Jesmo li zaista izašli bolji iz ramazana?

Bajramski dani su najveća radost za one koji su osjetili, doživjeli i prigrlili Ramazan. Bajramsko uzbuđenje, raspoloženje najbolje dožive postači jer tada se obilježava postignuto u Ramazanu.

U bajramskim danima, slavili smo uspjeh i radovali se zbog uloženog truda u ostvarivanju vjerničkih ambicija i ciljeva u Ramazanu.

Nakon što se ostvari bilo koje postignuće, napredak, pobjeda ili uspjeh u životu, to čovjeka dodatno motivira pa i obavezuje da ide dalje, da stremi novim uspjesima i pobjedama jer nitko se nakon ostvarenih viših ciljeva ne želi vratiti na niže razine, na taj način bi pokazali nedosljednost ili bi sami sebe degradirali.

Čovjek koji u svome životu ostvari viši i bolji status u bilo kojem pogledu, promaknuće na poslu, bolji status u materijalnom pogledu, takav se ne želi vratiti unazad, na staro, on želi u najmanju ruku da to zadrži, da se trudi da opravda taj status i povjerenu ulogu i ne želi to pokvariti bilo čime, ne želi povjerenu ulogu iznevjeriti.

Zar isto tako ne bi trebao i vjernik da osjeća i želi jer je postigao viši status u Ramazanu?

U Ramazanu smo postigli mnogo veću deredžu, stepen, vrijednost kod Allaha dž.š. nego mimo Ramazana zbog naših posebnih ibadeta, posebno posta za koji Uzvišeni posebno nagrađuje.

Zar sada, nakon Ramazana, taj neprocjenjivi vjernički kapital, taj viši status kod Allaha dž.š. trebamo tek tako potrošiti, poništiti ili ukaljati povratkom na neke grijehe, loše navike, nedosljednošću u izvršavanju islamskih propisa i dužnosti?

U Ramazanu smo pokazali kako možemo voditi računa o redovnom obavljanju namaza; u Ramazanu smo pokazali kako možemo voditi računa i kontrolirati se u onome šta govorimo, kako govorimo ili kako se ophodimo jedni prema drugima, šta slušamo ili gdje gledamo; u Ramazanu smo bili posebno osjetljivi prema svemu onome što šteti našem imanu, postu, a također smo bili senzibilni i otvoreni prema svemu onome u čemu je Allahovo zadovoljstvo.

Upravo je to ključna riječ i geslo koje nas je motiviralo, činiti sve u čemu je Allahovo zadovoljstvo, a sa čime pridobijamo Njegovu Milost, oprost, pomoć, zaštitu i spas.

Allahovo zadovoljstvo je ono što određuje i definira naše živote jer onaj ko se trudi da postigne Allahovo zadovoljstvo i onaj ko pridobije Allahovo zadovoljstvo, takav pokazuje zadovoljstvo prema svemu onome što ima i što ga zadesi u životu. A bez Allahovog zadovoljstva u životu, čovjek šta god imao i što god mu se dogodilo, takav ne pokazuje zadovoljstvo.

Zato su islamski učenjaci kazali da su prvi znakovi primljenosti naših ibadeta i dobrih djela u Ramazanu vidljivi odmah nakon Ramazana kroz ono čemu smo skloni, što nas okupira nakon Ramazana?

Da li smo određene plodove iz Ramazana nastavili sijati i nakon Ramazana ili smo već potrošili ramazanske plodove ili ne daj Bože uništili u prvim danima nakon bajrama?

U Ramazanu kao najodabranijem mjesecu u godini znamo kako je utjecaj i djelovanje šejtana oslabljeno, umanjeno jer su oni u ovom mjesecu okovani, sputani i zato se svi u Ramazanu osjećamo drugačije, čak i najveći griješnici pokažu bar jednu drugačiju razinu svoga ponašanja u Ramazanu, ali nakon Ramazana šejtani se „razlete“ i krenu hvatati svoje prve žrtve, one najranjivije, najslabije, hvataju ih u svoju zamku, mrežu jer moraju nadoknaditi propušteno.

Ako si se u Ramazanu posebno trudio redovno obavljati i čuvati svoj namaz, a prije Ramazana to nisi tako ustrajno i redovito činio, onda je to tvoj najvrijedniji kapital kojeg si mogao uzeti iz Ramazana, tvoja najveća vrijednost koju nipošto ne ostavljaj već budi ustrajan u tome.

Plod tvojih primljenih ibadeta u Ramazanu je upravo u tome, da si izašao iz Ramazana sa učvršćivanjem najbolje veze sa Allahom dž.š.

To što osjećaš kako slabi tvoja motivacija i elan kojeg si imao u Ramazanu za redovno obavljanje namaza shvati samo i jedino kao napad šejtana da te u tome sada spriječi, a odgovor na napad je kontranapad.

Gospodar svih svjetova poručuje u hadisi-kudsiju-S ničim Mi se moj rob ne može približiti osim onim što sam mu propisao (farzovima)– zato nemoj nakon Ramazana da zbog nemara propuštaš namaze te da se udaljavanjem od namaza udaljiš od Allaha dž.š.

Mi se od Ramazana udaljujemo, ali od našeg Stvoritelja ne, mi smo ostvarili posebnu blizinu sa našim Gospodarom u Ramazanu i sada ne smijemo dozvoliti udaljavanje od Gospodara nakon Ramazana.

U Ramazanu smo se posebno trudili da vodimo računa o svojim jezicima, o svome ponašanju, komunikaciji i ophođenju prema drugima, nitko nije želio i htio da od svoga posta ima samo glad i žeđ, kako je rekao Allahov poslanik za one koji tokom posta govore ružno, neprimjereno,ogovoraju itd.

Allahov poslanik kaže da će ljude najviše uvoditi u džehennem jezik i spolni organ, zato svjesni toga i bojeći se džehennemske kazne, dobro vodimo računa da tako mali organi ne budu povod tako velikoj i nepodnošljivoj kazni, džehennemskoj vatri.

I nakon ramazana, grijesi jezikom ostaju ogovoranje, prenošenje tuđih riječi, potvaranje, neprimjeren-ružan govor, laž itd.

Ramazanska odgojna škola nas je trebala naučiti da kontroliramo sebe, svoje prohtjeve i hirove, inače, bilo smo slabi đaci ramazanske škole.

Dvije stvari koje će ljude najviše uvoditi u Džennet su bogobojaznost i ahlak-lijepo ponašanje, kaže Allahov poslanik.

Cilj ramazanskog posta ali i svih propisanih ibadeta je upravo postizanje bogobojaznosti, veće svijesti o Allahu dž.š., njegovim naredbama, zabranama, odnosno da budemo više privrženi tome da izvršavamo ono što nam je propisano, a da se više i bolje čuvamo onoga što nam je zabranjeno, a krajnji rezultat, plod, kruna svega toga treba biti lijepo ponašanje-izgrađeni karakter, ahlak, ono po čemu svaka osoba isijava i ono zbog čega je svaka osoba svakome omiljena, draga.

Ovu razinu i kvalitetu mnogi potcjenjuju, zapostavljaju i najteže postižu odnosno najteže mijenjaju, a to je karakter, osobnost, ponašanje.

Svako voli da čini i da bira pa i u vjeri što mu je lakše, jednostavnije nego ono što je najvažnije u vjeri, a za njega konkretno teže, i za šta mora više žrtvovati svoj ego, nefs, odnosno gaziti svoj loši karakter.

Ashabi su bili ashabi po tome što je upravo ovo najviše dolazilo do izražaja kod njih, njih su ibadeti mijenjali i od njih formirali nabolje ljude koji su hodili zemljom po ponašanju, karakteru, jeziku, komunikaciji i ophođenju.

Allahov poslanik je najbolji i najljepši primjer upravo u tome.

Što kaže hfz. Ammar Bašić, u džemat dolazimo kako bismo mijenjali sebe, a onda kada to postignemo, iz džemata izlazimo kako bismo mijenjali one oko sebe, porodicu, društvo itd.

Često tražimo neke primjere iz života ashaba i pravednih halifa kako bismo se prepoznali, recimo iz života halife Omera koji se isticao svojom otvorenošću, iskrenošću i pravednošću, a da li znamo za ovaj primjer:

Pred halifom Omerom r.a., došao je da svjedoči neki čovjek. Omer r.a., mu reče: „Ja tebe ne poznajem, dovedi nekog ko te poznaje“. Jedan od prisutnih reče: „Ja ga poznajem“. „Kako ga poznaješ“, upita Omer r.a.. „Poznajem ga kao pravednog i povjerljivog“, odgovori čovjek. „Je li on tvoj komšija? Znaš li kako provodi dane i noći“? „Ne“, odgovori čovjek, a Omer r.a., nastavi pitati: „Jesi li s njim poslovao“? „Ne“, odgovori čovjek. „Da li si s njim bio u nekoj prilici gdje bi se pokazao njegov ahlak, kao što je putovanje“? „Ne“, odgovori čovjek. „Ti njega ne poznaješ“, reče Omer r.a., i dodade: „Mislim da si ga samo vidio u džamiji“. Potom se okrenu čovjeku i reče: „Idi, i dovedi nekog ko te poznaje“.

Da li bi mogli svjedočiti jedni za druge? Jesmo, poznajemo se iz džamije, ali znajmo da nas to ne bi kod Omera r.a., uvelo u društvo svjedoka kojima on, vjeruje.

Tražio bi da nađemo nekoga ko nas poznaje bolje, nekoga ko poznaje naš karakter, naš ahlak, ko poznaje naše ponašanje jer se potvrda istinske vjere baš u tome nalazi.

Pitao bi Omer, kakvog je on ophođenja,komunikacije, jel blag,ljubazan, na usluzi, susretljiv, srdačan, jel ima kod njega tragova Poslanikovog ahlaka, pitao bi Omer?

Zato draga braćo, samo jedno pitanje sebi postavimo, u čemu je utjecao i na što je utjecao i koliko je utjecao Ramazan ove godine kada smo mi lično u pitanju?

Jesmo li zaista izašli bolji iz Ramazana?

Piše: Alem ef. Crnkić, glavni imam MIZ Sisak

Akos.ba