NIJAZ, ZVANI TUPAK I SUPRUGA RAMAJANA, OMILJENI U GRADU: ŽIVIMO OD SVOG POŠTENOG RADA

Prije skoro mjesec, “Avaz” je objavio video u kojima se vide zaprežna kola koja su usporila saobraćaj, a kočijaš i njegov saputnik nisu se obazirali na žurbu vozača. Na videu su bili Nijaz i Ramajana na zaprežnim kolima.

Naime, riječ je o članovima peteročlane porodice Pandžić koja živi u naselju Barake u Visokom.

Nijaz, zvani Tupak i njegova supruga Ramajana, te njihove troje djece od kojih je Arnel, koji ima 17 godina najstariji su veoma poznati u Visokom, ali i šire zbog njihovog načina rada i njihove vedrine.

Porodica Pandžić ima još jednog člana po kojem su prepoznatljivi. To je njihov konj. On im je i ljubimac i sredstvo za rad sa kojim uspijevaju na pošten način da zarade za život i izbore se u današnjem svijetu.

– Muž već 28 godina radi sa konjem i zapregom, a unazad možda dvije godine radi u komunalnom preduzeću. Plata nije baš visoka, dok se odbije sve što je potrebno, od plate nama ostane nešto malo za život. Za nas je i ta suma mala i ne može nam biti dovoljno. Mi imamo troje djece, ali i još jednog člana našeg porodice o kojem se moramo brinuti. To je naš konj – govori Ramajana, piše Visoko.ba.

Jednog konja smo dobili kao donaciju

Arnel nažalost ne ide u školu. Izgubio je dvije godine, jednu zbog zdravstvenih komplikacija, a drugu godinu zbog odlaska u Njemačku gdje se liječio. Međutim, dotadašnja svjedočanstva o završenim razredima mu nisu uvažena, tako da nije nastavio da se školuje.

Ipak, Arnel ne odustaje i ima namjeru vanredno završiti srednju školu.

– Jednog konja smo dobili kao donaciju. TV Emisija „Ispuni mi želju“ nam je tog konja donirala, zapravo donator sredstava za kupovinu konja je anoniman, ali smo mu veoma zahvalni. Međutim, tog smo konja morali prodati kako bismo mogli otići u Njemačku zbog našeg sina i njegovog liječenja. On ima ciste na bubrezima, te u tom momentu nije se moglo ustanoviti o kojim cistama se radi, jer je bio mali. Tamo je dobio terapiju i sada je dobro. S obzirom da smo otišli u Njemačku, ne zbog papira, niti iz nekih drugih razloga, osim zbog liječenja našeg sina, on je izgubio dvije školske godine. Sad je on dobro, što je najvažnije, a imamo u planu da upiše vanredno školu. Mlađa kćerka ide u školu redovno, jednu sedmicu u školu, drugu se to odvija online – govori dalje Ramajana.

Prevoze šut i tako uspijevaju osigurati neki normalan život

Porodica Pandžić je poznata po svojim zaprežnim kolima i njihovom trudu i radu. Oni sa svojim konjem prevoze stvari onima koji se sele, dostavljaju ogrijev, prevoze šut i tako uspijevaju osigurati neki normalan život.

Nijaz je poznat kao Tupak. Od rođenja je gluhonijem, ali on i njegova porodica ne smatraju to hendikepom. On je veoma optimističan čovjek, veseo i svi ga poznaju po tome.

– Borimo se kroz život na naš način i našim rukama radimo i zarađujemo na pošten način kako bismo našoj porodici mogli priuštiti makar osnovno. Izgradnja naše kuće je krenula 2011. godine, naravno uz pomoć naših građana, koji su nam pružili veliku podršku što me i iznenadilo – priča Ramajana

Dodaje da Nijaza svi vole i poštuju.

– Veoma smo zahvalni ljudima, koji su nam pružili podršku. Nažalost, naša situacija se nije puno promijenila. Nas petero živimo u jednoj sobi, jer ostale nisu opremljenje, niti mogu dozvoliti da djeca borave u neopremljenim prostorijama. Naročito sada je teško zbog ove pandemije, sastalo se sa svih strana – kaže Ramajana.

Ljudi nas poznaju zbog zaprežnih kola
– Ljudi nas poznaju zbog zaprežnih kola, a naročito zbog mog muža, koji, iako je gluhonijem, radi i bori se na pošten način. Ja mog muža smatram veoma sposobnim čovjekom, borcem, radnikom, ali mnogi gledaju to nekako na negativan način, što ja ne mogu shvatiti. Mi smo svjesni da imamo podršku mnogih ljudi što se i vidjelo na komentarima teksta kojeg je “Dnevni avaz” objavio. Mnogo smo zahvalni ljudima, koji su nas njihovim komentarima podržali – rekla je Ramajana na kraju razgovora.

Bore se na pošten način

Nijaz i svi njegovi su primjer jedne porodice koja se uprkos svim iskušenjima bore na pošten način. Gledaju na život optimistično, kroz Visoko prolaze na svojim zaprežnim kolima sa velikim osmijehom, a njihova vedrina ih krasi prenosi crna-hronika