nažalost, masovna pojava među muslimanima danas. Na taj rizik i opasnu pojavu kao rezultat naše brzopletosti i aktiviranja malog organa – jezika, upozorio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u predaji koju prenosi Ibn Omer, r.a: „Kada čovjek nekome kaže: „Nevjerniče!“, jedan od njih je nevjernik. Ako ne bude u pravu, te će se riječi vratiti na njega!“

Izvor: Šefik Kurdić – Jezik, mač sa dvije oštrice

Obrada: www.religis.com