Ljubav u islamu i odnos muslimana prema Valentinovu

Jedne prilike sam svratio u Asocijaciju studenata muslimana na Univerzitetu u Tulsi (SAD) gdje sam čuo jednu veoma uznemirujuću priču. Jedan čovjek sa tog područja je napustio islam i nedavno je održao govor u jednoj lokalnoj crkvi o svom preobraćanju. Tvrdio je da u islamu ne postoji ljubav. Osjećao je da je islamski način života ispunjen mržnjom, grubošću i strogošću.Odlučio sam da govorim o tome kako je ovaj preobraćenik i drugi poput njega u potpunosti u krivu. Bilo kome, ko imalo poznaje islam jasno je da ovaj čovjek ne poznaje ni Kur’an ni sunnet. Prije nego što iznesu takvu osudu trebaju temeljiti svoju odluku na svetom tekstu. Problem koji je zajednički svim preobraćenicima za koje sam čuo, jeste da krive islam za djela ljudi koji se nazivaju muslimanima, ali koji i ne praktikuju islam ili ga ne praktikuju na ispravan način.Kada govorimo o ljubavi u islamu, da vidimo šta o tome kaže Kur’an, ali prije toga bih se osvrnuo na dvije definicije ljubavi koje nam nudi američki Rječnik pojmova: 8a. Božija naklonjenost i milost prema čovjeku i 8b. Čovjekovo obožavanje i robovanje Bogu.Ove dvije definicije precizno opisuju islamski koncept odnosa Boga i čovjeka.

Kada čitamo Kur’an, svako može vrlo lahko primijetiti posebnu pažnju koja se odnosi na Božiju ljubav, milost, plemenitost, samilost i oprost. Kao prilog tome, navodimo činjenicu da sva poglavlja, sve sure u Kur’anu, osim jedne, počinju riječima ‘’U ime Boga’’koji je opisan sa er-Rahman, Milostivi i er-Rahim, Samilosni. Ova rečenica se obično prevodi U ime Boga Milostivog, Samilosnog, što odgovara tačnom značenju definicije ljubavi Boga prema čovjeku u engleskom rječniku. Ovo su dva najčešća opisa kojima Allah dž.š. opisuje Sebe u Kur’anu. Ove Allahove karakterisitke se odnose na beskrajne blagodati, milost i oprost koje nam daruje, a koje mi ne zaslužujemo. On to neprestano čini, iako mi stalno kršimo Njegove naredbe.Slično tome, ako pogledamo značenje riječi muslim(musliman) u arapskom jeziku, naći ćemo da je to osoba posvećena Bogu, predana Njegovoj volji. Ovo je baš ono što i pomenuti rječnik kaže o značenju čovjekove ljubavi prema Bogu.Cijeli je život iskušenje djelovanja i ponašanja. Vođeni smo tome da shvatimo Božiju ljubav prema nama i da živimo zahvalni, što odražava naše duboko obožavanje i robovanje Bogu. Radimo to nadajući se da će naš Gospodar biti zadovoljan i da ćemo biti s Njim u blagodatima drugog vječnog svijeta. Ovaj veoma poznati islamski koncept svrhe života savršeno odražava značenje čovjekove ljubavi prema Bogu.Islam objedinjuje, općenito, koncept ljubavi među ljudima, također. Prije svega i u najljepšem obliku ovo je prikazano u ljubavi Boga prema jednom od ljudi. Ovo je manifestirano kroz naše praktikovanje koncepta rahmeta, što se prevodi kao milost, samilost, suosjećanje, oprost. Iz pouzdane predaje u Tergibu, Poslanik s.a.v.s. je rekao svojim ashabima: ‘’Niste pravi vjernici sve dok ne osjetite i pokažete milost naspram drugih.’’ Ashabi su odgovorili: ‘’Svi imamo rahmet.’’ Zatim im je Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘’Zaista, nećete postići ovaj nivo(nivo vjernika) time što ćete biti milostivi samo prema onima oko vas, nego morate imati milost prema svima’’Zapravo ovo je bio razlog zašto je Allah dž.š. poslao našega Poslanika s.a.v.s. U Kur’anu, On kaže: ‘’A tebe smo, Muhammede, samo kao milost svjetovima poslali.’’ Kur’an, 21 : 107U ovoj kategoriji općoj ljubavi prema svemu, imamo drugu veoma važnu vrstu ljubavi. A to je ljubav između muža i žene. Prije nego budemo govorili o ovoj vrsti ljubavi i kako se ona manifestuje među supružnicima, govorit ćemo o tome kako stupiti u brak po islamskim principima.

Pronalaženje supružnika u islamu je veoma lahko. Zapravo , mnogo je lakše nego u poznatoj zapadnjačkoj kulturi. Islam zabranjuje sve što bi moglo dovesti do bluda. Prvo ćemo pogledati ajet iz sure Isra: I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put! Kur’an, 17: 32Kao rezultat ovoga, u islamu je zabranjeno osamljivanje, dodirivanje i flertovanje sa bilo kime suprotnog spola, ko nije supružnik ili neko od bliže porodice. Situacije kada se miješanju muškarci i žene moraju biti popraćene spuštanjem pogleda, hidžabom, razgovoru o samo onim stvarima koje su neophodne, poput kupovine, pitanje za put, razgovor o vjeri itd. Tako da vam može biti jasno zašto islam zabranjuje moderni koncept veze mladić/djevojka. Ovo rješava veoma mnogo društvenih problema koja se nalaze u društvima koja ne poštuju ovo, naizgled, strogo pravilo miješanja suprotnih spolova. Mnogi od nas koji su odgajani ovdje na zapadu, imaju mnogo reakcija na ovo pravilo, a najčešće pitanje jeste: ‘’Pa kako ćemo naći supružnika?’’Za vrijeme Poslanika s.a.v.s. , a u nekim kulturama, čak i danas, roditelji su dogovarali brakove sa porodicama koje dobro poznaju. U najboljem slučaju dopuste djeci da se vide nekoliko puta, ili pokažu sliku, a onda bi roditelji odlučili o kompatibilnosti, kao i o samom vjenčanju. Vjerovali ili ne, u davna vremena ovo je veoma dobro funkcionisalo u većini slučajeva iz razloga koje ću navesti kasnije.U današnje vrijeme ljudi su postali kritičniji, i imaju samouvjeren, odvažan izgled, a žene su dobile veću ulogu u društvu. Iz ovog razloga, bilo bi mudro da roditlji ne prisiljavaju svoju djecu na brak sa nekim koga oni u potpunosti ne prihvataju. Ovaj savjet je baziran na znanju iz prve ruke, iz dogovorenih brakova koji očigledno nisu bili dogovoreni na kompatibilnosti i koji su nesretno završili.Trebalo bi da su porodica i prijatelji mladića ili djevojke, oni koji traže odgovarajuću osobu za nju ili njega. Ako je Allahova volja da mladić sretne ili poznaje osobu za koju je zainteresovan, trebalo bi odmah da ode do njenih roditelja. Roditelji bi trebali dopustiti da imaju nekoliko sastanaka sa nekime za koga su zainteresovani na prvi pogled. Ovi sastanci bi strogo trebali biti bazirani na upoznavanju karaktera druge osobe i njihovih očekivanja u braku i očekivanja koja imaju od strane budućih supružnika. Ako nakon nekoliko ovakvih sastanaka shvate da nisu jedno za drugo, trebali bi prekinuti svaku komunikaciju, i vratiti se ustaljenom odnosu brat i sestra u islamu. Ako nakon klanjanja istihare, osjete se bliskim i odgovarajućim, onda je najbolje da se vjenčaju što prije. Mogu proći jedan mali period zaruka, ali iako su po kulturi i običaju zaručeni , to ne mijenja način njihovog ophođnja po islamu. To je samo dio puta koji vodi braku, ali gdje se obje strane mogu i predomisliti.

Osnovna razlika između islamskih i zapadnjačkih brakova jeste da se na zapadu parovi upoznavaju uglavnom bez pomoći porodica. To je većinom rezultat privlačnosti žene i šarma muškarca gdje ona uživa u njegovom društvu, kao i on u njenom. Zatim nastavljaju vezu kao da su u braku, što ponekad traje i po nekoliko godina, kada odluče da žele ostatak života provesti zajedno. Tek tada se vjenčaju. Onda osjećaju da su već bili zaljubljeni, neko vrijeme, onda osjete da tek onako žive zajedno i da su dojadili jedno drugom, a onda se razvedu zbog jednog ili drugog razloga. U islamu, brak je zaštićen od strane Allaha dž.š. Prvi faktor ove blagodati zaštite u braku, ako je bilo sa iskrenom namjerom, jeste da je brak sklopljen na stvarnoj kompatibilnosti, a ne na fizičkim porivima što može odvesti čovjeka na bilo koji put kako bi postigao ono što želi, a žena bude zavedena njegovom lažnom pojavom. Ili kako kažemo u modernoj terminologiji ‘’nasjedne na njegovu igru.’’Kada su napokon vjenčani, par u islamu shvata da, iako odgovaraju jedno drugom, do kraja života moraju se truditi i raditi na tome da sačuvaju ljubav, samilost, poštovanje, oprost i razumijevanje između njih. Oni ulaze u savez sa Allahom dž.š. gdje imaju prava i obaveze jedno prema drugom. Osnovni temelj te veze nalazimo u Kur’anu u ajetu; i jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; 30: 21A sada, približava se datum kada većina ljudi na Zapadu slavi i obilježava Valentinovo- Dan zaljubljenih. Postoji mnogo priča i teorija o tome odakle potiče ovaj praznik, ali je općepoznata priča da je to bio paganski praznik. Nakon što je Rimsko carstvo prigrlilo kršćanstvo, kasnije je praznik nazvan po kršćanskom svecu Valentinu. Narodne priče kazuju da je u 3. stoljeću car Klaudije II zabranio zdravim mladićima da se žene. U odbranu svetosti bračne zajednice, sveti Valentin se navodno, suprotstavio ovoj zabrani i tajno obavljao vjenčanja. Kasnije je ubijen, 14. februara, od kada se i obilježava ovaj datum.U današnje vrijeme Valentinovo nema vjerske naznake i prihvaćen je i od strane religioznih osoba, kao i od strane ateista. To je dan kada parovi razmjenjuju čestitke, slatkiše, čokolade, cvijeće, pa čak i nakit, kao simbol međusobne ljubavi. Ovo je također i dan kada se dese prvi prijebračni odnosi.

Pitanje koje mnogi muslimani postavljaju jeste : ‘’Koje je islamsko pravilo u vezi prakticiranja ili učestvovanja u bilo kojem dijelu ovog praznika ?’’Većina učenjaka smatra da je zabranjeno kupovati, prodavati ili na bilo koji način učestvovati u obilježavanju ovoga praznika. Baziraju svoje mišljenje na nekoliko razloga:Smatraju da to vodi društvenim problemima u muslimanskom društvu jer se javljaju ljubavni sastanci i prijebračni ljubavni odnosi.
To je dan kada se učini mnogo bluda, čak se i mlađe osobe ohrabruju da učestvuju u takvim odnosima.
To je oponašanje prakse nevjernika u njihovim vjerskim običajima, a Poslanik s.a.v.s. je rekao: ‘’Ko god oponaša neki narod, jedan je od njih.’’
To je ukorijenjeno u vjerskoj praksi nemuslimana, tako da je to novotarija koja treba biti odbačena.
To je praznik, a svi praznici osim dva bajrama su novotarija, pa bili vjerski ili ne.Druga grupa učenjaka smatra da ne postoji neki konačan dokaz koji zabranjuje mladim islamskim bračnim parovima da iskoriste priliku da pokažu i iskažu svoju međusobmu ljubav i urade nešto zajedno i posebno tom prilikom. Oni odbacuju prethodno navedene zaključke, kazavši da ovaj praznik nije razlog za pojavu zabranjenih odnosa u islamu, jer ti mladi ljudi će za Valentinovo ili neki drugi dan svakako slijediti svoje želje i prohtjeve, tako da ovaj dan neće riješiti problem. Zatim tvrde da ako neko čini blud i tako bude uzor djeci da i ona čine blud kada porastu to je njihov problem. Oni se također pitaju, Zašto mi ne možemo raditi onako kako je Poslanik s.a.v.s. uradio kada je rekao jevrejima da su muslimani preči da slijede Musaa a.s. pa je postio sa njima isti dan. (Radi se o postu dana Ašure, kada je Poslanik s.a.v.s. zatekao jevreje u Medini da poste ovaj dan)Također, opravdavaju svoj stav činjenicom da je sveti Valentin branio svetinju braka, što je nešto zajednično sa nama i nije vezano za politeizam i krivo vjerovanje. U vezi toga također navode i debatu među mezhebima, o danu al-atirah. Atirah je bio dan u mjesecu redžebu kada su ljudi žrtvovali životinje za svoje idole. Kasnije su muslimani preuzeli taj običaj i žrtvovali životinje u istom mjesecu, ali u ime Allaha dž.š. i davali meso siromašnima. Neki smatraju da je ova praksa kasnije bila ukinuta i zabranjena, dok drugi smatraju da je to bio sunnet koji je kasnije ukinut, ali je dozvoljen. Razlog neslaganja jeste da je veoma teško sastaviti sve tekstove i izvesti jedno pravilo (Za više informacija pogledajte Enciklopediju islamskog prava izdatu u Kuvajtu, tom 29., pod poglavljem atirah.). Nadalje, oni argumentiraju da je na zapadu ovaj dan dio sekularne kulture, čak i ateisti ga obilježavaju, te se ne smatra kršćanskim praznikom, niti se slavi u crkvama poput Božića i Uskrsa.Allah dž.š. najbolje zna da li je i koliko grijeh učestvovati u ovoj tradiciji na ovaj dan, jer oba stava imaju svoje argumente, ali mi trebamo ljubav shvatiti ozbiljno i živjeti život koji odražava našu ljubav prema Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku s.a.v.s. To je ona prava ljubav, baš kao što je Bob Marley ispravno otpjevao : ‘’Jedna je ljubav… Zahvali se i slavi Gospodara i ja ću se osjećati dobro.’’

Izvor: suhaibwebb.com Za Akos.ba prevela i obradila: Anesa Gegić