OSTAVILI SU SVE U AMERICI I POČELI NOVI ŽIVOT U MAGLAJU: RICHARDSONI ŽELE UČITI OD NAŠIH LJUDI, ALI I POMOĆI

Jimmy i Christen Richardson, i njihovo troje djece, zamjenili su američki dom maglajskom adresom. Za Hayat.ba oni su ispričali svoju priču.

Jimmy je 2016. godine dao je otkaz na Univerzitetu u Americi, gdje je radio kao profesor. U razgovoru sa prijateljem iz Sarajeva saznao je za Humanitarnu organizaciju Dvor, koja je ubrzo postala njihovo radno mjesto.

  • Mnogo smo razmišljali, i shvatili smo da je dobra ideja da dođemo u Sarajevo, i nakon tri mjeseca smo se definitivno preselili. Nama se svidjela Bosna i puno je bolje nego u Americi. Tu smo imali ugovor na dvije godine i poslije toga su me pitali da li se želim vratiti u Ameriku. Posao me tamo čekao. Ali nismo se željeli vratiti – kaže Jimmy.

Kako bi dobili vizu morali su kupiti nekretninu. Odlučili su otići iz Sarajeva, jer je tu uvijek gužva, mnogo ljudi i smoga. Gledali su mnogo i vikendica i kuća. Željeli su nešto da nije puno zavučeno, ali ni u centru grada. Slučajno su pronašli kuću u Maglaju preko oglasa.

  • Kada smo došli ovdje odmah smo se upoznali sa prvim komšijom. Bili smo iznenađeni, odmah nas je zovnuo na kafu. Postojao je jedan problem sa ljudima u Sarajevu. Mi smo jako društveni, i u Sarajevu je jako teško upasti u neko društvo.

Kako kaže, u Maglaju su odmah upoznali mnogo ljudi, i uključili se u društveni život.

  • Jučer smo šetali kroz šumu i malo smo se izgubili. Sreli smo nekog čovjeka kojeg smo pitali kuda da idemo, a čovjek je odmah rekao “Hajde bujrum, idemo kod mene na kafu”. Ovdje ljudi imaju više vremena, život je sporiji. Mi na to nismo navikli, bilo je to iznenađenje za nas. Sarajevo je metropola, glavni grad, ima puno stranaca. Mi volimo posjetiti Sarajevo, ali ovdje više volimo živjeti. Maglaj više liči na Georgiju, gdje smo živjeli u Americi.

Ponekad im nedostaje Amerika. Djeca su nostalgična, ali za Jimmyja i Christen je sada život u Americi katastrofa. Rasizam, politika, korona, protesti…ništa nije dobro. To im ne nedostaje. Christen kaže da voli što u Maglaju nema žurbe. U Americi je uvijek osjećala pritisak da mora žuriti.

  • Djeca više vole Sarajevo. Malo im je teže steći prijatelje, i u Sarajevu ih imaju više. Ovdje idu u osnovnu školu i imaju pomoćnike na času. Poslije škole svaki dan imaju privatnog učitelja za pomagati, ali je to mnogo obaveza za njih. U Sarajevu su išli u školu na engleskom jeziku.

U Maglaju su organizirali besplatne kurseve na engleskom gdje je jako puno polaznika koji žele nešto novo učiti. Kako kažu, zajednica jako dobro prihvatila. Imali su i kampove za djecu na zimskom raspustu, i žele ih organizirati i na ljeto.

  • Mi smo volonteri, i nemamo pritisak od posla i šefova. Imamo nekretnine u Americi koje iznajmljujemo i od tog novca možemo fino živjeti. Ne moramo raditi puno. Ali teško je gledati ljude ovdje koji nemaju novca, nemaju posla. Želimo vidjeti kakva je situacija ovdje, želimo učiti od ovih ljudi.

Dodaju da su posjetili i okolna sela i gledali kako ljudi žive. Odlučili su da žele pomoći ljudima u Maglaju.

  • Tokom pandemije dijelili smo pakete hrane za penzionere i stvari za školu, tablete…. Udruženje ima donatore iz Velike Britanije, Amerike, Finske i drugih zemalja. Zapravo, nemamo mnogo novca, ali imamo kontakte i donacije. Malo po malo, želimo uvidjeti šta zajednica treba i pomoći ljudima

Imaju još puno ideja koje žele realizovati, ali sačekat će da vide šta zajednica treba.

  • Željeli bi raditi nešto vezano za umjetnost. Maglaj ima divnu galeriju. Naš sin je skater i voli i romobil. Željeli bi i napraviti skate park. Sada smo se fokusirali samo na učenje engleskog i humanitarne projekte – rekli su za Hayat Richardsoni.

(Nermina Hasić)