Kada i kako smo pobjeđivali,a kada i zašto smo poraženi

Piše: Dr. Aid El-Karni Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić za www.saff.ba

Islamski ummet je u prošlosti ostvario veličanstvene pobjede. A pobjeđivali smo onda kada su naša deviza i naš životni moto bile riječi la ilahe illellah, onda kada su muslimanski vojnici pred bitku, Allahu na sedždu padali i kada je na njihovim licima ostajao prašnjav trag od sedžde, onda kada su muslimanske vojske izgovarale tekbire na zemlji, a meleki na nebesima ponavljali za njima tekbire, pa su se brda tresla od tekbira, a srca neprijatelja punila strahom. To su bili sigurni vijesnici pobjede koje je Muhamed Ikbal ovako opisao:Mi smo narod koji, kad čuje glas mujezina,čak i onda kad se plamen borbe razbukta,lica prema Kabi okreće i tekbir izgovara,a melek Džibril za njima tekbir ponavlja.

Primjera takvih pobjeda je mnogo. Halid ibn Velid je predvodio malobrojnu muslimansku vojsku u bici na Jermuku, u kojoj im se suprostavila bizantijska voska koja je ličila na ogromne morske valove, pa mu je jedan paničar iz muslimanskih redova, rekao: ‘’Halide, bježimo na vrhove brada i spasimo se!’’ Halid mu je samouvjereno odgovorio: ‘’Ne tako mi Allaha! Nećemo bježati na vrhove brda, već ćemo utočište potražiti kod Allaha Jedinog!’’ I Allah mu je dao veličanstvenu pobjedu.Kutejbe ibn Muslim je vršio opsadu Kabula, pa je u jednom trenutku vidio jednog muslimana kako je podigao svoj kažiprst prema nebu, govoreći: ‘’Ja Hajju, ja Kajjum! – O Živi i Vječni, pomozi nam!’’ Tada je Kutejbe rekao: ‘’Tako mi Allaha, draži mi je tvoj podignuti prst prema nebu i tvoja dova, od sto hiljada neustrašivih boraca i sto hiljada oštrih i isukanih sablji.’’Slahudin Ejjubi je na Hittinu vodio odlučnu bitku protiv krstaša, ali, pošto je bio petak, dan džumme, a to je vrijeme kada se dova uslišava, sačekao je da se imami i hatibi popnu na minbere, pa je onda krenuo u boj i izvojevao pobjedu nakon koje je oslobođen Kuds od krstaškog zuluma.Sejfudin Kutuz je okupio vojsku protiv divljih tatarskih hordi, i pred početak bitke uzviknuo je: ‘’O moja brigo za islamom’’, jasno dajući do znanja zašto se bori i šta je njegova najveća briga. I Allah ga je pomogao protiv Tatara.Nurudin Mahmud je prilikom osvajanja Akke, tražio od Allaha da ga proživi na Sudnjem danu, nakon što bude raskomadan u džihadu i nakon što divlje zvijeri i ptice pojedu njegovo tijelo koje je ostalo na poprištu bitke.Eto, tako, i eto tada smo pobjeđivali!

Pobjeđivali smo onda kada je trgovac ili obrtnik musliman, svom radniku govorio: ‘’Ako Allah bude s tobom, pa koga da se bojiš, a ako Allah bude protiv tebe, pa čemu da se nadaš?’’Pobjeđivali smo onda kada su muslimanski vladari i njihovi podanici živjeli kao jedna duša i jedno srce.Pobjeđivali smo onda kada je halifa Omer r.a., sa minbera, u ”godini pepela” (suše i gladi), držeći ruku na svom stomaku koji je krčao od gladi, govorio: ‘’Tako mi Allaha, nećeš se najesti dok se muslimanska djeca ne najedu!’’Pobjeđivali smo onda kada smo iskreno pomagali slabe i obespravljene, kada smo se brinuli o siročadi, kada smo bili samilosni prema siromasima i potrebnima.Pobjeđivali smo onda kada smo u srcima nosili Kur’an, kada je on bio izvor našeg ponosa i naša glavna briga.Pobjeđivali smo onda kada je pravda trijumfovala nad nepravdom, kada je sloboda pobjedila ropstvo i kada je zajednički interes bio iznad ličnog interesa.Pobjeđivali smo onda kada smo gradili škole i univerzitete, svetionike znanja i mudrosti, kada smo se čovječanstvu predstavili sa imamom Ebu Hanifom, Malikom, Šafijom, Ahmedom, Ibn Tejmijom, imamom Gazalijem, Ibn Rušdom, Ibn Haldunom, Ibn Sinaom i još hiljadama njima sličnih.Pobjeđivali smo onda kad su nas predvodili Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, Sa’d ibn Ebi Vekas, Halid ibn Velid, Kutejbe ibn Muslim, Salahudin Ejjubi, Muhamed Mehmed Fatih, i vodili nas stazom Kur’ana i sunneta.

Zatim je uslijedio strašan poraz!A poraženi smo onog trenutka kada smo javno okrenuli leđa islamu i kada smo na mjesto Jednog i Jedinog Allaha, stavili političku partiju, kada smo pocjepali i odbacili zastavu la ilahe illallah, a na njeno mjesto stavili zastave arapskog i drugih nacionalizama, kada smo odbili činiti sedždu Allahu, a pristali da ničice padamo pred šejtanom i drugim lažnim božanstvima oličenim u raznoraznim tiranima, diktatorima i zulumčarima.Poraženi smo onda kada smo počeli poslovati s kamatom, kada smo počeli lagati sami sebe i druge ljude, prolijevati nevinu krv naših intelektualaca i uleme, kada smo počeli zakidati na vagi i kantaru, kada smo ostavili čitanje, nauku, graditeljstvo i pregalaštvo, a posvetili se igri i zabavi, besposličarenju, pjevanju i muziciranju, kada smo ogrezli u nacionalizmu, lokal-patriotizmu, stranaštvu, i drugim nakaradnim idejama i nemoralnom životu.Poraženi smo onda kada je slomljeno slobodarsko pero, kada su silom začepljena istinoljubiva usta, kada su oskrnavljena ljudska prava, kada su zatvori i tamnice napunjeni nedužnim ljudima, kada je dokinuta sloboda mišljenja, kada su se samozvani moćnici poigrali sa narodnim imetkom, kada su muslimanski narodi kažnjavani strašnim bičem porobljavanja i potlačenosti, kada su uspostavljeni inkvizitorski sudovi radi montiranih procesa, kada je većina muslimanskih država postala veliki zatvor i logor za njihove stanovnike, kada je pripadnost islamu postala osnov za sumnju i krivično gonjenje, kada su džamije postale odbačene i puste, kada je Kur’an kod muslimana izgubio vrijednost kao da je obični časopis, kada smo prestali sa ozbiljnim naučnim istraživanjima i inovacijama po kojima smo toliko vjekova bili prepoznatljivi, kada smo se zadovoljili ponižavajućim i robovskim položajem, kada su apatija i lijenost zavladali našim životima.Poraženi smo onog trenutka kada smo se razišli i podjelili na razne partije, grupacije i frakcije, kada je svaka frakcija proklinjala onu drugu, proglašavala je heretičkom i ohalalila krv njenih pripadnika. Poraženi smo onda kada su najbolji sinovi ummeta, ulema, intelektualci i daije, proglašavani izdajnicima i nevjernicima, kada smo zaboravili našu životnu zadaću, a nakon što smo bili najbolji ummet koji se pojavio na zemlji, sa posljednjom i jedinom autentičnom Allahovom objavom, Kur’anom, čiji zakoni su najbolji i najpotpuniji, sa veličanstvenom cvilizacijom i neprocjenjivom kulturnom zaostavštinom…Allahu se žalimo na teško stanje islamskog ummeta i molimo Ga da nas vrati na stazu islama, stazu pobjede i ponosa.