Kad zlo postane dobro, a dobro postane zlo

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić za saff.ba

U predaji koju su zabilježili Ibn Ebi Dunya i Ebu Ja’la u Musnedu, dolazi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Šta ćete raditi kad vam se žene odaju bludu, a omladina ogrezne u griješenju i razvratu?” Upitali su: ”Zar će se to desiti?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: ”Hoće i gore od toga.” ”A šta je gore od toga?”, upitali su ashabi? Odgovorio je: ”Kada ne budete naređivali dobro, a zabranjivali zlo.” Ashabi su rekli: ”A zar će se to desiti?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: ”Hoće i gore od toga.” ”A šta je gore od toga?”, upitali su? Odgovorio je: ”Kada budete naređivali zlo a zabranjivali dobro.” Upitali su: ”A zar će doći takvo vrijeme?” Odgovorio je: ”Hoće i gore od toga.” ”A šta je gore od toga?”, upitali su? Rekao je: ”Kada dobro budete smatrali zlom a zlo dobrim.” U nekim predajama ima dodatak: ”Tada se ni vaši najučeniji neće moći snaći.”

Najgora stvar koja može zadesiti društvo jeste promjena mjerila vrijednosti, tj. kada moralne vrijednosti postanu pokuđene, a materijalne vrijednosti postanu pohvalne. To je onda vrijeme smutnji, nereda, nasilja i nemorala, a jedan od najčešćih uzroka stradanja naroda je upravo pojava smutnje, nemorala i nereda na Zemlji, kao što dolazi u ajetu: ”Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.” (Er-Rum, 41.)

Savremeno društvo ne gleda šta je moralno, već šta je profitabilno

Nažalost, mi živimo u vremenu koje na vjeru, na moral, na moralne vrijednosti, na vrline koje čovjeka čine čovjekom, ne gleda kao na vrijednosti koje su neophodne da bi čovjek uspio i da bi društvo doživjelo napredak i progres. Živimo u vremenu, kako je mnogi vole nazivati, zapadne civilizacije, koju je jedan zapadni pisac ovako opisao: ”U savremenoj civilizaciji ne postoji uravnoteženost između moći i morala. Moral mnogo kasni za znanošću. Egzaktne znanosti su nam podarile ogromnu moć, ali je mi koristimo intelektom djeteta, ili, još gore, intelektom divljaka. Dekadencija je zapravo ljudska greška u razumijevanju njegove uloge i mjesta u kosmosu, i negiranju svijeta vrline koje sačinjavaju vrijednost dobročinstva, istine i ljepote, odnosno etike i estetike.”
U takvom društvu ljudi su postali robovi tehnologije, mašina, robovi materije koja je stvorena da njima služi a ne da oni njoj služe. U takvom društvu niko ne pita šta je stvarno dobro, vrijedno, moralno, već šta je profitabilno, šta donosi materijalnu korist, lažnu slavu i ugled i šta je to što

omogućava čovjeku da bez ikakvih moralnih normi, stega i ograničenja, zadovoljava svoju strast. To duhovno slijepilo i robovanje animalnim porivima, za njih je vrhunac slobode i samoostvarenja. Stoga nije nikakvo čudo da u savremenom društvu caruje razvrat, korupcija, kriminal, nasilje, kocka, droga, jer sve to ukazuje na opći haos u društvu.

Zato je u percepciji savremenog čovjeka i društva, koja nije utemeljena na Božijoj objavi, sasvim normalno javno činiti razvrat, organizirati i medijski pratiti razne šou programe u kojima se nekakve javne i ”ugledne” ličnosti natječu u razvratu, pijančenju, psovkama i sl. U takvoj percepciji sasvim je normalno biti homoseksualac, pa je onda normalno i da dvojica homoseksualca sklope brak i da usvajaju djecu, pravdajući tu nastranost krajnje neuvjerljivom i bestidnom pričom o ljudskim slobodama i pravima.

I onda se vjernici, i oni ljudi koji barem malo drže do morala, ne mogu načuditi raznim intelektualcima, psiholozima, sociolozima, ljekarima, umjetnicima, političarima i novinarima, kako bez imalo stida, čak sa ushićenjem, u naručenim i dobro plaćenim tekstovima i javnim nastupima i TV emisijama, afirmativno govore o homoseksualnoj nastranosti i javno podržavaju i promovišu tu nastranost i veliki grijeh.

No, iako je kod takvih moral posljednja rupa na svirali, oni su duboko svjesni da govore i podržavaju nešto sa čime se ni sami ne slažu i što preziru, jer kad bi kojim slučajem nekome od njih sin ili kćerka bili homoseksualci ili lezbijke, bez sumnje bi proklinjali dan kada su to saznali i doživjeli. Ili, da onima koji punih usta, bez imalo stida i srama, afirmativno govore o homoseksualizmu, kažete: ”Dabogda ti sin bio homoseksualac i oženio se sa muškarcem!”, niko od njih ne bi rekao: ”Amin!”, već bi se žestoko uvrijedili i vjerovatno se taj incident ne bi završio samo na verbalnoj osudi vašeg ponašanja.

Naravno da je takav odnos prema moralnim devijacijama kao što je homoseksualizam, ali i svim drugim oblicima razvrata, alkoholizma, narkomanije i sl., zastrašujući i zabrinjavajući, jer su posljedice indolentnog, a kamoli afirmativnog odnosa prema takvim pojavama katastrofalne po cijelo društvo.

Posebno je zabrinjavajući način borbe protiv delinkvencije, nemorala i ostalih zala u savremenom društvu. To su zapravo bezuspješni pokušaji koji često za posljedicu imaju samo produbljivanje krize. Naprimjer, mi smo bili svjedoci da se pojedine organizacije i pokreti uz pomoć države, protiv AIDS-a bore tako što dijele kondome učenicima i učenicama, studentima i studenticama na ulicama, umjesto da se pokrenu sveobuhvatne i ozbiljne akcije na obrazovanju, educiranju i odgoju

mladih naraštaja, kako bi prestali sa činjenjem razvrata, neprirodnih i vanbračnih seksualnih odnosa, koji su glavni uzročnik širenja te bolesti.

I kada se omladina oda drogi, prostituciji, homoseksualizmu, kada postanu agresivne ubice, jer im je život postao besmisao, onda im država, odnosno društvo, gradi socijalne ustanove i liječi ih i odvikava od raznih ovisnosti, a sami su ih napravili bogaljima u najboljim godinama.
Tek procvjetali a postali su nesposobni za život, postali su teret društvu. Savremeno društvo im je, pod plaštom slobode i ljudskih prava, otvorilo sva vrata nemorala i grijeha, a očekuje da oni budu moralni, pošteni, učeni, razumni, dobri i čestiti.

Moral je temelj islama i temelj ljudskog života

Za razliku od ateizma, sekularizma, materijalizma i drugih izama, za razliku od savremene civilizacije, ahlak i moralne vrijednosti i vrline predstavljaju onu duhovnu stranu islamske civilizacije i njen kamen temeljac, ali isto tako, islamski ahlak, odnosno moral i moralne vrijednosti, kriju u sebi i tajnu opstanka, trajanja i napretka.

U islamu je moralni odgoj i njegovo usavršavanje bila jedna od osnovnih zadaća Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kao što dolazi u hadisu: ”Poslat sam da usavršim moral kod ljudi.” Po islamu su vjera u Allaha i moral najveće vrijednosti i najveće bogatstvo, jer su to neprolazne vrijednosti, za razliku od materijalnog bogatstva i tehnike, koji propadaju i nestaju.

Zbog te dvije vrijednosti život vjernika je jasan k’o sunce, to je častan i dostojanstven život, on kroči ka svom cilju sigurno, dostojanstveno, nepokolebljivo.
Vjernik je smiren i siguran na svom putu ka Allahu, siguran u Njegovu pomoć i dobar ishod, ma kako situacija bila teška, i on je ubijeđen da će pred Allahom odgovarati za djela, – što ga automatski udaljava od grijeha, od nemorala, nepravde, nasilja i sl.

Islam vjernika čuva u samoći i među ljudima, u svim njegovim poslovima i stanjima. Islam mu daje istinsku i preciznu predodžbu o životu, o kosmosu, o smislu života.
Zato dobro razmislimo o ova dva različita tipa i profila ljudi, dvije različite percepcije i poimanja svijeta i života, i bit će nam jasno zašto je danas došlo do poremećaja u mjerilima vrijednosti. Naravno, ne smijemo zaboraviti da je jedan od uzroka poremećaja u mjerilima vrijednosti i nedosljednost muslimana u njihovim principima. Svjedoci smo danas, kada neprijatelji islama napadnu bilo koji islamski princip i propis, da se odmah među muslimanima pojave oni koji izmišljaju nove interpretacije i tumačenja određenog propisa, samo da bi se zaustavile negativne priče o islamu i da bi se ostavio dobar dojam kod oponenata, što samo po sebi govori o svojevrsnoj

hipokriziji, nedosljednosti i gubitničkom mentalitetu koji muslimanima, ali ni drugima ne donosi ništa dobro.
Sve to nam govori da mi kao muslimani živimo u teškim vremenima i preživljavamo teške trenutke. Ovo je pitanje našeg biti ili ne biti, pitanje nestanka ili opstanka i trajanja. Ona druga strana želi nas vidjeti siromašne, zabludjele, pokvarene, nemoralne, želi nas vidjeti kao roblje i epigone koji slijepo slijede tuđe običaje i navike i koji su, zarad novca, posla, političke pozicije i lažnog ugleda, spremni izdati uzvišene principe islama u koje se zaklinju i na koje se pozivaju, a zatim se braniti demagoškom retorikom kako se određeno zlo apsolutno osuđuje i kako se nije moglo ništa više učiniti da bi se ono spriječilo.

Stoga se mi maksimalno moramo posvetiti odgoju naše djece, odgoju mladih naraštaja, jer mi trenutno nemamo boljeg i većeg kapitala od naše djece. Ne možemo uspjeti i ostvariti sreću bez dobre djece, bez dobro odgojenih mladih generacija.
Mladost je velika stvar i Allahu nema ništa draže od mladića i djevojke koji su odgojeni na principima islama. U predaji dolazi: ”Allah voli troje, ali troje još više. Voli pokorne ljude, ali pokornu omladinu još više, voli ponizne, ali poniznog bogataša još više, voli plemenite, ali plemenite siromahe još više. Mrzi troje, a troje još više. Mrzi grješnike, a starce grješnike još više, mrzi ohole, ali ohole siromahe još više, mrzi škrtice, ali škrte bogataše još više.”

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Stanovnici Dženneta su golobradi mladići, odjeća im se neće habati niti mladost prolaziti.” (Muslim)
Omladina je u svakom vremenu uzdanica naroda. Ko se ne posveti odgoju omladine, taj nema šta tražiti niti ima šta očekivati od života. Ako hoćeš da upoznaš jedan narod, njegovo stanje, njegove perspektive, onda gledaj kakva mu je omladina, ne gledaj u neke druge resurse. Ako je omladina pobožna, moralna, aktivna na polju dobra i njegovog širenja, onda se ne brini za taj narod, ma kako izgledalo trenutno ekonomsko-političko stanje tog naroda.

Mi želimo omladinu, mladiće i djevojke, koji će, poput Poslanikove, s.a.v.s., omladine, biti zvijezde predvodnice u tminama dunjaluka i dunjalučkih iskušenja i smutnji.
Želimo omladinu koja će se posvetiti nauci i koja je učiti u ime Allaha sve korisne znanosti i druge podučavati i koja će ponosno i dostojanstveno slijediti put islama i čuvati islamske vrijednosti. Jer, iskreni, učeni, moralni i dosljedni muslimani i muslimanke znaju, bez obzira što živimo u vremenu u kojem su sljedbenici vrline postali manjina i čudaci, da sva ljudska nastojanja ne mogu promijeniti istinska mjerila vrijednosti.

Iskrenost će uvijek biti vrlina, nikada mahana i porok, istina i pravda uvijek će biti vrlina, nikada mahana i porok, samilost će uvijek biti vrlina i dobro, nikada mahana i grijeh, moral i čednost će uvijek biti vrlina nikada mahana i porok, i to niko ne može poništiti niti promijeniti.