Nemamo vremena za Kur’an, a imamo ga za Facebook!?

Mnoge sestre s kojima sam razgovarala su istakle da su kućne i porodične obaveze glavni razlog (ili izgovor) zbog kojeg nisu uspjele da ostvare svoje ahiretske i dunjalučke ciljeve.Žale se kako jednostavno nemaju vremena zbog kuhanja, čišćenja, brige o djeci, i tako u nedogled.Ono što je još zanimljivije je da su mnoge od njih istakle da mnogo vremena potroše na društvenim mrežama, i da vrijeme takođe ‘ubijaju’ i na druge načine.Zato se postavlja pitanje: da li smo zaista iskrene kada kažemo da nas naše porodice spriječavaju da učimo Kur’an napamet?Da li smo zaista iskrene prema sebi kada kažemo da naša divna ideja o pomoći siromašnima mora propasti, zbog zahtjeva naše porodice?Ukoliko je to zaista tako, zašto imamo vremena za gubljenje na telefonu, Facebooku, Twitteru, i sličnim stvarima?Ukoliko želimo da budemo bolje, potrebno je da budemo potpuno otvorene. Potrebno je da zaista ustanovimo koji je pravi razlog koji nas udaljava od ostvarenja naših ahiretskih i dunjalučkih ciljeva.Jednom kada ustanovite koje su to prave stvari koje vam štete – bit ćete korak bliže ostvarenju snova, inšaAllah. Bit ćete jedan korak bliže većim deredžama u Džennetu, inšaAllah.Naši životi će uvijek biti zauzeti, ispunjeni obavezama. Saznajte koji su vaši prioriteti, posvetite im dovoljno vremena i pažnje i na tom putu načinite neophodne izmjene kako biste uspješno priveli kraju svoj put.

Izvor: Dunyaandakhirahdreams Preveo: Nedim Botić, akos.ba

Pročitajte još: Zašto učimo Kur’an?

Da li ste se ikad zapitali zašto učimo Kur’an? To je vrlo jednostavno pitanje na koje svako od nas mora znati odgovor.Da li Kur’an učim iz osjećaja neke obaveze, da bih stekao neke informacije, kada nam neko blizak preseli na ahiret ili samo da mi prođe vrijeme?Jesam li svjestan čije Riječi učim; jesam li svjestan blagodati i veličine nagrade; da li mi je želja da se s svakim proučenim ajetom približim Allahu?Koliko sam svjestan vrijednosti Kur’ana i trajnog bogatstva koje mi nudi?Trebamo pogledati u naša srca i provjeriti naše prioritete: da li je za nas Kur’an manje vrijedan od neke ovosvjetske stvari?Promjena naših života nabolje započinje s spoznajom o neprocjenjivoj vrijednosti vjere. Sve na ovom mjestu možeš nekako nadoknaditi, ali za vjeru nema alternative niti nadoknade. Posao možeš izgubiti, ali će ti Allah dati da dobiješ drugi. Razboljeti se možeš, ali i ozdraviti. Osiromašiti možeš, ali se i obogatiti. Ali vjeru ne možeš dobiti kako hoćeš, već je ona Allahov dar koji On poklanja kome želi.Zašto je potrebno da se zapitamo o razlozima zbog kojih učimo Kur’an?Zbog riječi Poslanika, s.a.v.s: “Zaista se djela cijene samo prema namjerama i zaista će svaki čovjek dobiti samo ono što je naumio svojim djelom, pa ko bude hidžru učinio u ime Allaha i Njegova Poslanika, njegova hidžra je Allahu i Njegovu Poslaniku, a ko bude hidžru učinio radi materijalne dobiti, ili zbog žene da bi je oženio, njegova hidžra je za ono za šta ju je naumio.” (Buhari i Muslim)Ukoliko ste odsutni duhom, ta vaša nezainteresovanost čini prepreka između vas i Kur’ana. Kao što nagradu za obavljen namaz imate samo u onoj mjeri koliko ste u njemu prisutni srcem i tijelom; tako se i od Kur’ana čovjek ne može istinski okoristiti dok ne promisli o njegovim značenjima, i potom nastoji da naučeno primijeni u praktičnom životu. U tom smislu, Uzvišeni kaže: „Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!“ (Kur’an, sura Muhammed, ajet 24.)Aiša, radijallahu anha, je opisala našeg voljenog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kao „Kur’an koji hoda“. Drugim riječima, Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nije samo učio Kur’an, već ga je ŽIVIO.To je poruka i svima nama, da se zbog druženja s Kur’anom moraju vidjeti promjene nabolje u našem ponašanju, radu i privatnom životu. Ukoliko toga nema, već ostajemo isti, ili ne dao Allah gori, tada si moramo ponovo postaviti pitanje s početka teksta: „Zašto učim Kur’an?“

Za Akos.ba piše: Nedim Botić