Jutros sam ubijen. Prije nego što ste popili svoju kahvu, vjerovatno.
“Jutros sam ubijen.
Prije nego što ste popili svoju kahvu, vjerovatno.
Moje ime je Ameer Ayyad. Ja sam iz Gaze. Imao sam san da budem doktor ili strojar. U mojoj školskoj torbi bile su knjige, olovke, sendvič i jabuka. Pogledaj me! Pogledaj me! Smatrajte me svojim sinom. Jesam li ja prijetnja zemlji koja ima više od 300 nuklearnih glava? Izrael je ubio mene, mog brata i mog oca. Znam ja da je rat ružan; rođen sam dok je Gaza bila pod opsadom, i doživjela je, otkad sam ja rođen, tri rata. A danas me je ubio F-16 W dok sam spavao. Sve što smo željeli je da živimo u miru, kao i sva djeca svijeta. Nisam očekivao da ću umrijeti. Želio sam se igrati skrivača i iščekivati tako sljedeći petak sa svojim prijateljima u naselju, ali sad me nema. Mislite li da će mi se neki od mojih prijatelja pridružiti tokom sljedećih sati? Dana? Znam, nad nama je pilot letjelice, ili izraelski pilot dronova spremni da i njih ubiju više pa da mi se pridruže. Imam milijune svojih vršnjaka u Gazi i Palestini. Nemojte ih zaboraviti. Nema me, ali što je s ostalima? Imao sam san da putujem, ali Izrael je imao plan za mene. Oni su me ubili. Inače, sviđa li ti se moja frizura? To je bilo zadnje šišanje koje sam imao.”
foto by Hasan Rabee, Gazza, Palestina
Preuzeto sa fb profila: Ammara Šabić
