Liječenje Kur’anom dječaka Anesa podiglo iz invalidskih kolica: “Trenutak kada je moj sin ustao, nikada neću zaboraviti”

Visits: 79 Today: 4

Život je često isprepleten raznim iskušenjima. Tada, u tim teškim trenucima, i oni najbolniji momenti, kada pomislimo da više nema izlaza, na kraju postanu prošlost i postanemo svjesni Milosti Allaha Uzvišenoga. Jedna takva, teška, ali, na kraju posebna priča dolazi iz Sarajeva. To je priča o dječaku-heroju, dječaku koji je borbu sa karate borilišta prenio na život i na kraju kako to šampioni rade, pobijedio, piše portal Hanuma.ba.

Priča o dječaku Anesu Bostandžiću obišla je Bosnu i Hercegovinu, ali, možemo slobodno reći svijet.

Za naš portal, o Anesovom odrastanju, sportu, a onda o borbi, o saznanju da njegov sin boluje od bolesti koja nije uobičajena za djecu, govorio je Samir Bostandžić, otac dječaka-šampiona. 

Na početku razgovora Samir nam iskazuje zahvalnost za pokazani interes i želju da svoja iskustva podijeli sa našim čitaocima.

Knjiga ‘Šampion sam, jer ne odustajem’

Samir nam kaže kako je prema njegovom uvjerenju život, ustvari borba i serija jednih iskušenja. Upravo ta iskušenja bila su uzrokom pisanja knjige ‘Šampion sam, jer ne odustajem’ koja je posveta borbi njegovog sina Anesa.

“Ipak, mislim da je sve ovo u vezi sa mojim životom, a što je i ključni motiv pisanja ove moje knjige ustvari-zahvalnost. Često se može čuti kako Gospodar svjetova ne stavlja pred iskušenja one robove za koje ne zna da to mogu savladati i da im pri tome ne podari dovoljno snage, tako da ako Allah, kao Stvoritelj svjetova može imati takvo povjerenje u mene i moje odluke, onda je meni najvažnije da to spoznam kao kompliment i da Mu se kao insan i Njegov rob, zahvalim”, priča nam Samir.

Samir, kako za sebe kaže, dijete je Bosne i Hercegovine, one generacije koja je dijelila najveći izazov njene sudbine tokom borbe za njenu nezavisnost.

Prošao je mnogo, od izbjeglištva do, kako posebno ističe, “pronalaska divne hanume” sa kojom je pronašao mir i osnovao porodicu, piše portal Hanuma.ba.

Roditelj dvoje predivne djece, bolna vijest…

Samir je otac divnog dječaka, danas već ‘momka’ Anesa i mlađe kćerkice Saudine.

“Oni su poseban dunjaluk u sebi! Kao svaki roditelj stalno bdiješ nad oboje i doviš da budu zdravi jer je to apsolutno najvažnije. Imali smo i prije te teške vijesti koja je obilježila jedan period našeg života, druga iskušenja. Naime, u teškoj saobraćajnoj nesreći stradala je moja sestra, supruzi su se borili za život, dok je sin bio također teško povrijeđen. Ali, bez obzira na sve, hvala Allahu nadvladali smo ta iskušenja“, počinje priču Samir.

Za Anesa nam kaže kako je uvijek bio ‘zlatno’, poslušno i razigrano dijete, a sa početkom odlaska u školu počinje se baviti karateom trenirajući u klubu “Champioon” na Ilidži gdje i žive. Dobar ritam velike ljubavi prema karateu, Anesa su pratile i brojne medalje na takmičenjima, a škola je, ističe Samir uvijek bila dokaz njegove odgovornosti i posvećenosti.

U jednom trenutku nakon velikog uspjeha, uvrštavanja u reprezentaciju BiH u svojoj kategoriji, Anes iznenada obolijeva, te nakon toga više nije mogao stati na noge.

“Mom Anesu dijagnosticiran je težak sindrom koji inače nije zabilježen kod djece i to je bio prvi šok. Nakon obezbjeđivanja potrebne terapije, za što se ne mogu dovoljno zahvaliti svim ljudima koji su nam pomogli u tom procesu, započeo je i proce rehabilitacije u Fojničkom Reumalu.

Optimizam i u teškim momentima

Samir nam govori kako su to bili dani velikih unutrašnjih bitki, budući da su supruga i on morali zbog Anesa biti hrabri i optimistični, a on je dobro reagovao na to.

Organizovali smo mu razne posjete iznenađenja, ljudi koje je volio ili sa kojima se družio pa smo mu i na taj način dizali moral. Crpili smo snagu iz uvjerenja da će sve to uz Allahovu pomoć biti dobro i da će sve završiti hairli. Ipak, život je postao fokusiran na ono što je potrebno za Anesovo liječenje. Ja sam malo više bio uz njega, a supruga Alma uz kćerkicu Saudinu. Mislim da je naš odnos u tom periodu postavio dodatnu snagu i temelje za našu porodicu, jer smo još više zavoljeli jedno drugo i imali ogromno poštovanje za sve što smo zajedno radili da bi se Anes izliječio”, dodaje Samir.

Proces rehabilitacije, Anesova volja za ozdravljenjem

Tada, kao 11-godišnjak Anes je pokazivao izrazitu volju za ozdravljenjem i povratkom na tatami – karate borilište, na kojem je prije bolesti ostvarivao fantastične rezultate, te je upravo borbu sa sportskog terena prenio na život.

“Neposredno prije bolesti Anes je postao Balkanski šampion u karateu u svojoj kategoriji i mislim da mu je taj osjećaj, da može pobijediti protivnike na tatamiju dao snagu da pobijedi i bolest.

Vježbe koje nisu ni malo jednostavne, a nerijetko su bile i bolne je podnosio tako da bi tražio još malo vježbi kako bi se što prije oporavio. Naravno, bilo je nekoliko baš teških trenutaka kada bi volja popustila, ali tada bi se zajedno podsjećali da ne smije odustati i da ima razloga da nastavi da se bori i tako je i bilo.

Znate, takva bolest rodi jednu zrelost i “odraslost” u ophođenju, jer je istina temelj povjerenja, a bez povjerenja nije bilo moguće suočiti se sa svim izazovima. U tom smislu, Anes je također bio vrlo spreman da sa mnom razgovara vrlo ozbiljno i odgovorno i jako sam ponosan na njega zbog toga”, ističe Samir.

Dova, prognoze ljekara

“U teškim trenucima pronalazite snagu za koju niste ni svjesni da imate, ali je treba pratiti stalnim i upornim izrazima zahvalnosti svima koji vam u tom procesu pomažu, a najviše dragom Allahu, Gospodaru svjetova. Želja, vjera i dova da mi dijete ozdravi, a da ja u tom procesu uradim sve što je do mene, a Anes što je do njega, bila je ideja vodilja i stalni izvor snage. Nije bilo ni jednostavno ni lahko, ali ja nikada nisam prestao vjerovati da će Anes potpuno ozdraviti“, govori emotivno Samir.

Ljekari su iznosili svoje prognoze, neke od njih nisu bile obećavajuće.

“Ti ljudi su na nivou svog znanja i informacija koje oni imaju bili istinski dobri, posvećeni i strpljivi sa nama počevši od prof. Ćatibušić, koja je zaista u tom periodu davala sve od sebe kako bi nam olakšala i pomogla, pa do onih u Fojničkom Reumalu koji su radili na procesu Anesovog oporavka. Ja im samo od sveg srca mogu reći samo jedno veliko hvala beskonačno. U jednom trenutku dr .u Fojnici je potvrdio da Anes ima potpuno funkcionalnu mišićnu masu koja može nositi njegove noge i da on ne vidi razlog zbog čega Anes ne može hodati. U datom trenutku, to je bio nevjerovatan šok, pa sam čak i pomislio, da mi dragi Allah oprosti zbog toga, da moj Anes ne želi da hoda.  To je bio beskrajno težak trenutak jer medicinski signali kažu da može hodati, ali Anes ne može na noge.

Tokom razgovora, Samir nam priča o svom islamu, i koliko je vjera ranije bila dio njegovog života.

“Moram i želim biti iskren – Islam je bio dio mog života uvijek, ali na žalost ne uvijek na način i u odnosu na sve nama date obaveze koje imamo prema svom Gospodaru. Dakle, išao sam na džummu i obavljao namaze, al ne svaki i ne uvijek. Ipak, tokom ove borbe shvatio sam da je Islam ne samo izvor snage, nego i utočište u teškim trenucima i počeo sam se čista srca i sa vjerom odazivati svakoj obavezi na propisan i potpun način. I danas osjećam da je to bio jedan od najvažnijih koraka u mom životu”, emotivno nam priča.

“Lijek u Kur’anu”

Samir nam kaže kako su njegova porodica i on uvijek bili okruženi velikim brojem istinskih prijatelja i ljudi koji su im od srca željeli pomoći, bilo da je to nekad finansijski a češće zagrljajem, savjetom, ljubavlju.

“Tokom jednog od tih razgovora, a nakon što smo saznali procjenu da bi Anes mogao početi hodati, a ne može, moj poseban prijatelj – brat, inače hafiz Kur’ana časnog mi je sugerirao da probamo lijek za Anesovo stanje potražiti u Kur’anu, jer je u Njemu Allah dao lijek za svaku bolest!
Kao brižan i nasekiran babo, uvjeren u dobronamjernost ovog mog prijatelja, i neznajući dovoljno o tome prihvatio sam njegovu sugestiju uz nadu da je to ono što će pomoći potpunom ozdravljenju mog Anesa.”

Odlasci na seanse učenjem Kur’ana počele su donositi poboljašnje Anesovog stanja, ali kako Samir kaže, ponekad za gledat, vrlo mučnu terapiju.

Zvuk učenja Kur’ana je na Anesa veoma djelovala i neću pretjerati ako kažem da su to bile svojevrsne bitke kojih se Anes srećom potom ne bi sjećao, ali su se meni urezale u dušu i tijelo. Zauvijek. Tokom učenja shvatili smo da su oporavci trenutni, ali ne i konačni. To je bilo takvo iskustvo da ponekad poželim da ga se i ne sjećam, ali, hvala Allahu dragom, sve je na kraju uspiješno i na hajr okončano.”

Samir nam pojašnjava kako je cjelokupno iskustvo bilo vrlo teško, i da je bilo uspona i padova. Kazuje nam kako je bilo trenutaka kad bi neki u porodici pomislili da ni to više ne vrijedi, ali ni Anes ni Samir nisu htjeli odustati.

” Znate,danas kad pomislim na to, sav se tresem – koji je to nivo iskušenja bio. To je vaš evlad, vaše dijete, vaše sve, vidite da mu se dešava nešto strašno, što je rezultat nečije zlobe, pakosti, zavisti, mržnje, a čemu on svojim karakterom ili postupkom nikako nije pridonio. I teško je, pakleno je teško,  a onda se prisjetite, šta je alternativa? Da se prepustite da to zlo nadvlada vašu ljubav, djelo Stvoritelja, vaše a i ljubavi vaše supruge bez borbe i svega što vi možete poduzeti uzdajući se u Njegovu milost? Istovremeno, i to ovdje posebno želim naglasiti, svako to iskustvo i svaka seansa liječenja Kur’anom časnim u meni je utvrđivala, jačala vjeru u Gospodara svjetova jer na svoje oči vidite jačinu, moć, energiju, snagu, veličinu i svjetlo Njegove objave”, emotivno se prisjeća Samir.

Kaže nam kako nema emocije koja ‘kao centrifuga’ nije prošla kroz njih, koji su to gledali i svjedočili.

“Neki od meni dragih prijatelja izabranih da budu uz mene nebi to mogli podnijeti da vide više od jednog puta. Dio moje utjehe je u tome što se Anes ne sjeća tih epizoda, jer je on bio samo prostor te bitke pa mi je makar toliko lakše. Molim Allaha dragog da što manje ljudi ima potrebu za tim, ali isto tako molim sve one koji imaju slutnju da im je to problem da pokušaju naći snage u sebi i koristiti Kur’an časni kao lijek jer to Kur’an uistinu jeste”, dodaje Samir.

Proces izliječenja

Anes je tokom svog liječenja bio spreman, te je imao želju, ali i vjeru da nastavi sa tim načinom izliječenja, uprkos velikom naporu koji ranije nije pokazao rezultate.

“Potrebna je velika mentalna snaga i zrelost da se ponovo krene u novi način liječenja, a u tom trenutku Anes je imao 11-12 godina. Dakle to su i u hormonalnom i mentalnom periodu osjetljive godine pred pubertet, te je Anes imao svoju dozu vlastitih iskušenja i bez obzira na svu našu podršku i ljubav, da on u sebi nije imao vjeru u Allaha i snagu da to odsabura, niko od nas ovo ne bi uspio. Zato mislim da mu ovo iako nije jedina pobjeda u životu, vjerovatno jeste jedna od najvažnijih svakako.

Trenutak kada je Anes stao na svoje noge…

“Kada sam ugledao svoje dijete na nogama, ta sreća je bila na nivou nevjerice. Stalno imaš potrebu da se uštineš, da ne misliš da sanjaš, pa ne znaš čemu više da se obraduješ, tome što ti je dijete ozdravilo, što ti je Gospodar prihvatio dove, što si osvojio Njegovu milost, što se vraćaš “normalnijem, dosadnijem” dijelu života kad brige nisu zdravstvene prirode, što ti sinov sjaj u očima opet obasjava cijeli tvoj svijet. Mogao bih vam nabrajati do u nedogled. I u trenu najveće sreće kad postaneš svjestan da je Anes na nogama i da hoda, samo zastaneš, u sebi za milisekund podigneš glavu prema gore i kažeš iz srca, da samo On čuje, “Hvala Ti Gospodaru, Allahu ekber.”

Anesov povratak sportu

Nakon izliječenja, Anes se vratio školovanju, gdje je osnovnu školu završio odličnim uspjehom, trenutno pohađa 2. razred srednje Grafičke škole, a smjer koji je upisao je web dizajn, i prema Samirovim riječima, dobro mu ide.

Ovaj hrabri mladić vratio se i u reprezentaciju BiH, te je dio tima koji sa velikih takmičenja dolazi sa svim medaljama. Osvojio je čak njih 50 nakon bolesti, a sad kao junior već povremeno nastupa i sa seniorima. Ponovo je prvak BiH i prvak Balkana, te hrabro, ponosno nosi princip – “Šampion sam, jer ne odustajem”, a po kojem je i napisana knjiga koju je 14. marta 2019. godine predstavljena u Sarajevu, u Multimedijalnom centru “Ilidža”.

Pisanje knjige, četiri osobe nakon pročitane knjige prešle na islam

“Na ideju za pisanje ove knjige došao sam iz više razloga. Prvi je zahvalnost svim ljudima koji se pominju u knjizi i koji su bili uz nas u tom, za nas teškom iskušenju. Dugo sam razmišljao na koji se način odužiti svim tim ljudima, padale su mi napamet mnoge misli, ali sve se to svodilo na kojekakve poklone koji su prolaznog karaktera, a meni to nije bio cilj. Želio sam nešto što će biti dugotrajno, nešto što izblijediti ne može i to sam postigao sa objavom ove knjige, elhamdulillah. Drugi razlog je ustvari onaj o kojem sam najviše razmišljao i vjerovao u sve to. To je da ova knjiga može biti od velike koristi, a i jak vjetar u leđa ljudima koji prolaze kroz ovakva ili slična iskušenja. Mnogi su do sada na osnovu nje pročitane, hvala Allahu, krenuli njenim smjernicama i danas su sretni, prevazišli iskušenje i vratili se putu koji ih vodi Allahovom zadovoljstvu. Voljom našeg Gospodara, na osnovu pročitane knjige danas imamo i četiri izgovorena šehadeta, u toku je i peti, ako Bog da. Mnogi su danas i na pet vakata što me čini posebno sretnim”, govori nam Samir.

Dodaje kako je pisanje knjige trajalo, “možda malo zvuči nevjerovatno, ali nekih petnaest svojih noćnih smjena gdje sam imao mir, koncentraciju i inspiraciju.”

Ponuda za izdavanjem knjige na drugim jezicima

“Nakon promocije koja je bila nešto zaista posebno, jako emotivno i dirljivo, počeli su telefonski pozivi od strane prijatelja i pohvale za organizaciju onakve promocije i zahvalnost što su pozvani na takvo nešto. Krenula su prva čitanja i od tada, pa do dan danas, vjerujte mi svakodnevno dobijam veliki broj poruka od ljudi, od Bosne do Amerike, koji su tek pročitali knjigu i osjete potrebu da se jave što me dodatno čini sretnim i daje mi do znanja da sam uradio pravu stvar objavom iste. Razmišljao sam knjigu izdati i na drugim jezicima, imam čak i nekih ponuda, tako da ćemo vidjeti i raditi na tome. Sve za što mislim da će biti korisno, spreman sam da uradim što je do mene”, zaključuje Samir.

Zahvalnost na svakoj blagodati

“Ambicije mog Anesa su da bude što bolji insan, sportista i da živi i radi onako kako je to za nas predvidio Gospodar svjetova i da sebe i svoju zemlju predstavlja na najbolji mogući način.

Naša porodica je hvala Allahu dobro i dalje rastemo, razvijamo se, zajedno smo zahvalni Gospodaru na svakoj pojedinačnoj blagodati koju imamo, na svakoj zajedničkoj sekundi, na svakom prijatelju kojim nas je počastio.

Smatram da je naša priča nada da ljudi u trenucima svog najvećeg iskušenja mogu vidjeti primjer kako se posvećenjem i vjerovanjem u Gospodara svjetova može naći izlaz iz svake situacije, jer Allah sve zna i samo je On kadar. Naše je da budemo najbolji što možemo prema sebi, prema roditeljima, svojoj porodici, onima koje volimo, domovini, kako bi dozvali Njegovu milost i bili od onih sa kojima je zadovoljan.”

Za kraj razgovora, zamolili smo Samira da uputi poruku svim onima koji su u teškim musibetima, iskušenjima, kako da prevaziđu taj period i šta je ono čime se trebaju voditi, i općenito, na čemu trebamo biti zahvalni.

Trebamo puna srca i čiste duše biti zahvalni na svemu – od činjenice da smo upravo mi spušteni na svijet i u ovu Bosnu, od milosti da pripadamo Islamu, od lijepog dana, od toga da nam kišu spušta, a ne pusti je da padne, do toga da imamo priliku da pravimo porodice, razum da čitamo, učimo i shvatimo Njegove poruke a onda dobijemo slobodu izbora da to i živimo i sprovodimo.

Gdje god pogledaš – ako to radiš otvorenog i čistog srca vidiš razlog da budeš zahvalan. Zato sve koji su ovo pročitali, do ovog trenutka kada završimo naš razgovor, ja molim i pozivam da otvore srca i budu zahvalni i da zapamte da je iskušenje podsjećanje da te Allah vidi i daje išaret, jer vjeruje u tebe. Želi te bliže Sebi.

Ako Gospodar svjetova može vjerovati u tebe, zar se možemo usuditi da mi sami ne vjerujemo u sebe? Vjerujmo u Allaha i vjerujmo Allahu, jer On najbolje zna šta je za nas najbolje.

Za kraj, kad god možete pomozite osobi do vas – makar osmijehom, jer tako ohrabrujemo i sebe i one do nas, da budemo najbolji što možemo biti. Želim Vam svima svaki hajr od srca i uvijek”, dodaje na kraju razgovora za portal Hanuma.ba, Samir Bostandžić.

Knjigu ‘Šampion sam, jer ne odustajem’ možete poručiti putem Facebook profila Samira Bostandžića, a naš portal uskoro će prirediti na zvaničnoj Facebook stranici ‘Hanuma’ nagradnu igru u kojoj ćemo naši pratioci imati priliku osvojiti primjerak ove knjige. (Hanuma.ba)