Ni na selu nije kao prije, dođu ti na žalost pa gledaju jesi li okrečio, šta si iznio da se jede!
Nana Emina se toliko obradovala kada je u svojoj avliji, na imanju u Gornjim Barama kod Hrenovice, vidjela Almasu Lazović, da joj je odmah pritrčala, grlila je i ljubila. Bila je iznenađena kada je ekipu Hayata vidjela pred svojim kućnim pragom.
Nana Emina i suprug, nisu se predali svojim godinama, pa i danas, kao u ranoj mladosti, samo rade i privređuju.
U Sarajevu, gdje im žive tri sina, snahe i sedemro unučadi, napravili su kuću. Ali, u ovaj prelijepi kraj vraćaju se svakog proljeće i ostaju do zime.
Emina se prisjetila njihove mladosti, nekadašnjeg i sadašnjeg života na selu… Udala se sa svojih 18 godina. Šaljivo opisuje kakav je njen dedo.
- Opasan dedo. Uvijek je bio ovakav. On imao 21 kad se oženio, ja 18. Zajedno smo čuvali ovce i eto… zagledali se i ostali zajedno – priča Emina.
Ali, veli, da se ponovo rodi više nikada ne bih živjela na selu.
- Zimi ne budemo ovdje, onda idemo u Sarajevo. A, do tada uradimo šta treba. Nije ni ovdje kao što je nekada bilo. Da mogu vratiti vrijeme, odmah bih za svojom djecom otišla za Sarajevo, da ih još pazim. Zašto bih opet stalno živjela na selu? Sa samo sjedim ovdje i gledam krave? Ma, kakvi – govori ova vrijedna domaćica.
- Obiđu nas i odoše svojim putem. Dobra su nam djeca – nastavlja ona.
Prije je, priča Emina, bilo drugačije. Dolazili su često ljudi u goste. Sada nije tako.
- Sad mi je najgore kada recimo neko umre, dođu mu na žalost i sjede i gledaju je li okrečeno u kući, je li sređeno, šta si mu iznio da jede pa onda svima prepričava. Sad svako ima pare ali je ljudima teže nego prije. Ljepše se prije živjelo.
Cijeli video možete pogledati i OVDJE.
