Istinita priča o tužnoj bosanskoj neni koja nije imala novac da kupi kurban….
Stojim danas sa jednim starijim insanom- hadžijom na jednom putnom pravcu.Priđe nam jedna stara nena, onako lijepo dotjerana ko što smo navikli da gledamo naše lijepe nene, sa maramom na glavi i u dimijama, sa torbom u ruci priđe nam i sellam naziva. Normalno otprimismo dalje pita hadžiju, kako je on zdravlje i kako napreduju radovi na putu i onda onako osjećajno al srčano sto bi mi rekli, sa iskrenim nijetom poče da pretrazuje onu torbu pa okreni tamo pa okreni ovamo, te će jednom hadžiji:” znaš, ja sam dosla jer sam imala nijjet kupiti kurban i zaklati ga al braćo mila preskupi su. Moja penzija je vrlo mala, pa ga kupit ne mogu pa sam odlucila dati u vaš put onoliko koliko sam kadra dati” zatim otvori patent i izvadi 200 KM .Hadžija joj se zahvalio zamolio Allaha da joj upiše u kabul i u dobro djelo. Gledajući taj prizor prođe mi kroz glavu priča o Sultanu Sulejmanu i starici koja je prosila i bacila dvije kante kreča i Allah dž.š joj ukabuli i dade joj nagradu kao da je sagradila pola džamije Sulejmanije,kada vidi iman i ljepotu spoznaje insanu dođe da bi zaplakao !!!
Zato ljudi zaradite sevap i dobro djelo, pomozite komšijama ,rodjacima,poznanicima onoliko koliko ste u mogucnosti kad ljudi prave put, svaka marka je dobro došla i spojit ce se sa korisnim !!!
Budite otvorenog srca kao u ove lijepe nene jer njeno učešće može bit sevapnije kod Boga nego što je neko dao pet puta više…
Da je Allah dž.š poživi u miru i rahatluku! Amin
Morao sam podijelit pricu koja mi se desila danas
prezeto sa fb profila Muje Huskića
