Kad moje oči Kabu ugledaju, briga i tuga iz srca nestaju

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Hvala Allahu Koji je učinio Kabu sigurnim mjestom i utočištem ljudima, Koji je propisao tavaf oko Kabe, stajanje na Arefatu, bacanje kamenčića na džemretima na Mini, saj’ između Safe i Merve, klanjanje dva rekata pored Mekami Ibrahima i pijenje Zemzema, kao ibadete kojima se približavamo Allahu i čistimo od grijeha. Hvala Allahu Koji nas je uputio na ono što je za nas dobro i u čemu je za nas sreća i spas na oba svijeta.

Musliman i muslimanka koji su krenuli put Mekke i Medine radi obavljanja hadža i úmre, ne smiju ni jednog trenutka zaboraviti da su oni Allahovi uzvanici, koji su došli da, izvršavajući hadžske obrede, obnove svoj zavjet dat Allahu. Hadžije i mu’temiri su najbolji i najodabraniji Allahovi robovi, jer da ih Allah ne voli ne bi ih pozvao i omogućio im da dođu i obave hadž i úmru.

Mi znamo da smo uronjeni u Allahove blagodati i da ih uživamo cijelu godinu, a dani hadža i úmre su trenuci koje vjernik i vjernica posvećuju isključivo Gospodaru tih blagodati, Njemu zahvaljuju, traže oprosta, skrušeno dove uče, u čistim bijelim ihramima koji ponajviše podsjećaju na ćefine, odnosno na smrt i Sudnji dan i susret sa Allahom.

Putovanje radi približavanja Allahu i jačanja veze sa Allahom počelo je davno, onda kada je Allah, dž.š., naredio Svom prijatelju Ibrahimu, a.s., da ljudima obznani hadž. I kada je Ibrahim, a.s., rekao: ”Gospodaru, kako ću to učiniti kad oni neće čuti moj glas?” Allah mu je rekao: ”Tvoje je da pozoveš ljude, a Naše je da prenesemo tvoj poziv.”

Onaj ko ne žudi za susretom sa Kabom to je jasan znak tvrdog srca i nedostatka ljubavi. Nije čudo kad je neko udaljen od Kabe kako može saburati da je ne posjeti, već je čudo kako onaj koji dođe kod Kabe može otići od nje, kako se može rastati od Kabe. I što se više zijareti Allahova kuća, Kaba, sve veća je čežnja za njom. Stoga, neka hadžije ne dozvole da ih prođe hajr i dobro i ono što je cilj ovoga blagoslovljenog putovanja.

Prenosi se od Džabira, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ustrajte u obavljanju hadža i úmre, jer hadž i úmra otklanjaju siromaštvo i brišu grijehe, kao što vatreni mijeh otklanja hrđu sa gvožđa.” (Sahihul-džami’)

U hadisu je spomenuto gvožđe jer je ono najjači metal i jer je njegova hrđa i korozija najjača, što je aluzija na to da, ako se čovjek nalazi u stanju krajnjeg siromaštva, i ako je počinio mnoštvo grijeha, njih otklanja ustrajnost u obavljanju hadža i úmre.

Vehb ibn Verd je pitan za nagradu i sevabe za djela poput tavafa i sl., pa je rekao: ”Ne pitaj za nagradu za takva djela, već pitaj za obaveznu zahvalnost i šukr Onome Koji te je uputio da činiš takva djela.”

Hadžija i mu’temir su pod Allahovom zaštitom

Ta garancija se odnosi na to da će ih Allah čuvati i da će biti bezbjedni dok se ne vrate kući, a ako se ne vrate i presele na Ahiret na tom putu, onda njihova nagrada teče do Sudnjega dana.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Ko krene na put radi hadža, pa umre, Allah mu piše nagradu hadžije do Sudnjeg dana; ko krene na put radi obavljanja úmre, pa umre, Allah mu piše nagradu mu’temira do Sudnjega dana; ko izađe kao gazija na Allahovom putu, pa umre, Allah mu piše nagradu gazije do Sudnjega dana.” (Silsiletus-sahiha)

Ono na šta svaki hadžija mora posebno obratiti pažnju jeste razumijevanje počasti i veličine Bejtullaha koji zijareti. Da nema druge počasti za Kabu od te da ju je Allah spomenuo uz Svoje ime dosta je: ”I očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će molitvu obavljati.” (El-Hadždž, 26.)

Berićet Kabe krije se i u tome što su njezino kamenje prilikom zidanja postavljali dvojica Allahovih poslanika, Ibrahim, a.s., i Ismail, a.s., zatim, nakon njih, Muhammed, s.a.v.s., kada je postavio Hadžerul-esved na njegovo mjesto.

Šejh El-Ša’ravi je rekao: ”Ako su sve džamije na zemlji Allahove kuće i ako se u njima približavamo Allahu kroz namaz i ostale ibadete, iako su ih ljudi odabrali i napravili, pa šta misliš za približavanje Allahu u kući koju je On odabrao za Sebe.”

Berićet Kabe i Mesdžidul-Harama je i u tome što je jedan namaz vrijedan kao 100.000 namaza na drugom mjestu i u drugim džamijama.

Tevba kao preduvjet primanja hadža

Ko želi da sutra pokuca na vrata harema Kabe, neka danas svojim srcem pokuca na vrata tevbe, jer su grijesi prepreke i utezi koji nam ne daju da stignemo do cilja. Čak ako i dođemo do Kabe, grijesi se mogu ispriječiti između našeg ibadeta i njegovog primanja kod Allaha.

Šejh Ali el-Tantavi, rekao je: ”Zar ptica može poletjeti u visine ako joj za noge privežeš željezo i natovariš je mnogo više nego što može nositi i još to željezo privežeš za kamen u brdu? Nema nade da ptica poleti dok je ne oslobodiš tereta. Tako je sa dobrim djelima, pa ako želite da se vaša úmra i hadž podignu Allahu, onda olakšajte sebi i oslobodite se tereta grijeha i presijecite konopac koji vas drži privezane za tlo strasti.”

Čežnja za Kabom

A to znači da postigneš taj osjećaj da ti svojom nogom staješ po onom mjestu na koje je stajala Poslanikova, s.a.v.s., noga, i da gaziš zemlju koju su njegove noge gazile i kuda je hodao, ili ćeš iz bogobojaznosti plakati i pustiti suzu na mjesto gdje su padale suze nekog od poznatih ashaba dok su Allahu sedždu činili, i to će ispuniti tvoje srce čežnjom, ljubavlju i sjećanjem na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i prve generacije muslimana.

Zatim, dio te čežnje je da shvatiš da si ti došao u zijaret Gospodaru Kabe, a ne Kabi, došao si da se približiš Onome Koji je El-Gaffar, Koji oprašta grijehe, a ne da se približiš kamenju.

U hadisu dolazi: ”Uskraćen je onaj Moj rob kome sam podario zdravlje i nafaku, pa prođe pet godina a on Mi ne dođe kao uzvanik.” Nije Allah rekao, a on ne dođe da posjeti Kabu, već ne dođe Meni.

Čežnja znači i da vjernička duša, čim se rastane sa Kabom, poželi da se vrati, i ne može se zasititi ibadeta kod Kabe, jer Kaba je poput magneta za vjernička srca, i onaj ko je kušao slast bliskosti zna dobro šta to znači, a onaj ko je kušao vodu sa izvora ljubavi ne može odoliti da stalno ne pije tu vodu.

Prenosi se da je Sufjan ibn Ujejne rekao: ”Osamdeset puta sam stajao na Arefatu i svaki put sam učio dovu: ‘Allahu moj, ne dozvoli da ovo bude zadnji moj zijaret Kabi!’ Allah je svaki put uslišao njegovu dovu. Međutim, u godini u kojoj je umro nije učio tu dovu, pa su ga pitali zbog čega, a on je odgovorio: ‘Bilo me je stid Allaha.”’

Abdullah, sin imama Ahmeda ibn Hanbel, priča: ”Moj otac je išao na hadž pet puta, tri puta na jahalici, a dva puta pješke. I zbog silne želje za odlaksom na hadž, ako nije imao dovoljno novca radio je kao hamal za karavane kako bi obezbijedio sredstva za putovanje na hadž.

Ulazak u Mekku

Kad ulaziš u Mekku osjeti njezinu veličinu, jer Mekka je mjesto objave, kibla muslimana, mjesto sigurnosti, u njoj je rođen najbolji čovjek i najodabraniji poslanik, Muhammed, s.a.v.s, u njoj je izvor Zemzem najbolji izvor i najbolja voda na Zemlji, u njoj je Hadžerul-esved, kamen iz Dženneta, zbog njezine čistoće u Mekki nema druge vjere osim islama niti u nju može ući osim musliman. Sjeti se da si ti u svetoj zemlji u kojoj se dobra djela mnogostruko nagrađuju, ali i grijesi mnogostruko kažnjavaju, kao što dolazi u ajetu: ”I onome ko u njemu bilo kakvo nasilje učini dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi.” (El-Hadždž, 25.)

Obraćajući se stanovnicima Mekke, hazreti Omer, r.a., rekao je: ”O stanovnici Mekke, bojte se Allaha u pogledu ovog Harema. Znate li ko je ovdje živio prije vas? Živjeli su ti i ti, pa su oskrnavili svetost Mekke i uništeni su. Allaha mi, da učinim deset grijeha izvan Mekke, lakše mi je nego učiniti jedan grijeh u Mekki.”

Brate i setro, čini što više samoobračun pred Kabom, na tom svetom mjestu, i zamisli ovaj prizor koji je opisao šejh Ali el-Tantavi: ”Rijeka uzvanika neprestano teče, u toku hadža i mimo hadža, danju i noću, ljeti i zimi, nikada ne prestaje, od vremena Ibrahima, a.s., otkako je sagradio Kabu prije nekoliko hiljada godina, do danas. Čovjek bi se čudio kad bi gledao povorku ljudi kako prolazi neprestano pet sati pored njega, ili vojsku koja prolazi pored njega pet dana neprestano, pa kako da se ne čudiš rijeci ljudi koja teče i nikad ne staje, ni jednog sata, toliko godina.”

Ispuni svoje oči gledanjem u Kabu jer je to veličanstven prizor, to jača iman i donosi smirenost u srcu. Odagnava šejtanske vesvese i ubija tugu, kao što je rekao Ibnul-Kajjim: ”Kad moje oči vide Kabu, nestaje koprene i tmine ispred njih, a iz srca nestaje tuge i boli.”

Dok tavafiš oko Kabe sjeti se tavafa meleka oko Allahovog Arša

A kad je riječ o tavafu, onda imaj na umu da si ti, dok tavafiš, u namazu, pa se posveti tavafu i dovama, neka ti je srce skrušeno i znaj da je tavaf najdraži ibadet Allahu u Njegovoj kući.

Zamisli također da tavafiš i kružiš u pravcu prošlosti da bi došao do prvih njenih početaka i povezao se sa poslaničkom povijesti, sa vremenom puštanja objave. Približi sebi vrijeme i sjećanje na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegovu dugotrajnu borbu protiv zablude i njegovu neopisivu žrtvu da bi do tebe i mene došla poslanica sa kojom ga je Allah poslao.

Sjeti se da si ti u tavafu sličnom onom koji čine meleki oko Allahovog Arša; ti tavafiš oko Kabe, a Meleki oko Arša, i zamisli skrušenost meleka dok čine tavaf i njihovu poniznost pred Allahom, i pokušaj ih barem na trenutak oponašati u tome.

Odredi za svaki krug tavafa posebna djela i ibadete: naprimjer, prvi krug posveti istigfaru, drugi dovi za sebe i svoju porodicu, treći ispuni mnogobrojnim zikrovima, četvrti razmišljaj o Allahovim blagodatima prema tebi i Njegovoj dobroti od dana kada te je stvorio do dana kada te je pozvao kao uzvanika da zijaretiš Bejtullah i zahvaljuj Mu na tome, peti krug posveti dovama za svoje prijatelje i njihove prodice i za sve muslimane, šesti krug dovi samo za svoje roditelje, sedmi krug moli Allaha da ti ukabuli i primi tavaf i dove u toku tavafa.

Kada završiš sa tavafom, onda klanjaj dva rekata kod Mekami Ibrahima i na tom mjestu osjeti povezanost sa ocem tevhida ili šejhom Allahovih poslanika, kako ga je zvao Muhammed, s.a.v.s., i na neki način poveži i nađi sličnost u svom dolasku na hadž sa onim što je Ibrahim, a.s., učinio, kada je napustio Irak i zaputio se prema Hidžazu.

Vjernici ostavljaju i napuštaju svoje domovine i dolaze da tavafe i ibadet čine kod ovog Časnog hrama koji je sagradio Ibrahim, a.s.

Zatim se zaputi prema Zemzemu i što više pij ove mubarek vode, za koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Zemzem je za ono za šta se nanijeti.” (Sahihul-džami’, 5502.) I ko pije Zemzem sa iskrenim nijetom, bit će mu od pomoći za ono za šta je nanijetio pijenje.

Zar treba spominjati veći dokaz o berićetu Zemzem vode od toga da je Allah očistio srce Muhammedovo, s.a.v.s., tom vodom, što upućuje na to kakva je uloga Zemzema u čišćenju srca i jačanju duha.

Imam Šafija je rekao: ”Pili smo vodu Zemzem sa nijetom da naučimo islamsko znanje i naučili smo, a da smo ga pili sa nijetom jačanja takvaluka bilo bi bolje.”

Abdullah ibn Mubarek je uzeo da pije Zemzem, pa se okrenuo prema kibli i učio dovu: ”Allahu moj, Tvoj Poslanik, s.a.v.s., rekao je da je Zemzem za ono na šta se nanijeti piti. Evo ja ga pijem s nijetom da me spasiš žeđi na Dan najveće žeđi, na Sudnjem danu.”

A jedan beduin je uzeo posudu sa Zemzemom, prinio je usnama i rekao: ”Allahu, ovi ljudi su izbarali za sebe ono što su htjeli pijenjem Zemzema, a ja želim da Ti izabereš za mene, i popio je kofu vode.”

Sa’j između Safe i Merve

Trčanje ili hodanje između Safe i Merve simboliziraju traganje za nečim što nam je najvažnije u životu, a to je u našem slučaju Allahova milost i oprost. I mi se nadamo da će nam se Allah smilovati kao što se smilovao Hadžeri i njezinom sinčiću čineći da provrije Zemzem, odnosno voda koja im je u tom trenutku bila neophodna.

Sa’j u suštini znači ulaganje truda, umaranje radi postizanja zadovoljstva i nagrade. On nas također uči kako postići istinsku vjeru i pouzdanje u Allaha, jer su Safa i Merva Allahovi znakovi koji nas podsjećaju na temelj vjere, a to je tevekul i pouzdanje u Allaha.

Ibrahim, a.s., nastanio je svoju ženu Hadžer i sinčića Ismaila u pustinji, pokoravajući se Allahovoj naredbi, ubijeđen da im Allah neće prekinuti uzroke nafake. S time se u potpunosti složila i Hadžer i bila je pokorna i potpuno smirena i ubijeđena u Allahovu pomoć. Zbog njezinog jekina i iskrene vjere, Safa i Merva i hod između njih je uzet kao obred hadža, da do Sudnjega dana kazuje o ovom ubjeđenju, tevekkulu i istinskoj vjeri jedne muslimanke.

I na kraju, njezino trčanje ukazuje na još jednu važnu činjenicu u životu vjernika, a to je ulaganje truda i uzimanje uzroka. Hadžer nije čekala i sjedila pored sinčića Ismaila, već je uradila koliko je mogla, i ni jednog trenutka oslonac na Allaha nije izostao, ali je razumjela poruku vjere i suštinu života, da čovjek mora uložiti trud do cilja, a uspjeh prepustiti Allahu.

U gradu Allahovog miljenika

Posjeta gradu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem leži njegovo mubarek tijelo, je posebna i neopisiva radost srca i duše vjerničke. Tu progovore najljepša vjernička osjećanja i tu dolazi do izražaja vjernička ljubav prema Allahovom miljeniku, Poslaniku rahmeta, najboljem učitelju i vođi čovječanstva, i dolazi do izražaja čežnja za susretom sa njim.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Iman će se povući u Medinu (naći će svoje utočište u Medini) kao što se zmija povlači i sakriva u svojoj rupi ili kući.” (Sahihul-džami’)

Medina je utočište imana, kad god iman oslabi, kad se insan umori od dunjaluka i njegovih iskušenja, dođe u Medinu, tu nađe utočište i obnovi svoj iman.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Namaz u mom Mesdžidu je vrjedniji od 1.000 namaza u nekom drugom mesdžidu, osim Mesdžidul-Harama.” (Sahihul-džami’)

U drugom hadisu dolazi: ”Na putevima Medine (koji vode u Medinu) su meleki i u nju ne može ući kuga i Dedžal.” (Sahihul-džami’)

Predoči sebi i zamisli, dok budeš hodao Medinom, posebno prema Poslanikovom mesdžidu i u mesdžidu, da je tuda hodao Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjeti se i razmisli o tome kako mu je Allah spomen uzdigao i kako ga je počastio time da je Poslanikovo ime spomenuo uz Svoje Uzvišeno ime. Osjetit ćeš sigurno tugu u srcu što nisi živio u njegovom vremenu, što se nisi družio sa njim, poput njegovih ashaba, i što nisi imao priliku da ga vidiš.

Zato ne propustimo tu priliku na Ahiretu zbog naših loših djela, već ustrajmo u dobrim djelima i ibadetu i dovimo stalno da nas Allah počasti susretom sa našim voljenim Poslanikom, s.a.v.s.

Ne propusti klanjati u dunjalučkom džennetu, za koji je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ono što je između moje kuće i moga minbera je džennetska bašča.” (Sahihul-džami’)

Tu na tom mjestu klanjaj skrušeno namaz i uči dove, jer skrušeni namaz i traženje oprosta od Allaha na tom mjestu, u Revdi, vodi inšallah u Džennet koji je Allah obećao vjernicima.

Zamisli da gledaš Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako se penje na svoj minber pred tvojim očima, a zatim se obraća tebi lično, da ti prenese neke hadise, i to prvi put, koje nisi čuo ni od koga drugog, već direktno od voljenog Poslanika, s.a.v.s., da bi te odgojio kao što je odgojio svoje ashabe, jer iz Revde, tu oko minbera Poslanikovog, s.a.v.s., izašla je najbolja generacija ljudi koja je hodala zemljom u ljudskoj povijesti.

Pronicljivost i mudrost imama Buharije ogleda se i u tome što je svoj Sahih napisao, odnosno prepisao i sabrao u konačnu zbirku, u Revdi. Zato je Ibn Hadžer, komentator Buharijinog Sahiha, rekao da je jedan od razloga što su hadisi koje je zabilježio Buharija kod ljudi imali posebnu težinu i zbog berićeta Revde u kojoj je pisao svoj Sahih.

Kad budeš zijaretio Poslanikov, s.a.v.s., mezar, kad staneš pored njega, nazovi selam i znaj da će ti on odgovoriti na selam. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Nema ni jednog muslimana koji mi nazove selam, a da mi Allah ne vrati dušu i ja mu odgovorim na selam.” (hasen, Sahihul-džami’)

Zamisli dok budeš stajao pored njegovog kabura da je on pružio svoju mubarek desnicu prema tebi da mu daš bej’u i prisegu i osjeti veličinu tog trenutka, a zatim mu daj prisegu svojim srcem, jer je ona važnija od prisege rukovanjem. I obećaj da ćeš njegov sunnet čuvati i slijediti do smrti i da ćeš na tome svoju djecu odgajati.

I neka ti je hadž mebrur, brate i sestro!

Saff