Lezi hljebu da te jedem: Htio bi da ima za cigara i dobar mobitel, a otac mu ima penziju od 500 KM
U društvu uvijek ima pozitivnih i negativnih trendova. Kako ćemo reagirati na iste, ne zavisi samo od onoga šta nam se u okolini dešava, već od nas samih.
Piše: Adrmi ORUČEVIĆ // Source.ba
S obzirom u kakvoj svakodnevnici živimo, u kojoj smo svaki dan izloženi raznoraznim protestima, gdje je nezadvoljstvo ljudi izraženo u velikoj mjeri, pitamo se da li će se stvari u našoj zemlji pokrenuti na bolje, i kako da čovjek ostane pozitivan i imun na dešavanja oko sebe.
“To vam se može porediti sa teorijom, ‘Da li je čaša polupuna ili poluprazna’. Optimisti će reći da je čaša polu puna, dok će pesimisti tvrditi da je polu prazna. Opće je shvatanje da se nalazimo u depresivnom stanju, ne znamo gdje će nas odvesti ovaj sistem. Poznato je da sistemi koji nemaju viziju onoga šta će doći sutra, propadaju. Neki će reći da će već sutra nastupiti smak svijeta, oni malo optimističniji će ipak tvrditi da će mlade snage preuzeti kontrolu nad sistemom i da će nam biti bolje”, izjavio je psiholog Ismet Dizdarević.
Naš društveni sistem je zanemario ulogu nauke. Ne čitamo naučna istraživanja koja bi nam mogla reći šta možemo očekivati u budućnosti. Mi smatramo da možemo na sastancima mjesne zajednice pretpostaviti šta će biti sutra s nama.
Koje mlade snage?
Ko bi ‘sutra’ mogao preuzeti odgovornost, da li su to mladi ljudi koji namjanje deset sati dnevno provode u mobitele, instagrame i ostale društvene mreže?
“U tom irealnom svijetu oni se lakše kreću. Pitanje je kakvi su utjecaji razvijenijeg svijeta na naše mlade ljude. Kod nas mladi odlaze na Zapad, jer misle da se tamo lako živi, ne moraš ništa raditi, a pare stižu, penzije kanije velike. To je teoretski moguće, ali moraš se dobro potruditi da bi došao do tog nivoa. Da se mladi ljudi ovdje ponašaju kao mladi na Zapadnom svijetu, onda bi mi ovdje imali Šviacarsku. Kod nas se međutim uglavnom drže parole ‘Radio ne radio, umrijet ćeš’. Previše očekuju od roditelja, jer imaju prevelike potrebe na mjesečnom nivou. Htio bi da ima za cigara i pića, a otac mu ima penziju od 500 KM. Ipak, imamo i mnogo talenotvanih ljudi koji žele da uče, da doprinesu sebi i svojoj društvenoj zajednici, ali takve je teško primjetiti u masi, izjavio je za kraj razgovora psiholog Ismet Dizdarević.
