Kako su izgledali iftari prvih muslimanskih generacija

Piše: dr. Ahmed Abdul-Hamid Abdul-Hakk

Šejtan ima bezbroj metoda da čovjeka odvrati od Allaha, dž.š., a neke od tih metoda je otkrio u razgovoru sa Allahom, dž.š., rekavši: “E zato što si odredio pa sam u zabludu pao” – reče – “kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!” (El-A’raf, 16.-17.)

Nekada šejtan nastoji odvratiti čovjeka od ibadeta, pa kada u tome ne uspije i kada vidi da čovjek ustrajava u pokornosti Allahu, dž.š., onda on pokuša da mu se umili sve dok mu ibadet ne pretvori u običaj i dok ga ne udalji od uzvišenog cilja zbog kojeg je ibadet propisan.

Najbolji primjer za to je odnos ljudi prema postu u našem vremenu. I pored toga što je post naređen da se čovjek duhovno uzdigne i da očisti svoju dušu smanjujući uzimanje hrane na samo dva obroka, mnogi muslimani su danas zapostavili istinski cilj posta, pa je kod nas mjesec ramazan postao mjesec gurmanluka i rasipništva, tako da izgleda kao da smo apstinenciju od jela u toku dana zamijenili noćnim pretjerivanjem u jelu i piću.

Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao da se u ramazanu povećava berićet i opskrba, onda je rekao nepobitnu istinu, jer on ne govori po hiru svome. Uistinu, Allah, dž.š., spušta berićet na one vjernike koji sebe mogu prepoznati u ajetu: ”I oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine.” (El-Furkan, 67.) Kao i na one koji se odazivaju Allahovoj naredbi: ”I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.” (El-A’raf, 31.)

Ako čovjek pretjeruje u hrani i piću onda nestaje berićeta i Allahovog blagoslova i ta hrana postaje kazna, a ne blagodat, jer je uzrok mnogih bolesti, bespotrebnog trošenja novca i nestanka berićeta.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Čovjek ne može napuniti goru posudu od stomaka. Dovoljno je čovjeku nekoliko zalogaja koji će ga držati uspravnim. A ako već mora, neka onda jednu trećinu napuni hranom, jednu trećinu vodom, a jednu trećinu neka ostavi za zrak.” (Ahmed, Tirmizi, En-Nesai i Ibn Madže)

Ako čitamo siru Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i biografije njegovih ashaba, vidjet ćemo da se njihova sofra, odnosno hrana i piće u toku ramazana nisu razlikovali od hrane koju su svakodnevno jeli. Štaviše, oni su sehurili i započinjali post sa malo mlijeka i nekoliko datula.

Neki od njih, i pored toga što su posjedovali ogromno bogatstvo, namjerno su pravili skromne iftare u toku ramazana, poput abasijskog halife El-Muhtedija koji je vladao islamskim carstvom na vrhuncu njegove slave. Naime, Ebul-Abbas Hašim ibn Kasim prenosi sljedeću predaju: ”Bio sam kod halife El-Muhtedija u vrijeme ramazana, pa sam, nakon izvjesnog vremene, ustao da idem svojoj kući. Halifa mi je rekao: ‘Sjedi!’ Kada je nastupilo vrijeme iftara, halifa El-Muhtedi predvodio nam je akšam-namaz, a zatim je naredio da se donese hrana da iftarimo. Donešene su dvije posude, u jednoj su bili somuni, a u drugoj so, ulje i sirće. Pozvao me je da jedem i ja sam sjeo za sofru i uzeo malo somuna sa sirćetom čekajući glavno jelo. Primijetio je to halifa, pa me je upitao: ‘Jesi li ti postio danas?’ ‘Jesam’, odgovorio sam. Tada mi je on rekao: ‘Pa jedi onda, šta čekaš? Nema ništa više osim to što vidiš na sofri.”’

Prenosi se da je Alija, r.a., kao halifa, u godini u kojoj je preselio kao šehid, u toku ramazana jednu noć odlazio na iftar kod Hasana, r.a., drugu noć kod Huseina, r.a., a treću kod Abdullaha ibn Dža’fera i u toku iftara bi uzimao samo nekoliko zalogaja.

Naravno, ne traži se od nas da oponašamo četvrtog pravednog halifu Aliju, r.a., niti pak abasijskog halifu El-Muhtedija, već samo da se pridržavamo riječi Uzvišenog Allaha: ”Jedite i pijte, ali ne pretjerujte!”, da se ne bi izgubila svrha i smisao posta, a to je bogobojaznost koja se ne postiže pretjerivanjem i rasipništvom, jer je rasipništvo zabranjeno u islamu.

Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić za saff.ba