Niko od ljudi ne zna ono što je između tebe i tvoga Gospodara

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Učeni i pobožni ljudi iz prvih generacija ostavili su nam u nasljeđe nebrojene mudrosti, a između ostaloga i sljedeću mudrost koja je vrjednija od zlata. Naime, u predaji dolazi da su učeni i pobožni ljudi iz prvih generacija kazali: ”Ko popravi ono što je između njega i Allaha, Allah će popraviti ono što je između njega i ljudi.”

Tajna koju niko od ljudi ne zna je čovjekova veza sa Allahom, ono što je između tebe i tvoga Gospodara. Jer, neki ljudi te vide kao velikog pobožnjaka, a neki opet kao velikog griješnika. Stoga, neka te ne obmanjuju pohvale onih koji te hvale i neka te ne zabrinjavaju oni koji te kude i o tebi loše govore, jer tvoja vlastita istina o tebi govori: ”Sâm čovjek će protiv sebe svjedočiti.” (El-Kijame, 14.) Hoće reći da čovjek sâm sebe najbolje poznaje i to u pravom svjetlu, onakav kakav je, bez bilo kakvog uveličavanja vrlina i mahana. Zbog toga naša pobožnost i pokornost Allahu mora biti potpuno iskrena i dobra djela trebamo raditi samo radi Allahovog zadovoljstva, a ne radi pohvale od ljudi. Naša težnja i preokupacija ne smije nipošto biti kako zadobiti ljubav ljudi, već kako zadobiti Allahovu ljubav, jer ako te Allah bude volio, voljet će te i ljudi.

Druga mudrost koju su nam ostavili učeni i pobožni ljudi iz prvih generacija jeste: ”Ko popravi svoju nutrinu, Allah će popraviti njegovu vanjštinu.” Iskrenost i snaga imana mjeri se na osnovu podudarnosti riječi i djela, nutrine i vanjštine, a dokaz neiskrenosti i slabosti imana je nepodudarnost naših riječi i djela, naše nutrine i vanjštine. Upravo je to svojstvo istakao Osman, r.a., kada su ga pitali šta misli o Omeru, r.a., koji je trebao da preuzme hilafet, pa je odgovorio: ”Ja znam da je njegova nutrina bolja od njegove vanjštine.” Možemo samo zamišljati kakva je to ljudska i moralna veličina čija je nutrina bolja od njegove vanjštine, koji se u tajnosti boji Allaha isto kao i u javnosti, čak i više.

Zbog toga bi svaki vjernik i vjernica trebali imati posebne ibadete, posebna dobra djela koja čine a da za to ne zna niko osim Allah, dž.š. Jer, kako god grijesi u tajnosti upropaštavaju čovjeka, tako ga isto dobra djela u tajnosti spašavaju.

Treća mudrost koju su nam ostavili dobri prethodnici, glasi: ”Čija glavna briga bude Ahiret, Allah će se pobrinuti za njegov dunjaluk i za njegov Ahiret.”

Ljudski život je Allahov dar i ogroman kapital koji ne smijemo potrošiti na tričarije prolaznog dunjaluka, da se ne bismo kajali onoga Dana kada nam kajanje neće biti od koristi. Jer, nema veće nesreće od toga da, na osnovu Allahove objave, znamo da je Džennet prostran koliko nebesa i Zemlja, a da na Sudnjem danu saznamo da za nas nema mjesta u Džennetu.

Saff