Ne znam da me odavno ičija smrt pogodila kao smrt naše divne Belme

Ne znam da me odavno ičija smrt pogodila kao smrt naše divne Belme Šoljanin. Neke osobe ne moraš ni sresti fizički, ali ih zavoliš, povežeš se s njima, duhovno. Uvijek je bila vedra, nasmijana, pozitivna, puna toplih riječi utjehe. Imala je vremena za svakog. Veliki insan.
Vratila se svom Gospodaru, danas.
Molim Te, svim tvojim lijepim imenima da joj olakšaš kaburski život i da olakšaš život njenoj djeci bez nje. Allah olakšava i čuva sviju nas, pa će tako i njeni pilići naći pravi put, odrasti, ostvariti porodice inšallah. Uvijek će ih boljeti što su ostali bez majke i nikad im niko to neće nadomjestiti.
Ali, akcent sad stavljam na Belmu. Na činjenicu da ćemo koji dan pričati o njoj, potresla nas smrt, šokirali se, a opet ćemo ubrzo sve zaboraviti i smetnuti, jer takav je insan. Dunjaluk ga za čas uzme i ponese. Zaboravi na smrt. Zaboravi na vječnost.
A preporučeno nam je svima da se sjećamo često smrti jer ona prekida sva uživanja.
Belma, niti ijedna umrla osoba nemaju koristi od naših piskaranja, eventualno imaju koristi od naših dova.
Svi sa sobom nose ono što su radili dok su bili živi. Svi ćemo biti prepušteni sami sebi i sopstvenoj knjizi djela koja smo činili na dunjaluku.
Smrt nam je svima najbolji govornik, dokaz, da ćemo se svi Njemu vratiti i opet se ljudi zavaravaju mislima da će dugo živjeti. Opet ljudi neće da vjeruju u Allaha, neće da klanjaju, da slušaju roditelje, neće da daju zekat, neće da se okane harama, neće da poste, odgađaju pokajanje, odgađaju hidžab… misle imaju vakta.
Dunjaluk traje samo jedan trenutak.
Smrću saznajemo svoje vječno boravište, a samo su dva – džennet i džehennem.
Pa pokajmo se već danas za sve što smo radili, a čime On nije zadovoljan.
Neka cilj našeg života bude Allahovo zadovoljstvo.
Neka nam dunjaluk ne bude briga, nego samo Ahiret. A nama je nažalost dunjaluk najveća briga. 🙁
Allahu, uputi nas i oprosti nam i ne uzmi naše duše dok njima ne budeš zadovoljan.

(M.M.)