KĆERI MOJA, JULI JE…

Kćeri moja draga, juli je mjesec tuge, bola, suza, čežnje, nadanja, iščekivanja. Babo će ti objasniti zašto je ovaj mjesec baš takav. Najmanje je 8372 razloga zašto je juli baš takav. 8372., osobe su ubijene u genocidu koji je počinjen u Srebrenici od strane četnika. Juli je mjesec u kojem se svake godine neko ukopa u Potočarima, u kojima su dosad proliveni potoci suza za njima. Juli je mjesec kada majke Srebrenice oplakuju svoje sinove i žive u nadi da će pronaći bar njihove kosti i dostojno ih u zemlju ukopati. Juli je mjesec u kojem mladići i djevojke podižu ruke učeći dovu Allahu,dž.š., za svoje poginule očeve. Juli je mjesec u kojem iznova gledamo kako se zeleni tabuti spuštaju pored bijelih nišana. To je mjesec u kojem hiljade djece uzvikuju: ” E moj babo, gdje si sad”. Juli je mjesec u kojem šutnja više govori nego bilo koja izgovorena riječ. Jer kćeri moja, kada kažeš Srebrenica, ništa drugo ne moraš dodati svi će te razumijeti. Juli je mjesec u kojem se Adel Šabanović prisjeća kako je kao dječak morao prati noževe četnicima dok su oni ubijali Bošnjake i silovali Bošnjakinje. Težak je juli kćeri moja. Pretežak. Pretežak je jer se u njemu sjećamo i malene Fatime Muhić koja je ubijena istu večer kada je i rođena. Tada ni imena nije imala. U julu se i Emir Bektić sjeća svoga babe. Zaspao je kao dječak u krilu svoga babe. Kada se probudio njegov babo je već bio ubijen. Bolan je juli za cijelu našu domovinu. Tuga u julu stigne ne samo u Srebrenicu, nego i u Prijedor, Sanski Most, Višegrad, Foču, Zvornik, Bratunac, Vlasenicu, Kozarac, Ključ, Biljane, Ahmiće…Baš u julu je majka Hava Tatarević iz Prijedora u zemlju spustila svojih šest sinova i muža. Da kćeri moja draga, šest sinova i muža su joj ubili četnici. 4. jula se tvoji rođaci Emsuda, Amra i Asmir i tetka Šaha sjećaju svoga babe i svoga muža, koji je ubijen baš na taj dan 1995., godine. Juli je mjesec u kojem se babin prijatelj Amir sjeća svoga babe Šerifa, kojeg su četnici ubili u Biljanima kod Ključa. U Biljanima je ubijena i mala djevojčica Amila, tada petomjesečna beba. Ubili su je četnici dok je stiskala flašicu sa mlijekom. Da znaš kćeri, ubili su četnici i petogodišnju Emiru iz Kozarca. Juli je mjesec u kojem se suosjećamo i sa 31000 ljudi koji su prošli kroz pakao prijedorskih logora. Znaš sine, isti ti četnici su silovali naše majke i sestre Bošnjakinje. Njih 50 hiljada je moralo kleknuti pred mosntrume i predati im prislino svoje tijelo. Kada odrasteš inšallah, pričat će ti babo još o težini jula i svemu što je snašlo naš narod u prokletom ratu. Učiti ćemo zajedno dovu Allahu,dž.š., kćeri moja da:
– da učini da se nikada više rat ne ponovi,
– da nikada ne zaboravimo šta nam se dogodilo,
– da svim žrtvama podari lijepi Džennet,
– da spoji u Džennetu sve one koji su nekoga izgubili sa svojim najmilijima,
– da zločince kazni za sve ono što su činili najstrožijom kaznom,
– da čuva našu domovinu, Bosnu i Hrecegovinu.
AMIN!
Autor: Esmin Mehić