“Ne zanima me što imaš 30 godina, dok živiš pod mojim krovom i jedeš moj hljeb”

Ako bismo pravili listu najtipičnijih rečenica koje roditelji izgovaraju svojoj djeci, na njoj bi se vjerovatno našle fraze poput “A, ako druga djeca skoče s mosta i ti bi, je li?” ili “Završi fakultet da ne bi rintao cijeli život kao ja”.

Spisak je, naravno daleko duži, a prva.rs je izdvojila nekoliko njih.

1. “Dok živiš pod mojim krovom i jedeš moj hljeb…”

Čuvena rečenica. Toliko da nema potreba ni objašnjavati.

2. “Nisam ja Rokfeler” (“Misliš da pare padaju sa neba/rastu na drveću…”)

Ova rečenica, naravno, odnosi se na manjak novca u kućnom budžetu, a poteže se u situacijama kao što su pregovori o džeparcu ili kupovina novih patika. Dolazi u nekoliko varijanti od kojih je, uz pominjanje američkog milijardera, najpoznatija i ona “ne rastu pare na drvetu”.

3. “Pravićete me od blata”

Najčešće je izgovaraju mame, a ima status klasika među roditeljskim frazama. Koristi se u svim prilikama, a ima podjednako kultnu varijantu broj dva – “Da mi je da umrem, pa da vidim kako ćete onda?!”

4. “Jedete mi džigericu”

Ako pitate mame, djeca najviše vole da jedu – džigericu.

Na određen način ovo je varijanta fraze broj tri, ali upućuje na to koliko djeca umiju da nerviraju svoje majke. Podkategorije su i “sahanićete me”, odnosno “u grob ćete me otjerati”.

6. “Ja sam te rodila, ima da me slušaš”

Zvuči ekstremno, ali toliko je uobičajeno da na roditeljske prijetnje ovog tipa, djeca na Balkanu vjerovatno više ne reaguju.

7. “Od sljedeće sedmice grah, previše sam vas razmazila”

Prijetnje grahom (nerijetko i klot) sastavni su dio dramaturgije oko ručka, sve dok ste na maminoj kutlači. Priča, najčešće, zvuči ovako:

– Šta ima za ručak?

– Buranija od juče. (Ponekad se prije odgovora može čuti i fraza tipa: “Ne pita se šta ima za ručak, nego ima li šta”)

– Nisam gladan, hvala.

– Aaaaaaa, od sljedeće sedmice kuham samo grah, previše sam ja vas razmazila.

8. “Ja ću da vam čuvam pare od rođendana”

Desetak dana prije rođendana, prosječan tinejdžer računa na prste koliko bi eventualno mogao da dobije novca od baba, deda, tetaka ili ujaka. Deset eura gore, dvadeset eura dole, danima se prave pakleni planovi kako novac potrošiti. Onda dođe mama i izgovori ono čuveno: “Ja ću da vam čuvam pare od rođendana”. Da li ih je iko ikada video ponovo?

9. “Kad dođemo kući, ZAPAMTIT ĆEŠ ME!”

Apsolutni klasik primjenljiv u svim situacijama. Bilo da ste otišli porodično na slavu kod kuma ili u onaj veliki supermarket u kraju, kod zubara, kod ljekara, kod tetke na kolače, kod bebe i dede na selo… Uvijek i svuda.

10. “Zašto ne možeš da budeš kao druga djeca” (“Kako Eminina djeca mogu, a ti ne”)

Jer… uvijek su tuđa djeca “bolja”. Nisu naravno, ali se ovo koristi kao argument da je “Nadin (komšinica sa drugog sprata) mali završio razred sa odličnim uspjehom, ima dvije medalje iz fizike, trenira košarku, svira klavir i govori francuski”. Naravno, Nadin mali je jedan u milion, a možda se i komšinica malo zanijela hvaleći svoje djete na kafi.

11. “Ja sam išao deset kilometara po snijegu do škole…”

Ok, neki stvarno jesu prije nego što su se u neka srećnija vremena skućili nekom drugom većem gradu. Ali teško je izbjeći osjećaj da su baš svi išli deset kilometara po snijegu od škole.

Priča, najčešće, zvuči ovako: Mama/tata traži nešto od djeteta. Odgovor je “sad ću”, “evo” (ali se to ne desi nikad) i “ne mogu, mrzi me”. Dubok uzdah kasnije.

– Šta te mrzi? Sram te bilo. Ja kad sam bio/la tvojih godina, ja sam deset kilometara išao pješke do škole u jednom pravcu i to po snijegu do koljena!

12. “Ako sva djeca skoče s mosta, hoćeš i ti?”

Široko rasprostranjena i prepoznatljiva roditeljska fraza. Obično služi da se djetetu ne odobri nešto što želi.

– Mama, smijem li da ostanem duže napolju (smijem li na more s društvom, u bioskop, na bazen, ove patike)?

– Ne.

– Ali mama, sva djeca ostaju duže od mene.

– Ako sva djeca skoče s mosta, hoćeš i ti?

13. “Ne zanima me što imaš 30 godina, dok živiš pod mojim krovom i jedeš moj hljeb!”

Kako smo počeli, tako i završavamo. Činjenica je da nerijetko djeca (iako su tada već odrasli ljudi) i sa 30 (i više) godina života žive sa roditeljima (zbog finansija naravno), pa su ovakve rečenice gotovo svakodnevna pojava. Kao što im niste previše pažnje polagali sa 15, ne činite to ni sa 30. freshpress.info