Kamenica: Invalidnine koje je primala za poginule sinove, čuvala za izgradnju ŠEHIDSKE ČESME

Svaka hajr voda u Podrinju ima svoju priču, a sve su nastale iskrenim nijetom kao trajna sadaka. Godinama se ovdje napajaju znani i neznani, insani i hajvani, ali nigdje mi voda nije tako pitka kao sa hajr česme koju je podigla majka Bejda. Nazvali smo je Šehidska česma, jer je ovu hajr vodu majka posvetila svojoj djeci čije su živote prekinuli neljudi sa kokardama. Iako u bolu mi nikada nismo pokazivali strast za osvetom niti mržnju. O tom nijetu je sanjala godinama i izdvajala od skromne šehidske invalidnine kako bi vodu dovela sa izvorišta do puta. Čak je i hadž odgađala govoreću kako joj je trenutno ovaj nijet preči. I taman kad je htjela prići vodi putem naiđe kamion bivše JNA. Htjela je pričekati da kamion prođe, no vozač se zaustavi izađe iz kamiona noseći plastični kanister te upita Redžu: “Komšija jeli ova voda za piće? Tamo u šumi nema vode nikako pa bih nasuo ovaj bidon”. Redžo je zbunjeno pogledao u Bejdu, pa kad je vidio da mu je klimnula glavom, odgovori: “Jest komšija za piće i nema je ovakve na daleko. Ovo ti je vrelo Karačin do, sličan je našem Jastrebu u Redžićima i Grabu u Glodima. Bujrum naspi koliko ti treba.” Vozač kamiona priđe česmi odvrnu je napi se iz ruku, nasu kanister, te nakratko zastade ispred ploče sa natpisom. U ime Allaha milostivog samilosnog Šehidska česma Podiže Bejda svojoj djeci šehidima Muminović Avdo, Enver, Enesa Okrenu se prema majci Bejdi i reče: Neno svaka ti čast. Za ovakvo dobro djelo Bog nagrađuje i po vašoj i po našoj vjeri.”Dao ti Bog zdravlja.” Nena se blago osmjehnu i reče:”Eto ja se taman spremala da se prva napijem, a bi tvoja nafaka. Kad god prođeš naspi, napij se, nemoj žedan u šumu.” Bio je to drvosječa koji svake jeseni naiđe sa kamionom bivše JNA. U šumi proboravi nekoliko dana kako bi nasjekao i natovario drva. Ne znamo mu ime, ali znamo da je Srbin iz Liješnja.. Nije imao šta kazati Redžo Redžić iz Redžića kojemu su četnici ubili dvoje djece. Zna i Redžo i majka Bejda koja u agresiji izgubi tri zlatne jabuke da je hajr voda za svakog insana, molio se on ovom ili onom bogu ili se ne molio ni jednom. Nemaju oni srce za mržnju, samo ono ispunjeno bolom, ali i dubokom vjerom u pravdu Gospodara svjetova. I zbog tog događaja ova nam je česma posebno draga. Majke Bejde nema već dvije godine. Leži pod zemljom uz svoju djecu, uz moju braću i sestru. Sa šehidske česme se svakodnevno napajaju znani i neznani. Izvor ne presušuje. Žedan niko nije.

Autor: Elvis Muminović / kucic-kula.com