Ona ima 11, njemu je 41 godina… Udali su je za njega: “Roditelji bi me čuli kako vrištim, bio je nasilan…”

Njen otac, koji je prisustvovao svadbi, dao je pristanak i jednostavno je rekao: “Nikad nismo učinili ništa loše…”

Ljetos se 11-godišnja Ayu udala za 41-godišnjeg Che Abdul Karim Che Hamidau maloj ružičastoj džamiji na obalama rijeke Golok na krajnjem jugu Tajlanda. Ranije tog jutra, Che Abdul Karim i njegova djevojčica, a uskoro mlada, putovali su preko granice iz Malezije u tajlandsku provinciju Narathiwat na vjenčanje. Nakon kratke svečanosti u 11 sati i odlaska u ured Islamskog vijeća kako bi dobili svjedodžbu o braku, par se vratio preko granice. Ayu je sada treća supruga Che Abdul Karima, piše “Express“.

U Maleziji, gdje se muškarci mogu pravno udati za djevojčice mlađe od 18 godina, ako dobiju suglasnost islamskog šerijatskog suda, Ayuin slučaj izazvao je nacionalni prosvjed u parlamentu i prosvjede na ulicama. No, preko granice na Tajlandu, gdje se ozakonio kontroverzni brak, reakcija vlade i vjerskih vlasti bila je sasvim utišana.

Hashim Yusoff, imam koji je oženio par, branio je ovakav aranžman: Ayu je ‘zrela’ osoba pa je brak ‘sah’ (pravno dopušten prema šerijatskom zakonu), objasnio je. Imam je Che Abdulu Karimu – koji je i sam imam u svom selu – dao nalog da ne smije imati seksualne odnose sa svojom mladom ženom, a Che Abdul Karim mu je to obećao, no medicinski testovi su pokazali da 41-godišnji mladoženja nije držao obećanje, piše Guardian.

Ayuin otac, Madroseh Romadsa, koji je prisustvovao svadbi, dao je pristanak, i jednostavno je rekao: “Nikad nismo učinili ništa loše. Na Tajlandu se mnogi ljudi vjenčaju jako mladi godinama”.

Od 2003. godine, prema strogim zakonskim propisima o zaštiti djece u Tajlandu, nitko se ne može vjenčati prije navršene 17. godine života, a seks s maloljetnicima je kazneno djelo. Međutim, u južnim pokrajinama Tajlanda – Narathiwat, Pattani i Yalla, gdje su većinski muslimani – pravna praznina omogućuje muslimanskim zajednicama da primjenjuju islamski zakon na obiteljske odnose.

Prema ovom zakonu, ne postoji minimalna dob za brak i, kulturalno, djevojke se smatraju prihvatljivima čim dobiju menstruaciju. Na taj način, dječji brakovi se nastavljaju sklapati, a trudnoće maloljetnica i silovanja se nastavljaju jer su neregulirana kategorija, na što se tajlandska vlada radi slijepom.

“Evo, ako se djevojka ovdje ne uda do 16. godine, ona postaje prestara i više ju nitko neće htjeti oženiti” – govori Amal Lateh, koji živi u pokrajini Pattani u Tajlandu i koja se i sama morala udati s 15 za 10 godina starijeg rođaka.

Pravna praznina također je stvorila ono što je tajlandska aktivistica za prava djece Anchana Heemmina opisala kao “veliki biznis prekograničnog braka” – malezijski muškarci koji prelaze u južni Tajland da bi se laše oženili s maloljetnicama i lakše sklopili poligamne brakove koje u Maleziji ne bi mogli sklopiti ili bi proces bio vrlo dug i gotovo nemoguć.

Mohammad Lazim vodi jedan takav biznis, pomažući organizirati prekogranične brakove malezijskim ljudima. Surađuje s više od 50 mladoženja godišnje, uglavnom onih koji žele drugu ili treću ženu – ali inzistira da nevjeste nisu maloljetnice. Kaže da je njegov posao, u usporedbi s drugima, zanemariv.

– Ljudi ovamo dolaze iz cijele Malezije i posao cvjeta. Umjesto da se prijavite na šerijatski sud u Maleziji, te odgovarate na sva nemoguća pitanja jer takav proces ovdje traje i po godinu dana, lakše je otići u Tajland gdje to nije regulirano zakonom – govori Lazim.

Ovo je također vrlo unosan biznis i za imame s tajlandske strane rijeke Golok koji sklapanje takvog braka naplaćuju četiri puta više mladoženjama iz Malezije nego li onima koji su državljani Tajlanda. U Maleziji Che Abdul Karim je smatrao da je teško ili nemoguće dobiti dozvolu da se oženi za Ayu; na Tajlandu, jednostavno je platio imamu 4.500 bahta – oko 120 eura, i gotovo.

Kad je otkriven, Abdul Karim je u Maleziji morao platiti kaznu od 1.800 ringita – oko 380 eura, šerijatskom sudu u Maleziji s presudom da je kriv za poligamiju i sklapanje braka bez odobrenja suda.

Wannakanok Pohitaedaoh je također kao djevojčica bila prisiljena na brak u kojem je proživljavala nasilje,i sada vodi Luk Riang, dječje sklonište u Narathiwatu.

– Najveći problem s dječjim brakovima u Tajlandu jest da nitko ne želi razgovarati o tome – ni u islamskom vijeću, ni imami, ali ni vlada. To je uvijek gurano pod tepih, i tamo žele da ostane.

Njezin otpor je duboko osobne prirode. Wannakanok, koja sad ima 34, imala je 13 godina kad su ju roditelji natjerali da sklopi brak za koji kaže da joj ‘progoni dušu i danas’.

– Kad mi je tražio da imamo spolni odnos, nisam bila na to spremna. Nisam čak znala ni što to znači, pa sam odbila, a on me silovao. Bio je vrlo nasilan i svaki put kad je želio imati seks, on bi koristio nasilje. Živjeli smo u zajedničkoj kući i roditelji bi me čuli kako vrištim. Isto se događalo s mnogim mojim prijateljicama koje su imale 12 – 13 i koje su već bile u brakovima s mnogo starijim muškarcima, koji su imali 30-40 godina. One su bile još djevojčice, poput mene i nisu željele seks, pa je nasilje bilo sasvim uobičajeno – govori Wannakanok.

Većina tih djevojčica bile su trudne već s 14. I dalje redovito čuje za slične slučajeve kakav je njezin i Ayuin. Jedna 13-godišnja djevojčica, Naa, nedavno je boravila u skloništu Luk Riang dok je njezina majka radila u Maleziji.

– Ubrzo je majka došla po nju i odvela ju na vjenčanje za 40-godišnjeg muškarca kojem je postala druga supruga. Obitelj je bila vrlo siromašna pa je bila financijski teret. Najjednostavnije rješenje bilo je vjenčanje…